Prema pisanju više mainstream medija vlada Sjedinjenih Američkih Država već sljedećeg vikenda mogla bi poslati kući, na prisilni dopust, milijune državnih službenika jer se Republikanci i Demokrati ne mogu dogovoriti o planovima financiranja. Amerikanci tu neobičnu situaciju jednostavno nazivaju jednom rječju shutdown (gašenje/(zatvaranje). Pojam shutdown odnosi se na prestanak rada značajnog dijela federalnih javnih službi, što znači da Sjedinjene Države ne osiguravaju građanima neke od temeljnih funkcija, zbog kojih ubiru poreze.
Iako mnogi Europljani instinktivno pomišljaju da zatvaranje tj. prestanak rada američkih javnih službi ima neke veze sa sve većim fiskalnim problemima, s kojima se Bijela kuća definitivno suočava, to apsolutno nije slučaj. Bizarna praksa ostavljanja javnih službenika bez plaća, a građana bez elementarnih usluga, jedino i isključivo ima veze s politikom ili, bolje rečeno, agresivnim politikanstvom dijela zastupnika u oba doma američkog Kongresa.
Drugim riječima, to što je i nakon nedavne dramatične političke rasprave o limitu zaduživanja američki javni dug vrlo brzo probio novi plafon, te se sada nalazi na razini višoj od 33 bilijuna dolara, samo je upozorenje da je trenutačno putanja fiskalnih obveza najveće ekonomije svijeta neodrživa, i to u situaciji kad sve više ekonomista prestaje vjerovati u tzv. ‘meko prizemljenje‘ američke ekonomije.
Shutdown javnih službi u Americi je pak demonstracija političke neodgovornosti i nema veze s pokušajima kontrole javnih troškova. Sve više se čini da je ova neobična politikantska praksa u jednoj zapadnoj liberalnoj demokraciji zapravo moguća iz jednog jedinog razloga: Iako je očigledno da su zastupnici u američkom Kongresu javni službenici oni, za razliku od velike većine službenika, primaju plaće, a na poslu ostaju i njihovi tjelohranitelji. Kakve bi bile šanse za prekid financiranja javnih službi i slanje službenika kućama kad bi i zastupnici također ostali bez plaća? Umjesto odgovora na ovo pitanje objasnimo, što je to shutdown od kojeg u Americi strahuju milijuni službenika, dok zastupnici skupljaju političke poene.
Djelomično isključivanje
Ove godine shutdown se očekuje 1. listopada 2023. zbog toga jer Kongres nije izglasao 12 uobičajenih odobrenja za fiskalne akte koji će omogućiti financiranje vladinih operacija prije početka nove fiskalne godine. Naime, prema Antideficiency Actu (prvobitno donesenom 1884. i izmijenjenom 1950.), savezne agencije ne mogu trošiti niti obvezivati nikakav novac bez izdvajanja (ili drugog odobrenja) Kongresa. Kada Kongres ne usvoji 12 godišnjih akata o izdvajanjima, savezne agencije moraju prekinuti sve nebitne funkcije dok Kongres ne donese odluku. Ako Kongres usvoji neke, ali ne sve od 12 zakona o izdvajanjima, samo će se agencije bez sredstava zatvoriti; ovo je poznato kao djelomično isključivanje.
Detaljno objašnjenje što se zbiva nakon gašenja vladinih službi donosi fiskalni ekspert David Wessel u članku za Brookings:
„Tijekom zatvaranja, mnogim saveznim službenicima kažu da se ne javljaju na posao, iako prema zakonu iz 2019. dobivaju plaću retroaktivno nakon završetka rada. Vladini zaposlenici koji pružaju ono što se smatra ključnim uslugama, kao što je kontrola zračnog prometa i provođenje zakona, nastavljaju raditi, ali ne dobivaju plaću dok Kongres ne poduzme mjere za prekid rada. Sve se to odnosi samo na otprilike 25 posto savezne potrošnje koja podliježe godišnjoj aproprijaciji Kongresa. Beneficije kao što su socijalno osiguranje i Medicare nastavljaju pritjecati jer ih je odobrio Kongres u zakonima koji ne trebaju godišnje odobrenje (iako usluge koje nude uredi socijalnog osiguranja mogu biti ograničene tijekom zatvaranja).
Osim toga, Ministarstvo financija može nastaviti plaćati kamate na dug američkog Ministarstva financija na vrijeme. Zaustave mogu biti destruktivne, dovesti do kašnjenja u obradi zahtjeva za putovnice, zajmova za male tvrtke ili državne beneficije; zatvoreni su centri za posjetitelje i toaleti u nacionalnim parkovima; ne radi inspekcija sigurnosti hrane… Gašenja su dovoljno vjerojatna da Ured Bijele kuće za upravljanje i proračun objavljuje detaljne planove za nepredviđene situacije koje vladine agencije održavaju za gašenja, kao i pitanja i odgovore na 51 stranici o postupcima gašenja.“
Planovi javnih službi
Planovi javnih službi za kakvo takvo održavanje aktivnosti vrlo su specifični. Primjerice: „U kriznom planu Komisije za vrijednosne papire i burzu upozorava se: ‘Tijekom zatvaranja, zaposlenici koji nisu označeni kao izuzeti ne smiju dobrovoljno raditi bez plaće. Takve dobrovoljne usluge predstavljaju kršenje Zakona o borbi protiv nedostataka i neće biti dopuštene ni pod kojim okolnostima.‘
Savjetodavno vijeće za očuvanje povijesnih spomenika kaže: ‘Osoblje će dobiti upute da osigura da se na kraju posljednjeg radnog dana s izdvojenim sredstvima ugase svjetla i elektronički uređaji koji nisu potrebni tijekom gašenja.‘ Neke agencije kažu da će se poslovanje nastaviti ako nisu potrošile prethodno usvojene iznose ili ako imaju prihod od naknada koje mogu iskoristiti. Nacionalna galerija umjetnosti, na primjer, kaže da će ostati otvorena sve dok bude mogla koristiti takve rezerve, ali će se morati zatvoriti ako se zatvaranje potraje. A Centar za kontrolu bolesti kaže da će 46 posto njegovih zaposlenika (ili 6448 pojedinaca) ostati na poslu, uključujući 2518 koji su ‘izuzeti‘ jer se njihove aktivnosti ili položaji financiraju izvan uobičajenog godišnjeg procesa izdvajanja, i 3930 koji su ‘izuzeti‘ jer se njihove aktivnosti implicirano smatraju nužnima ili za sigurnost ljudskog života ili zaštitu imovine“, objašnjava Wessel.
Sve su češće u zadnjih 30 godina
Iako je teoretski gašenje javnih institucija predviđeno kako bi se osigurala što bolja kontrola javnih financija, činjenica je da takve obustave postaju češće u zadnjih 30 godina američke povijesti te u svojoj suštini nisu orijentirane na kontrolu troška nego prvenstveno na političke obračune. Do sada je bilo četiri gašenja američkih javnih institucija koje su trajale duže od jednog poslovnog dana. „Tijekom 1995.-1996., predsjednik Clinton i republikanski Kongres nisu se mogli dogovoriti o razinama potrošnje; Vlada se gasila dva puta, ukupno 26 dana. Godine 2013. zastoj oko financiranja Zakona o pristupačnoj skrbi rezultirao je 16-dnevnim gašenjem. A u prosincu 2018. i siječnju 2019., spor oko financiranja graničnog zida doveo je do zatvaranja koje je trajalo 35 dana; radilo se o djelomičnom zatvaranju jer je Kongres prethodno usvojio pet od 12 zakona o izdvajanjima“, podsjećaju u Brookingsu.
Teoretski je kroz američku povijest čak i američki predsjednik mogao biti podložan gašenju, ali je državni odvjetnik Benjamin Civiletti 1981. godine objavio mišljenje kako predsjednik može nastaviti izvršavati ustavne obveze za vrijeme shutdowna. Po toj logici odvjetnici federalnih sudova i Kongresa konstatirali su da suci i zastupnici mogu nastaviti s radom i tijekom gašenja te ne moraju na dopust. Ipak, dio osoblja sudaca i zastupnika mora na prisilni godišnji. Uostalom, prema mišljenju Congressional Research Servicea zahvaljujući ustavnim odgovornostima zastupnici u Kongresu imaju trajno odobrenje za isplatu plaća te ne moraju na prisilni dopust. U ovom dijelu potpuno je nejasno zbog čega ti odgovorni ljudi – političari – ne bi za vrijeme shutdowna radili, ali bez plaće, i to zbog elementarne solidarnosti prema ostalim javnim službenicima.
Utjecaj na BDP
Prema procjenama pak Congressional Budget Officea gašenje aktivnosti javnih službi ima određeni utjecaj na američki BDP. Primjerice, njihova je procjena da je djelomično zatvaranje 2018. i 2019. godine smanjilo BDP u če4tvfrtom kvartalu 2018. za 0,1 postotni poen ili 3 milijarde dolara te za 0,2 postotna poena u 2019. (oko 8 milijardi).
New York Times jedan je od medija koji inzistiraju da su za prijetnju novog gašenja najviše odgovorni radikalni Republikanci – oni koji zdušno podržavaju Trumpa te u izborima zapravo traže mogućnost šireg društvenog prevrata, kao i transformacije američkih institucija. „Uz razorno gašenje vlade za samo nekoliko dana, Washington je u stisku ultrakonzervativne manjine koja federalnu vladu vidi kao prijetnju republici, opasni monolit koji treba razbiti bez obzira na posljedice. Predstavili su se kao rušilačka ekipa usmjerena na državne institucije na raznim frontama“, piše New York Times.
Inače, New York Times je medij koji poprilično navija za Joea Bidena i Demokrate, ali je dojam kako bez obzira na političke preferencije njihovo izvještavanje o ekstremnim desničarima unutar Republikance stranke, nije naročito pretjerano: „Željni su opozvati predsjednika, pa čak i smijeniti vlastitog speakera u Kongresu ako ne udovolji svakom njihovom zahtjevu. Odbili su dopustiti vlastitoj stranci da raspravlja o zakonu o potrošnji Pentagona ili odobri rutinska vojna promaknuća - što je upečatljivo držanje s obzirom da je nepokolebljiva potpora oružanim snagama dugo bila temelj republikanske ortodoksije. Prkoseći dugogodišnjoj reputaciji Republikanca kao stranke zakona i reda, obećali su staviti lisice FBI-u i ugušiti Ministarstvo pravosuđa. Članovi stranke Ronalda Reagana odbili su se sastati s ratnim saveznikom, ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim… ‘Postoji skupina republikanskih članova koji smatraju da uopće nema ograničenja u tome kako možete uništiti sustav‘, rekao je Ross K. Baker, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Rutgers. ‘Nema granica, nema zabranjenih zona. Idu tamo gdje su se relativno mlađi članovi bojali kročiti u prošlosti.‘“
Prethodna rečenica možda puno govori o budućnosti Sjedinjenih država.