Nakon objave rezultata europskih izbora jedno je svima jasno. Europska pučka stranka (EPP), iako je relativni pobjednik izbora, neće više sama moći praktički vladati institucijama EU i imati sve tri čelne funkcije kao dosad. No EPP, iako je izgubio gotovo 40 mjesta u odnosu na dosadašnji saziv Europskog parlamenta, ne može se smatrati velikim gubitnikom izbora jer je ostao najveća stranka u EP-u, zbog čega i ustraje u zahtjevu da kandidat te stranke Manfred Weber bude predsjednik Europske komisije.
Legitimno pravo
Pali su značajno i socijalisti i demokrati, ali zbog pada EPP-a i oni smatraju da je došlo do promjene slike Europskog parlamenta pa pozivaju na stvaranje “progresivne većine” koja bi podržala njihova kandidata Fransa Timmermansa za šefa Komisije. Kako su dosad zajedno ove dvije najveće skupine mogle stvoriti dovoljnu većinu u Europskom parlamentu, one su zajedno gubitnici jer takvu mogućnost više neće imati.
Veliki porast imaju liberali i Zeleni. Kako je na izbore izašlo više glasača nego prije, a populisti i krajnja desnica nisu prošli kako se očekivalo, upravo se na liberale i Zelene gleda kao na svojevrsne pobjednike ovih izbora. No kod ocjena liberala treba biti pažljiv. Veliki porast je rezultat odluke da se toj skupini priključi lista francuskog predsjednika Macrona koja, iako je izgubila za jedan posto u odnosu na listu krajnje desnice Marine Le Pen, u Europskom parlamentu ima 21 zastupnika.
Također liberalima su ubrojena i mjesta britanskih Liberalnih demokrata, a njih je 16. Nakon Brexita skupina će imati ponovno manje od 100 mjesta. No liberali, zato što znaju da se bez njih neće stvoriti funkcionalna većina, isto tako smatraju da imaju legitimno pravo tražiti mjesto predsjednika Komisije. Njihova je kandidatkinja, iako nije formalno bila spitzen kandidat, povjerenica za tržišno natjecanje - Margareth Vestager. Ona je potvrdila da je zainteresirana za to mjesto, uz poruku da je kao povjerenica radila na razbijanju monopola, a ovi izbori su razbili monopol EPP-a i S&D-a .
Potpora
Najveći realni porast imali su Zeleni koji će u Europskom parlamentu imati 70 mjesta. Oni ne računaju da mogu dobiti mjesto predsjednika Komisije, ali svakako računaju na više ključnih funkcija.
Iako nitko neće sklapati koaliciju s populistima na razini Europskog parlamenta, činjenica da je Salvini na vlasti u Italiji upozorenje je da u Vijeću ova država može zakomplicirati stvari, pogotovo dobije li potporu nekih drugih šefova država ili vlada, bez obzira na to što ne pripadaju istoj političkoj obitelji.
Prema posljednjim rezultatima, EPP će imati 180 mjesta, S&D 146, ALDE 109, a Zeleni 70 mjesta. Ako njima dodamo Europske konzervativce i reformiste (ECR) s 59 mjesta, a oni nisu ekstremna desnica, pa čak i glasove dijela ljevice (GUELE) s 39 mjesta, onda je jasno da nema razloga za strah od antieuropskih snaga u budućem Europskom parlamentu. Zapravo, iako su sjajno prošli u Italiji i Francuskoj, populisti i ekstremisti su na ovim izborima podbacili i neće imati neku veću snagu u novom sazivu Europskog parlamenta.
Zbog ovakvog novog odnosa snaga u Europskom parlamentu zapravo se može reći da jasnih pobjednika ovih izbora nema i da je sve otvoreno oko izbora predsjednika Europske komisije. Već prekosutra na neformalnoj večeri koju je sazvao predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, šefovi država ili vlada će početi raspravu o izboru budućeg predsjednika Europske komisije. Prije toga će lideri raspravljati unutar svojih političkih obitelji. EU parlament može biti sretan zbog velike izlaznosti u odnosu na ranije, čime dobiva veći legitimitet. Glasalo je više od 50 posto birača, što je 8 posto više nego prije pet godina.
Na sastanku šefova država ili vlada večeras u Bruxellesu će se skupljati prvi dojmovi o ishodu izbora te će početi i rasprava o načinu izbora šefa EK. Ali teško je očekivati da će se postići dogovor.
Veliki uspjeh bit će razjasne li vrijedi li ili ne načelo spitzen kandidata. Tek nakon što to riješe može se ići dalje u trgovinu čelnim funkcijama, pri čemu će biti potrebno zadovoljiti puno više stranaka nego dosad, kada su sve dijelili EPP i socijalisti, a zapravo EPP je dobivao gotovo sve dok su socijalistima prepuštali utješne nagrade, kao što je mjesto visoke predstavnice za vanjsku politiku i sigurnost.
No nisu samo europski izbori kriterij koji će se uzimati u obzir. Bugarski predsjednik Borisov je primjerice poručio da će potporu za nekog kandidata uvjetovati potporom Bugarskoj za dobivanje sjedišta Europske agencije za rad. Neke druge države tražit će nešto drugo. Gledat će se da barem na jednoj čelnoj funkciji, predsjednica Vijeća, Komisije ili Parlamenta, ovoga puta bude žena. EU, koja po svijetu promiče ravnopravnost spolova, nije se proslavila u dokazivanju da poštuje takvu ravnopravnost kada se dijele ključne funkcije u institucijama EU.
Trebat će postići i neku zemljopisnu ravnotežu, kao i volju onih koji su na vlasti u državama članicama. Na kraju krajeva, člana Komisije predlaže vlada svake države, a ne politička skupina u Europskom parlamentu. Ono što su shvatili jest to da se moraju držati zajedno i tako spriječiti utjecaj populista i krajnje desnice.