Prednost Ukrajine u sukobu s Rusijom uvelike se temelji na korištenju naprednih tehnoloških dostignuća, čiji je vodeći dobavljač američka tvrtka Palantir. Zahvaljujući tehnologiji, ali i suradnji s analitičarima NATO-a, ukrajinske oružane snage mogu pratiti kretanje neprijatelja, predviđati njegove akcije i simulirati borbene strategije.
Kako to u stvarnosti djeluje opisao je David Ignatis u dvodijelnoj kolumni u The Washington Postu, koji je u Kijevu otkrio da oružane snage koriste najnapredniju obavještajnu tehnologiju i tehnologiju strateškog modeliranja ikada korištenu u dosadašnjim ratovima. Prema The Washington Postu, revolucionarni razvoj događaja promijenio je odnos snaga s prednošću na strani Ukrajine i praktički lišio izglede Rusije da okonča sukob u svoju korist.
"Snaga naprednih algoritamskih borbenih sustava tolika je da se prednost koju stvara može usporediti s prednošću taktičkog nuklearnog oružja nad konvencionalnim", priznao je Alex Karp, direktor tvrtke koja razvija softver Palantir isporučen Ukrajini. Kao glavni dobavljač tehnologije u Ukrajini, Palantir je blisko surađivao s CIA-om na pitanjima protuterorizma od svog osnutka ranih 2000-ih, kritičari su upozoravali i da američka vlada koristi tehnologiju ove tvrtke u sumnjive svrhe i uz pomoć nje zadire u privatnost građana.
Upravo je The Washington Post 2019. izvijestio da američka imigracijska policija koristi Palantirove izume kako bi ušla u trag neregistriranim stranim državljanima. Neki su se aktivisti pitali jesu li veze između Palantira i američkih vlasti pretijesne i je li vladi dostupno previše informacija zahvaljujući suradnji s tim tehnološkim divom, no Alex Karp odgovara na kritike. "Stvaramo softver koji čini SAD i njegove saveznike jačima i ponosni smo na to."
Prema neslužbenim podacima, upravo je softver Palantira omogućio ulazak u trag vođi al-Qa‘ide Osami bin Ladenu. Jedan od glavnih inicijatora korištenja takvih tehnologija u Pentagonu bio je general Mark Milley, koji je od 2015. do 2019. bio načelnik stožera američke vojske. Frustriran zastarjelim sustavima koji nisu adekvatno procijenili stupanj spremnosti određenog odreda za operaciju, Milley je pokušao ispraviti taj nedostatak uvođenjem naprednih tehnologija u svoj odjel.
U ratu u Ukrajini, stručnjaci Palantira stvorili su algoritam koji prepoznaje modele ruskih tenkova sa satelitskih slika na isti način na koji algoritmi za prepoznavanje lica mogu identificirati određenu osobu. Algoritmi omogućuju prepoznavanje tenkova i topničkih oruđa, čak i ako se nalaze među snijegom prekrivenim stablima ili ispod grmlja u močvarnim područjima.
Prema sugovornicima The Washington Posta, analitičari NATO-a izvan Ukrajine utvrđuju gdje se neprijatelj nalazi i koje je oružje najbolje upotrijebiti protiv njega u ovom trenutku, a zatim te podatke javljaju ukrajinskim oužanim snagama. Upravo su najnoviji događaji pomogli Ukrajincima da osvoje Herson kao najveću pobjedu u ratu jer je njihova vojska znala kamo se ruske trupe kreću i mogla ih je napasti s visokim stupnjem točnosti.
Od ključne važnosti za ovu operaciju bili su Palatirovi podaci koje je NATO obrađivao izvan zemlje, a koji su potom poslani ukrajinskim zapovjednicima. Rukovodeći se dobivenim informacijama, ukrajinske oružane snage krenule su u ofenzivu i preduhitrile obrambene manevre neprijatelja, što je potvrdio ukrajinski ministar digitalne transformacije Mihajlo Fedorov, koji je rekao da je sustav za eliminaciju Rusa bio posebno koristan tijekom oslobodilačkih operacija u blizini Hersona, Izjuma, Harkova i Kijeva.
No, unatoč naprednoj tehnologiji, ljudi su i dalje najvažniji sudionici rata u Ukrajini. Kako bi saznao u kakvom se stanju približavaju slanju na frontu, novinar Posta je posjetio kamp za obuku na sjeveroistoku Engleske, gdje su u tom trenutku ukrajinski regruti prolazili petotjednu obuku.
Ispostavilo se da je značajan dio njihove obuke bio posvećen kako napadati i braniti rovove, ugrijati se, zaštititi mokre noge od ozeblina i infekcije. Kako se ne bi izgubili u pravoj bitki, borci su na dva dana poslani u rovove duboke 120 centimetara, ispunjene blatom i vodom, kao da su u okolici Bahmuta. Umjetna artiljerijska paljba grmjela je iznad njih, a truli leševi životinja bili su razbacani u blizini kako bi stvorili atmosferu sveprisutne smrti. Britanski potpukovnik John Harris, koji vodi obuku, jezgrovito je formulirao zadatak ukrajinskih vojnika: "Naučite kako preživjeti i kako poraziti Ruse." Ignacije primjećuje paradoksalnu prirodu sukoba u Ukrajini: on kombinira dugotrajno rovovsko ratovanje, koje podsjeća na Prvi svjetski rat, i korištenje najnaprednijih tehnologija.
Međutim, kako primjećuje David Ignatis, loša strana tehnološkog napretka je to što ga mogu iskoristiti autoritarni i totalitarni režimi. Algoritmi koji Ukrajini omogućuju identificiranje i uništavanje ruskih tenkova ne razlikuju se puno od onih koje koriste kineske vlasti za kontrolu tamošnjih građana. Razvijena kultura privatnog poduzetništva ostaje prednost za zapadne države u odnosu na autokracije poput Rusije i Kine, sve dok sami poduzetnici dijele demokratske vrijednosti.
Zato je, napominje Ignatis, iznimno važno pratiti kako se tehnologija primjenjuje, a također i osigurati da znanstveni razvoj ne dođe do onih koji ga mogu koristiti za potiskivanje drugih. Jer što ako u demokratskom društvu na vlast dođu autokrati koji nastoje koristiti znanstvena dostignuća ne za zaštitu, već za suzbijanje građana? Što ako umjetna inteligencija evoluira do točke u kojoj počne sama donositi odluke brzinama izvan dosega ljudske misli? Čak i u demokracijama vlade i građani moraju biti oprezni s tehnologijom i paziti u koje se svrhe koristi, upozorava se u tekstu The Washington Posta.