DOMINIC CUMMINGS

TKO JE ČOVJEK KOJI JE UVJERIO BRITANCE DA NAPUSTE EU? David Cameron proglasio ga je 'karijernim psihopatom', a on sam priznaje: 'Sve je bilo pogrešno'

 
Dominic Cummings
 David Levenson / Getty Images

Koliko genija treba da bi se napravila najveća budalaština u povijesti? Dovoljan je, čini se, jedan, ako ima čvrstu financijsku potporu i tim koji ga je spreman slijediti. Dominic Cummings, britanski politički strateg i konzultant, izborio je svojim klijentima pobjedu na referendumu o Brexitu iako ni sam nije vjerovao u mogućnost britanskog napuštanja EU.

“Obrazovani ljudi su najgluplji”, kaže u jednom trenutku u filmu “Brexit, the uncivil war” (HBO/Channel 4, tko može neka pogleda) Dominic Cummings. Do kraja filma svakome će biti jasno da je u pravu. I zato će se oni koji stignu do kraja vjerojatno osjećati loše jer film je namijenjen prije svega njima, obrazovanima. Oni slabijeg obrazovanja neće ga odgledati jer neće moći pratiti frenetični ritam događaja koji su britanski politički sustav doveli do današnjeg ruba raspada. Teško da će im uopće biti jasno što se, zapravo, dogodilo. A dogodila se, barem kako to vide autori filma koji ne skrivaju svoje aktivističke pretenzije, kao ni svoj prezir prema politici koja je dovela do Brexita, najveća izborna prevara u povijesti demokracije.

"Referendum je bio promašaj"

“Danas svi znaju tko je pobijedio, ali ne znaju svi kako”, kaže Cummings, kojega glumi Benedict Cumberbatch (Sherlock), britanski glumac koji se u vrijeme kampanje žestoko zalagao za ostanak u Europskoj uniji. Uoči snimanja filma Cummings i Cumberbatch proveli su neko vrijeme zajedno i, prema nekim izvorima, odlično su se razumjeli. I jedan i drugi uvjereni su da današnji britanski, pa i bruxelleski sustav više ne funkcionira. Obojica smatraju da je referendum bio promašaj, a rezultat referenduma porazan. “Referendum je najgluplji način da se pokuša riješiti neki problem”, govori Cummings odmah na početku filma političkom odboru kampanje Leave EU, koju je upravo prihvatio voditi. Za razliku od referenduma, koji su binarni, rezultat je uvijek jednoznačan, problemi stižu u milijunima nijansi. Referendumski odgovor na problem bit će zato uvijek tanak i kontraproduktivan.

Zašto je onda Cummings pristao voditi kampanju za izlazak iz EU? Zato što je mislio da će na se taj način - otvarajući niz najneugodnijih društvenih pitanja, kakva nijedan političar na vlasti nikada neće postaviti - obračunati s garniturom koja ga je već jednom otjerala iz politike (bio je savjetnik Michaelu Goveu, bivšem ministru prosvjete u vladi Davida Camerona).

Referendum o Brexitu, kao i kampanja Leave EU, danas je pod istragom zbog prevare i nepoštovanja europskih izbornih zakona i to je, vjerojatno, jedino što bi još moglo zaustaviti Ujedinjeno Kraljevstvo na putu da za sobom zatvori vrata Europske unije. Nakon posljednje prošlotjedne odluke Parlamenta da premijerki Theresi May naloži otvaranje nove runde pregovora (što je Bruxelles unaprijed odbio), nakon parlamentarne odluke da Ujedinjeno Kraljevstvo ne može izaći iz Europske unije bez dogovora, britanski politički vrh sam je sebe drugi put zaredom smjestio pred zid, sa streljačkim vodom koji već čeka zapovijed. Ankete pokazuju da je danas jednini način kojim bi se Britanci mogli odvratiti od Brexita otkrivanje kriminala u samoj kampanji koja je dovela do Brexita.

Cummings, međutim, tvrdi - sve je bilo legalno iako, bez ikakve sumnje, i duboko pogrešno. Ali nije bila pogrešna vizija, kaže, pogrešni su bili ljudi koji su je odlučili provesti. Političari. Cummingsova vizija bila je oslobađanje Ujedinjenog Kraljevstva iz bolesno birokratizirane Europske unije. Za to je, naravno, trebalo i debirokratizirati London. Odlazak iz EU za njega nije bio cilj, nego sredstvo da se napravi radikalan zaokret u vođenju domaće politike. Nakon što se, kada je referendum uspio, zaključilo da je cilj postignut, opet je ostao na suhom. Ključna promjena nije se dogodila. U Britaniji je, barem zasad, i dalje sve po starom, vjerojatno i gore.

“Govorio sam im da cijeli sustav na kojem počiva Downing Street treba preokrenuti. U ovoj zemlji, ali i na Zapadu, postoji sustavna pogreška. Skapavamo, plutamo, bez vizije ili svrhe. Htio sam resetirati sustav. Što su napravili oni? Podignuli su natrag stari, izlizani sustav, politiku samouslužnog sranja”, govori filmska verzija Cummingsa. Mary Wakefield, njegova supruga u stvarnom životu, kaže da je citat “više nego točan”, kao i Cumberbatchov portret njezina supruga. “Naša su djeca mislila da gledaju tatu na ekranu kada su prvi put vidjela isječke iz filma”, napisala je u kolumni za konzervativni londonski dnevnik Daily Telegraph.

Bivši britanski premijer David Cameron Cummingsa je svojedobno proglasio “karijernim psihopatom” i vjerojatno nije sasvim pogriješio. Jednom kada se prihvati zadatka, Cummings više ne razmišlja o šteti koju bi mogao napraviti. Napravio je sve kako bi 2016. Britaniju iščupao iz stiska Bruxellesa, učinio je to i prije, kada je od 1999. do 2002. vodio kampanju “Business for Sterling”, koja je Britaniji trebala osigurati budućnost izvan eurozone (tadašnji ministar financija Gordon Brown odbacio je mogućnost skorog britanskog usvajanja eura).

“Ti si nekompetentna budala”

Pokušao je to napraviti i kada je torijevcima bio direktor strategije, u vrijeme kada ih je vodio Iain Duncan Smith koji je obećao “veliku modernizaciju konzervativaca”. Rastali su se kada je Cummings Smitha proglasio nekompetentnom budalom. Duncan mu je ipak u kampanji za odlazak iz EU, zajedno s eksplozivnim bivšim londonskim gradonačelnikom Borisom Johnsonom, pristao biti političko lice kampanje. Sve je to, ipak, politika.

Izborni regulatori i pravnici Cummingsu zamjeraju dvije stvari. Prva je formalna - iskoristio je službeni logo National Health Servicea u svrhu postizanja jeftinog efekta na birače, što se, naravno, pokazalo učinkovitim jer je, netočno, ustvrdio da bi NHS-u na račun moglo sjesti 350 milijuna funti tjedno ako Ujedinjeno Kraljevstvo izađe iz Unije. Malo je vrijedilo što je Craig Oliver, Cameronov spin doktor i šef kampanje za ostanak u EU, objašnjavao da je svota od 350 milijuna funti izmišljena i da “nikada nije napisan ček s tim iznosom”; nitko mu više nije vjerovao. Katastrofalno stanje britanskog javnog zdravstvenog sustava najteže pogađa osiromašeni dio stanovništva, a upravo je ta skupina bila najvažnija meta kampanje.

Druga zamjerka čini se apstraktnijom, ali je puno ozbiljnija i ukazuje na tektonske promjene u načinu vođenja politike. Kada je Cummings unajmio kanadsku tvrtku Aggregate IQ, skupinu tehnoloških, informatičkih štrebera koji su odlučili umjetnu inteligenciju upregnuti u službu politike, sklopio je ugovor s vragom čiju težinu i doseg čak ni sam u početku nije u potpunosti razumio. Tek kada mu je Aggregateov šef Jeff Silvester na prvom sastanku objasnio kako “Facebook zna kada prestajete biti zaljubljeni u svojeg partnera, i to zna barem mjesec dana prije vas”, shvatio je koju snagu mogu imati računalni algoritmi. Nešto što su brokeri na velikim burzama naučili prije desetak godina (i s čime se i danas bore financijski regulatori, ne znajući kako to dovesti u zonu jednakog pristupa za sve), sada je na velika vrata ušlo u politiku.

Nedugo nakon dolaska kanadskih informatičkih štrebera u londonsko sjedište kampanje korisnici Facebooka u Ujedinjenom Kraljevstvu primili su više od milijardu posebno za njih krojenih poruka koje su ih pozivale da se na referendumu opredijele protiv ostanka u Europskoj uniji.

Moć kreatora algoritama

Aggregate IQ uplatio je na račun Facebooka milijunsku svotu kako bi dobio pristup osobnim podacima korisnika koje su algoritmi odmah samljeli u salvu personaliziranih poruka i oglasa. Otprilike u isto vrijeme, s druge strane oceana, tvrtka Cambridge Analytica, koja je u Britaniji podacima servisirala drugu kampanju za odlazak iz EU, “Vote Leave” Nigela Faragea, istim je postupkom pogurala predsjedničku kampanju Donalda Trumpa. Rezultati obiju kampanja danas su poznati, a moć kreatora algoritama, koji su prosječnom biraču teško razumljivi, čini se odjednom, u najmanju ruku, opasno prevelikom.

“To više nije lijevo protiv desnog, to je novo protiv starog”, objašnjavao je Silvester Cummingsu. Bilo je jasno da je u pravu, kao što je bilo jasno i da će druga strana, ona za ostanak u EU, koju je za britansku vladu vodio Craig Oliver, kampanju voditi po starim pravilima, onako kako se kampanje vode već sedamdeset godina. Orijentirali su se na radna mjesta i ekonomiju. Na potencijalnu štetu koju bi napuštanje EU moglo donijeti BDP-u Ujedinjenog Kraljevstva. Problem je bio samo jedan, ali ključan: upozorenja o mogućem ekonomskom šoku ne dopiru do onih koji su već siromašni. Njih ne zanima ostanak u lošoj sadašnjosti, oni žele promjenu, a većinom je riječ na promjeni unatrag, jer mnogi se sjećaju kako im je nekada bilo bolje (čak i ako to baš i nije točno, ali bili su mlađi, optimističniji).

Craig, ali i cijela vlada ostali su u šoku. Kako je Craig poslije objasnio kao konzultant autorima filma, kada je shvatio što se događa, već je bilo prekasno. Jedan njegov citat tu prerasta i veliku težinu Brexita: “Njihova kampanja počela je još prije dvadeset godina, kap po kap mržnje i razdora. Nitko nije reagirao. Nitko nije primijetio. Da bude gore, mi smo im pomogli u tome. Koliko smo samo puta krivili Europu ili strance za sve loše što nam se događa. A sada bismo htjeli u samo nekoliko tjedana tu plimu vratiti odakle dolazi.”

Aggregate IQ i Cambridge Analytica danas su u Britaniji pod istragom zbog teške povrede europskih pravila GDPR (General Data Protection Regulation) i, potvrdi li istraga optužbe, kazne bi mogle dosegnuti i dvadesetak milijuna eura. Dosad je najveću financijsku štetu pretrpio Facebook, kojem su za povredu osobnih podataka korisnika britanski regulatori odrezali kaznu od 500.000 funti. Žalili su se.

U početku najrazvikaniji i najpoznatiji, pokretači kampanje za odlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, UKIP-ov šef Nigel Farage i njegov najveći sponzor, britanski milijunaš Arron Banks (težak je, prema procjenama, 250 milijuna funti), s Cummingsovim dolaskom postaju statisti od kojih se može očekivati rubna korist u osvajanju biračkog tijela s krajnje desnice. Na površinu, međutim, izlazi tih i javnosti uglavnom nepoznat Robert Mercer, 72-godišnji računalni guru, čovjek koji je od samog početka uronjen u razvoj umjetne inteligencije, ali i u biznis, gdje je, kao jedan od šefova hedge fonda Renaissance Technologies, zaradio značajan novac trgujući uz pomoć kvantitativnih modela izvedenih iz matematičkih i statističkih analiza (fond je 1982. osnovao James Simons, matematičar koji je slavu i novac stekao u vrijeme hladnog rata kao vodeći razbijač obavještajnih kodova).

Gdje je Rusija?

Mercer je sa svojim kapitalom stao iza Cambridge Analytice, ali još se prije pozicionirao u SAD-u kao jedan od najvećih političkih donatora u povijesti. Njegove donacije Republikanskoj stranci do 2016. su dosegnule 25,5 milijuna dolara. Uz to, s partnerima je pokrenuo Breitbart News, desničarski internetski portal koji je vodio Steve Bannon i koji je odigrao jednu od značajnih uloga u izbornoj kampanji Donalda Trumpa. Mercer je zaslužan i za dolazak Bannona i Kellyanne Conway u Trumpov pobjednički tim. Njegova financijska mašinerija stoji i iza Bannonovih pokušaja da organizira europsku desnu alternativu, što zasad nije polučilo značajan uspjeh.

A kako nijedna dobra priča o kreiranju političkog meteža u Europi (i SAD-u) danas ne može biti bez sudjelovanja Rusije, iako to film ne spominje, nije naodmet spomenuti da čvrste ruske veze imaju i Dominic Cummings i Arron Banks. Cummings se, nakon što je 1994. diplomirao povijest na Oxfordu, odselio u Rusiju, gdje je u Samari osnovao zrakoplovnu kompaniju čiji je avion trebao održavati redovnu vezu između Samare i Beča. Kompanija je odradila samo jedan let, bez putnika. Cummings je u Rusiji ipak proveo tri godine, odakle se vratio 1999. kako bi vodio britansku kampanju protiv eura. Banksova supruga i majka njihovo troje djece, Ekaterina Paderina (razveli su se 2011.), navodno je dobila britansku vizu uz pomoć zastupnika u Parlamentu. Njegovi kontakti s visokim službenicima ruskog veleposlanstva u Londonu, kao i njegova paleta poslovnih ponuda u Rusiji, onima koji podrže UKIP i Brexit bili su dovoljni da dio britanskih medija Brexit okarakterizira kao “rusku zavjeru”. Observer i Guardian zatražili su prošlog ljeta veliku parlamentarnu istragu nakon što su objavljeni dokumenti koji su povezali Nigela Faragea i njegovu kampanju Vote Leave, Stevea Bannona i Arrona Banksa s ruskom ponudom Banksu za preuzimanje udjela u jednom rudniku zlata.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. prosinac 2022 12:16