Američki predsjednik Donald Trump noćas je nominirao Neila Gorsucha kao čovjeka koji bi trebao ući u Vrhovni sud SAD-a i zauzeti mjesto koje je prazno još od veljače prošle godine kad je preminuo sudac Antonin Scalia.
Gorsuch je trenutno sudac federalnog Apelacijskog (prizivnog) suda u Denveru, a na tu funkciju ga 2006. godine imenovao predsjednik George W. Bush nakon što je deset godina prije toga radio kao pravnik u odvjetničkoj firmi Kellogg Huber Hansen Todd Evans and Figel iz Washingtona.
Što Trumpova nominacija znači za Vrhovni sud i budućnost SAD-a? Da bismo odgovorili na to pitanje moramo se vratiti na pokojnog Scaliju, koji je tijekom 30 godina na Vrhovnom izgradio rezime konzervativnog velikana i u pravnoj praksi SAD-a uveo i etablirao originalistički pristup tumačenju američkog ustava. To znači da se Ustav i njegovi amandmani interpretiraju onako kako su to zamislili njegovi autori, a s obzirom na to da se radi o stoljećima starom dokumentu takvo tumačenje gotovo je neizbježno konzervativno.
Bitka za upražnjeno mjesto
Scalia je bio vrhunski pravnik, talentirani pisac presuda i elokventni sudac poznat po rešetanju odvjetnika koji bi zastupili svoj predmet pred Vrhovnim sudom, a pritom je čvrsto držao stranu konzervativne javnosti (dakle republikanaca) na sudu koji je tijekom njegovog mandata pouzdano naginjao u desno. Naime, od devedesetih godina na Vrhovnom sudu je u pravilu sjedilo 5 konzervativnih sudaca i 4 liberalna, uz to da se Sandra Day O'Connor (prva žena na Sudu koju je imenovao predsjednik Reagan) isprofilirala kao takozvani "swing vote", to jest sudac koji uglavnom glasa sa svojom stranom, u ovom slučaju konzervativcima, ali se u nekim predmetima složi sa suprotnom, dakle liberalima. Nakon što se ona umirovila 2006. godine, tu je ulogu preuzeo sudac Anthony Kennedy koji je tu i tamo "pomogao" liberalima izvojevati poneku pobjedu nad konzervativnom većinom.
Smrću Scalije ta se dinamika stubokom promijenila. Liberalni suci su se nakon desetljeća u defenzivi najednom našli u poziciji da u najmanju ruku mogu zaustaviti skretanje suda u desno, čak i okrenuti Vrhovni sud u drugom smjeru. Na primjer, prema odlukama koje će potvrditi pravo žene na izbor (pobačaj), dodatno osnažiti prava LGBT osoba, potencijalno ojačati utjecaj federalne administracije nauštrb država i, možda najvažnije (barem ako pitate Bernieja Sandersa), preokrenuti presudu Citizens United kojom je bogatim korporacijama i pojedincima omogućeno da u izborni proces pumpaju praktički neograničene svote novaca.
Kako je Scalija preminuo u posljednjoj godini Obaminog mandata, republikance je užasnula sama pomisao da će njima omraženi predsjednik na njegovo mjesto imenovati liberalnog suca te su se zakleli blokirati bilo koju osobu koja Obama nominira u trenutku dok se Scalijino tijelo još nije ohladilo. Jer, jednom kad su imenovani na funkciju suci na njoj ostaju doživotno, osim ako se sami ne povuku ili su opozvani zbog grube povrede svojih dužnosti. Budući da je Vrhovni sud taj koji interpretira Ustav i njegove amandmane, suci u velikoj mjeri neizbježno kreiraju politiku i smjer u kojem ide cijela zemlja - pomisao da bi to u narednim godinama radilo pet liberalnih sudaca (jer Sud od 9 članova odlučuje većinom glasova) nikako nije sjela republikancima, konzervativnim udrugama i lobističkim grupama koji su navikli na Sud koji je desetljećima bio u njihovom taboru.
Žrtvovanje Garlanda
Stoga su u potezu bez presedana u modernoj američkoj politici republikanski senatori blokirali Obamin izbor, inače vrlo umjerenog Merricka B. Garlanda čiji stavovi su u mnogim pitanjima mnogo bliži centru, nego lijevom političkom polu. Republikanci su to mogli učiniti zbog činjenice da kandidata za Sud predlaže predsjednik, ali da bi njegovo imenovanje bilo potvrđeno, prvo mora proći kroz saslušanje pred senatskim odborom, a potom za njega mora glasati većina senatora (Zapravo se radi o njih 60 od 100 zbog mogućnosti filibustera, to jest konstantnog odlaganja glasanja o nekom pitanju odugovlačenjem debate u Senatu, što može prekinuti tek većina od 60 ili više senatora).
U ovom slučaju, Garland je ispao žrtveno janje na oltaru inaćenja Obami i nije dospio ni do saslušanja pred Odborom za zakonodavstvo te je Vrhovni sud u proteklih 11 mjeseci radio samo s osam članova, što znači da su oko nekih odluka ostali podijeljeni te je njihovo konačno rješavanje odgođeno za vrijeme kada se pojave pred Sudom u punom sastavu.
Kada je u studenom prošle godine Trump izabran za predsjednika kontra prognoze male vojske analitičara i novinara, bilo je jasno da su republikanci izvojevali veliku pobjedu u bitci za imenovanje Scalijinog nasljednika. Još tijekom kampanje Trump je objavio listu od dvadeset sudaca iz koje će odabrati svojeg kandidata, koji će biti "slika i preslika suca Scalije". Napokon, u drugom tjednu svojeg mandata Trump je objavio da će nominirati Neila Gorsucha.
Još uvijek bijesni na republikance koji su blokirali Merricka, demokratski senatori (kojih je 48 u Senatu, dakle imaju mogućnost filibustera) su prije nominacije zaprijetili da će blokirati Trumpovog kandidata, osim ako se ne radi o sucu/kinji koji "čvrsto stoji u političkom mainstreamu", čitaj; političkom centru. No, odabirom Goruscha novi predsjednik im je vješto uvalio vrući krumpir u ruke, kandidata kojeg će republikanci spremno prihvatiti, ali i kojem će demokrati teško naći velikih mana, osim ako u međuvremenu ne iskoči kakav zaboravljeni kostur iz ormara.
Čovjek iz establišmenta
Nema sumnje da je Gorsuch sudac čvrstih konzervativnih nazora, vjerni proponent Scalijinog originalističkog pristupa, ali je ujedno i ugledni pravnik, nesklon konfliktima i poštovan među kolegama s desne i lijeve strane. Cinici bi rekli da u svojem smirenom i pomirljivom stavu malih sličnosti s Garlandom, čiju je blokadu i sam kritizirao, samo s druge strane. Nadalje, nije neki odmetnuti sudac koji je pokazivao namjere da drastično mijenja pravne presedane i ne bi trebao uskočiti u ulogu vjesnika novog doba Trumpove "tihe većine" - ako išta, Gorsuch je stopostotni produkt američke elite, čovjek rođen, odgojen, obrazovan i formiran u političkom establišmentu.
Njegova majka Anne Gorsuch bila je početkom 80-ih godina na čelu Agencije za zaštitu okoliša (EPA), u koju ju je imenovao pa dvije godine kasnije iz nje najurio predsjednik Reagan zbog sumnje u korupciju. Borci za zaštitu okoliša dan danas je pamte kao ženu koja je drastično srezala budžet EPA-e i nije se zamarala dizanjem tužbi protiv tvrtki koje su zagađivale okoliš. Gorsuch je kao tinejdžer otišao s majkom u Washington D.C. (rođen je i djetinjstvo je proveo u Denveru), tamo završio srednju školu, kasnije diplomirao pravo na sveučilištu Columbia i 1991. doktorirao na Harvardu u klasi s Barackom Obamom. Trinaest godina kasnije je kao Marshallov stipendist zaradio titulu doktora filozofije na britanskom Oxfordu.
Nakon što je doktorirao na Harvardu, Gorsuch je godinu dana radio kao pravni referent (pripravnik) za suca Vrhovnog suda Byrona Whitea (koji je, uzgred budi rečeno, jedini sudac Vrhovnog suda koji je vodio NFL u pretrčanim jardima), a potom i za ranije spomenutog Anthonyja Kennedyja, koji još uvijek sjedi na Sudu. Nakon toga je godinama radio odvjetničkoj tvrtki Kellogg, Huber, Hansen, Todd, Evans & Figel, u kojoj je već 1998. godine stekao status partnera, da bi ga 2006. godine Bush nominirao u Apelacijski sud za deseti okrug. Senat je nominaciju potvrdio, a Gorusch se nakon 25 godina ponovno vratio u rodni Denver u kojem je taj sud smješten.
Čvrsti konzervativac
U proteklom desetljeću Gorsuch je izgradio imidž konzervativnog suca i talentiranog autora presuda, u mnogočemu sličnog Scaliji, iako bez njegove karizme (no tu je ionako nemoguće dosegnuti). Široko tumači prava vjerskih sloboda, pa se tako u slučaju Hobby Lobby svrstao na stranu poslodavca koji su sklopu zdravstvenog osiguranja za svoje zaposlenike odbijali plaćati i sredstva za kontracepciju, što je kasnije potvrdio i Vrhovni sud. Iako se nije doticao slučajeva koji se tiču LGBTQ prava i prava na izbor (pobačaj), Gorsuch će u tim predmetima, ako bude imenovan na Vrhovni sud, sigurno glasati s konzervativcima, budući da se u njegovom orginalističkom tumačenju Ustava teško može naći namjera tadašnjih zakonodavaca da zaštite prava seksualnih manjina, ali ni pravo na pobačaj (koje je u landmark presudi Roe v Wade nespretno podvedeno pod pravo na privatnost). S njim u sastavu, konzervativna većina gotovo sigurno će nagristi, ako li ne i potpuno ograničiti neka od tih prava.
Jednako tako, Gorsuch ne vjeruje u eutanaziju, ne protivi se smrtnoj kazni, podržava pravo na nošenje oružja (iako se ne zna u kojem opsegu) i u globalu će se prije svrstati na prava država da reguliraju određena pitanju u odnosu na federalnu vlast. Na kraju, novi kandidat za Vrhovni sud vjeruje da su novčane donacije političarima temeljno pravo pa se ne može očekivati da će sud u kojem on sjedi u dogledno vrijeme okrenuti kontroverznu presudu Citizens United koja različitim zainteresiranim stranama zaobilaznim putem zapravo daje pravo da pumpaju ogromne količine novaca u izborni proces (što su obilato koristili Obama, Hillary Clinton i Trump, a samo Bernie Sanders je ustrajao na malim pojedinačnim donacijama).
Kao i njegov uzor Scaila, Gorsuch ozbiljno shvaća pravo na privatnost pojedinca i suprotstavit će se federalnoj vlasti u slučajevima kad su svom silom naumili progoniti nekog i u tu svrhu protegnuli svoje tumačenje Ustava i zakona.
Signal Kennedyju
Ukratko, riječ je kandidatu kakvog je Trump i obećao - formiran u Scalijinom kalupu, čvrsto konzervativan i jasnog izričaja, iako definitivno skromne i povučeni naravi u usporedbi s čovjekom kojeg bi trebao naslijediti. Vrhunski je pravnik, nije svadljiv i ideološki zakopan u svojem stavu i jedini "krimen" koji mu demokrati i liberalna javnost trenutno mogu naći jest taj da se s njima naprosto ne slaže, što ne bi trebao biti razlog da ga se blokira, usprkos nedavnom presedanu suprotne strane. No, nema sumnje da će u narednim danima njegov život biti prekopan uzduž i poprijeko i svaka napisana i izrečena riječ analizirana pedeset puta. Demokrati neće tek tako zaboraviti šamar koji su im republikanci opalili ničim opravdanim blokiranjem Merricka i sigurno je da novoj administraciji predstoji žestoka borba za potvrdu nominacije.
U cijeloj priči ne treba zaboraviti još jedan detalj. Nominacijom Gorsucha Trump je poslao signal njegovom mentoru, "swing vote" sucu Kennedyju da neće predložiti bilo kakvog ekscentrika da zauzme njegovom mjesto, što bi ovom 80-godišnjaku mogao biti dodatni motiv da se umirovi tijekom njegova mandata, čime bi konzervativna većina bila potencijalno osigurana za duže razdoblje. Što se tiče druge strane, demokrati i liberalna javnost molit će se da 83-godišnja ikona ljevice Ruth Bader Ginsburg i 78-godišnji Stephen Breyer požive do mandata demokratskog predsjednika.