Kada vam čak i ministrica pravosuđa impresionirano prizna da ste izveli “spektakularan bijeg iz zatvora”, onda ste vjerojatno napravili nešto doista neuobičajeno. Naime, prošle nedjelje nepopravljivi francuski gangster Rédoine Faïd utekao je iz zatvora u mjestu Réau u akciji koja - nimalo slučajno - podsjeća na izvadak iz nekoga hollywoodskog scenarija.
Sve je trajalo niti deset minuta. U 11.15 sati iznad zatvora Centre pénitentiaire du Sud Francilien nedaleko od Pariza pojavio se helikopter za koji će se kasnije ispostaviti da je bio otet zajedno s prestravljenim pilotom. Tu kaznionicu je, inače, prije sedam godina svečano otvorio tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i bila je na glasu kao mjesto iz kojeg se ne može pobjeći. Više nije.
Helikopter je lebdio vrlo nisko iznad jedinog dvorišta koje nije bilo zaštićeno antiavionskim mrežama i iz njega su iskočila dva muškarca odjevena u crno od glave do pete, s policijskim trakama na nadlakticama i - još važnije - kalašnjikovima u rukama. Treći komandos ostao je u helikopteru kako bi pod prijetnjom oružjem držao izbezumljenog pilota, čovjeka koji je to jutro počeo s planom da održi instrukcije iz letenja, a sada se našao u ulozi nevoljkog sudionika u teškom kaznenom djelu, kao upravitelj vozila za bijeg.
Očigledno vrlo dobro upoznati s tlocrtom zatvora, dvojica zlikovaca utrčala su u hodnik koji koriste jedino čuvari i jedino u slučaju nužde (gotovo pa bi se moglo reći da je to tajni prolaz, objasnio je sindikalni predstavnik zatvorskih čuvara). Uz pomoć brusilice probili su se kroz zaključana vrata što su im stajala na putu i došli do prostorije za posjete. Faïd je u tom trenutku nevino razgovarao s jednim od svoje braće koji mu je došao u posjet. Iako su uvijek su na dužnosti dva čuvara koja nadgledaju posjete, u nedjelju je radio samo jedan.
Za razliku od Faïdovih izbavitelja, taj je čuvar bio nenaoružan. Mjera je to koja pretendira umanjiti rizik od smrtonosne razmjene vatre u slučaju da zatvorenik uzme nekoga za taoca. Naravno, usamljeni čuvar nije mogao zaustaviti uljeze koji su pobacali dimne granate kako bi zamaglili pogled nadzornim kamerama te su odveli Faïda van istim putem kojim su i došli. Nakon što su se svi ukrcali, helikopter se bez prevelike panike podignuo u zrak. Nitko na njega nije pucao iz kruga zatvora, premda su ostali zatvorski čuvari promatrali kako odlazi. Smatra se da su dobili naredbu da ne otvaraju vatru kako ne bi ugrozili život pilota, nedužnog čovjeka, te kako se ne bi riskiralo da se letjelica stropošta na zatvorske građevine.
Filmski uzori
Nešto kasnije, helikopter je pronađen u Gonesseu, nedaleko od zračne luke Charles de Gaulle, djelomično izgoren. Rédoineu Faïdu i njegovim pomagačima izgubio se svaki trag, tamo ih je čekao crni Renault Mégane koji je također kasnije pronađen, ali temeljito zapaljen. Pilota su pustili živog, zdravog i neozlijeđenog, premda u teškom šoku.
Faïdov bijeg iz Réaua za njega samog vjerojatno je vrhunac njegove bizarne kriminalno-filmsko-evangelističke karijere. Taj 46-godišnji gangster rođen je u alžirskoj obitelji koja je živjela u sivom stambenom bloku 40-ak kilometara od Pariza. Sam je kasnije tvrdio da je počeo krasti i dilati drogu već s osam godina, a kasnije je svoje lopovske eskapade počeo modelirati prema filmovima koji su mu se sviđali. Tako je ranih 90-ih izveo jednu od svojih prvih pljački pretvorivši je u svojevrsni hommage filmu “Pakleni val” s Keanuom Reevesom i Patrickom Swayzejem. U tom filmu skupina surfera pljačka banke pod maskama s likovima američkih predsjednika. A u Faïdovom remakeu on i njegova banda išli su u pljačku maskirani kao nekadašnji francuski predsjednici - Charles de Gaulle i Valéry Giscard d’Estaing.
Sličan naklon Hollywoodu izveo je i 1997., kada je s grupom suradnika u mjestu Villepinte presreo blindirani kombi za prijevoz gotovine. Tom prilikom nosili su hokejaške maske poznate iz kultnog filma Michaela Manna iz 1995. “Vrućina”. Upravo je Michael Mann neskriveni filmski uzor ovoga karijernog kriminalca. “Vrućinu” je, tvrdi, gledao sedam puta u kinu i “stotinu puta” kod kuće kako bi analizirao ključne momente u pljački kombija, pisao je svojedobno Le Figaro.
“Nedavno, novinari su me pitali: ‘Znaš, imao si veliku kriminalnu karijeru i sve si napravio sam, bio si samouk’. Ja sam im rekao: ‘Ne, imao sam tehničkog savjetnika, fakultetskog profesora, svojevrsnog mentora, i njegovo je ime Michael Mann”, rekao je jednom prilikom Rédoine Faïd, dok je još gurao svoju drugu karijeru šarmantnog reformiranog pljačkaša, gosta u televizijskim emisijama i filmskog konzultanta.
“S prijateljima sam gledao njegov film kao da je to materijal za trening o tome što trebamo činiti i što ne smijemo činiti kako bismo postali uspješni banditi”, kazao je jednom.
Bijeg 2
U to doba, tijekom svog kratkotrajnog perioda mirnog života bez zločina, Faïd je 2009. godine čak i upoznao Manna, o čemu je pisao u svojoj autobiografiji iz 2010. Knjiga se zvala - a kako drugačije - “Pljačkaš: od slumova do visokog kriminala”. Tu je otkrio i da je scena iz filma Barryja Levinsona “Spavači” nadahnula pljačku koju je izveo još u srednjoj školi te da je platio 3500 dolara kako bi spavao u istom apartmanu u Las Vegasu koji su dijelili likovi Toma Cruisea i Dustina Hoffmana u filmu “Kišni čovjek”.
Kako bi susreo svog idola, Faïd se nekako probio na panel diskusiju na kojoj je gostovao Michael Mann i koja se bavila tada svježe izašlim filmom “Public Enemies” (u nas “Gangsteri”). Nakon moderirane diskusije, Faïd se dočepao mikrofona i prvo je bez pardona priznao da je upravo pušten iz zatvora, gdje je proveo 10 godina zbog amalgama oružanih pljački i krađi dragulja.
“’Vrućina” je i dalje vrhunski primjer organiziranog kriminala, nadahnutog životom, ljudima, pravim činjenicama, koje on prenosi u svom radu. Ja osobno, ja sam bivši gangster, nažalost, nije da se hvalim. Upravo sam proveo 10 godina u zatvoru. Napadao sam blindirana vozila. Zadnjih 20 godina poznajem Michaela Manna. Otkrio sam ga s filmom ‘Thief’ i, s hrpom prijatelja, gledao sam njegove filmove kao izvještaje, kao dokumentarce…”, pričao je.
Nije Mann jedini; tražio je nadahnuće i u filmovima Quentina Tarantina, posebno u “Reservoir Dogs”.
“Bez filmova, imali biste 50 posto manje kriminala”, rekao je jednom prilikom Faïd, kojemu je nedjeljni bijeg iz zatvora zapravo bio svojevrsni “sequel”.
Naime, već je jednom umaknuo iz strogo čuvanog zatvora, u travnju 2013. godine. Nije to bio ovako spektakularan bijeg, ali je i dalje imao svojevrsnu filmsku poetiku. Dok je čekao suđenje u zatvoru Sequedin u Lilleu na sjeveru Francuske, Faïdu je u posjet bio došao brat (nije poznato je li riječ o istom bratu koji je svjedočio i drugom bijegu). UIazeći u prostoriju za posjete, odjednom je iz torbe izvukao pištolj, ispalio hitac u zrak i za taoce uzeo četvoricu čuvara. Kutija papirnatih maramica koju je držao u ruci sadržavala je plastični eksploziv i detonator. Kroz narednih pola sata eksplozivom je razvalio četvora vrata koja su mu se nalazila na putu i domogao se zatvorskog parkirališta. Tamo ga je čekalo vozilo za bijeg, s vozačem, i hitro su umaknuli s taocima. Iako je u bijegu tada bio samo mjesec i pol prije nego što je opet uhvaćen, bilo je to dovoljno da ga mediji proglase državnim neprijateljem broj 1.
Francuski tužitelji su, inače, tvrdili da je Faïd, dok je nastupao u televizijskim emisijama i pričao kako je postao pošten čovjek, istodobno planirao nove napade na vozila za prijevoz novca (koja francuski kriminalci nazivaju “kasica-prasica na kotačima”). Njega smatraju organizatorom pohoda na blindirano vozilo u svibnju 2010. godine, koji je završio tragičnom smrću policajke. Nakon što je policija tada spazila Faïda i pljačkaše, ovi su se dali u bijeg po autocesti. Pucali su na policiju koja ih je progonila, čak su i ozlijedili slučajne prolaznike, a onda su u mjestu Villiers-sur-Marne, jugoistočno od Pariza, rafalom prostrijelili policijsko vozilo i ubili 26-godišnju policajku Aurélie Fouquet. Faïda su povezali s tom pljačkom i vratili u zatvor, a bijeg iz 2013. godine izveo je dok je čekao suđenje za taj zločin. Konačno je 2017. godine osuđen na 10 godina zatvora zbog toga prvog bijega i na još 18 godina zbog propale pljačke koja je završila umorstvom (kazne su objedinjene na ukupno 18 godina). U travnju ove godine propala mu je žalba na presudu od 18 godina za pljačku, pa mu je kazna prolongirana na 25 godina.
Ovaj put, na samom početku služenja kazne od 25 godina, Faïd je bio u izolaciji u posebnom krilu zatvora i kamo god je odlazio išao je u pratnji barem jednog čuvara. Laurent-Franck Liénard, odvjetnik obitelji ubijene policajke Aurélie Fouquet, poručio je da je nakon 2013. godine ne samo znao da će pokušati opet pobjeći iz zatvora, nego je bio uvjeren da će u tome i uspjeti.
Izraelska veza
Više od 3000 francuskih žandara sada traga za Faïdom, ali imaju samo snimku nadzorne kamere na kojoj se - možda - vidi Faïd kako sjedi na suvozačkome mjestu maloga bijelog kombija koji je izlazio iz šoping centra na sjeveru Pariza, u predgrađu Aulnay-sous-bois. Jedna od teorija je da će se pokušati domoći Izraela - Alžircu po roditeljima ta je zemlja navodno posebno draga.
Možda zato što je tamo već jednom bježao, nakon još jedne propale pljačke 1997. godine. Tada je navodno izbjegao policiju tako što se maskirao u ortodoksnog Židova, pa je potom naučio hebrejski, sprijateljio se s lokalnom mafijom i učio vojnu taktiku od bivšeg izraelskog specijalca. No sve i ako dospije do Izraela, pitanje je bi li se Faïd mogao tamo zadržati i bi li mogao živjeti bez “kasica-prasica na kotačima”, pljačkanje kojih je za njega oduvijek bilo, kako je sam priznao, “najbolje od najboljeg”...