Ruske snage ušle su 24. veljače u Ukrajinu sa sjevera s jednim ciljem - doći do Kijeva i zbaciti Zelenskog s vlasti.
Američki dužnosnici su procjenjivali da bi glavni ukrajinski grad mogao pasti za 72 sata. Usprkos samouvjerenosti Kremlja, ruske trupe poražene su u bitki za Kijev zahvaljujući kombinaciji čimbenika, uključujući zemljopisni položaj grada, greške napadača, ukrajinsku domišljatost i moderno oružje. Još jedan bitan faktor koji je igrao ulogu u obrani Kijeva bila je tehnologija - pametni telefoni su prvi put u vojnoj povijesti korišteni kao "oružje", koje se pokazalo gotovo jednako važnim poput raketa.
Pogledavši kartu, Ukrajincima nije bilo teško zaključiti iz kojeg bi smjera ruske trupe mogle krenuti prema Kijevu. Kroz glavni grad Ukrajine teče rijeka Dnjipro i proteže se sve do granice s Bjelorusijom. Rusi su pokušali stvoriti "kliješta" oko Kijeva, dolazeći s istočne i zapadne obale rijeke. Njihovo napredovanje na lijevoj obali zaustavljeno je 10. ožujka u mjestu Skibin, kad je oklopni konvoj upao u zasjedu i bio prisiljen na povlačenje. Nakon što su zauzeli grad Hostomel i susjednu Buču, Ukrajinci su ih zaustavili ispred Irpina i blokirali njihov pokušaj ulaska u glavni grad s desne obale.
Prvog dana invazije ukrajinske sigurnosne službe otvorile su Telegram chatbot "STOP ruskom ratu". Stariji ljudi, koji se nisu služili pametnim telefonima, javili bi svojim unucima ili mlađim prijateljima kad bi uočili ruski konvoj.
Tada bi mlađi među njima stavili pribadaču na tu lokaciju na Google karti, napravili snimku zaslona i poslali fotografiju u već spomenutu Telegram grupu. Ukrajinski dužnosnici također su olakšali građanima učitavanje lokacija neprijatelja putem aplikacije Diia, vladina portala koji omogućava građanima Ukrajine da koriste digitalne dokumente na svojim pametnim telefonima.
Otežali sami sebi
Paranoični zbog onoga što se događa, ruski vojnici išli su od kuće do kuće u potrazi za pametnim telefonima, laptopima i svim drugim uređajima koji su se mogli koristiti za komunikaciju.
Ruske trupe počele su uništavati 4G mobilne komunikacijske jedinice. No, to je značilo i da ne mogu koristiti vlastiti sustav za šifriranje komunikacija, za koji im treba 4G. Iako su odsjekli Ukrajince, Rusi su ujedno otežali i komunikaciju među vlastitim jedinicama.
Ruske snage suočile su se s još jednom preprekom u pokušaju zauzimanja Kijeva - komadima pjenastih joga prostirki koje Ukrajinci zovu karemati. Ukrajinci bi držali te prostirke iznad svojih glava dok su se noću kretali gradom u skupinama i tako spriječili ruske dronove s termovizijskim kamerama da detektiraju ljudsku toplinu. Na taj su se način vojnici, naoružani protutenkovskim oružjem koje su isporučile SAD, Britanija i drugi zapadni saveznici, mogli prišuljati Rusima, ispaliti precizne projektile i zatim se povući.
Na rijeci Dnjipro, 30 kilometara sjeveroistočno od Hostomela, nalazi se brana Kozarovići, koja kontrolira dotok manje rijeke Irpin. Ubrzo nakon početka rata Rusi su napali i oštetili ovu branu. To je bila ključna ruska pogreška jer je cijela područje bilo poplavljeno. Blokirani ukrajinskim otporom kod Irpina, Rusi su otkrili da nije moguće s te strane ući u glavni grad.
Odustajanje od početnog cilja
U prijeratnim vremenima do Kijeva se moglo doći i kroz Horenku, mjesto južno od grada Mošuna. No, kao i kod Irpina, i ovdje se pokazalo da Rusi ne mogu slomiti ukrajinski otpor. Rusi su zauzeli Mošun na početku rata. Ali budući da im je put do Kijeva blokiran kod Horenke, gdje su Ukrajinci djelomično raznijeli most, sada je preostalo samo nekoliko malih, jednotračnih cesta preko željezničke pruge do glavnog grada.
Rusi su pokušali prijeći preko pontonskog mosta, ali kako je voda rasla, postalo je nemoguće brzo prevesti značajan broj vozila i ljudi. Uz to, Ukrajinci su ih konstantno napadali protutenkovskim oružjem. Rusi su se odlučili vratili u Mošun 26. ožujka i pritom stvorili prometnu gužvu vojnih vozila koja se protezala 65 kilometara prema sjeveru.
U nemogućnosti napredovanja, bombardirani od strane Ukrajinaca i uznemireni brzim gubitkom ljudi i opreme, Rusi su 31. ožujka odlučili pobjeći te su odustali od početnog cilja zauzimanja Kijeva.