StoryEditor
IZBORI U BRITANIJI

TORIJEVCI IGRAJU NA SVE ILI NIŠTA Hoće li laburisti izboriti dovoljan broj mandata da Johnsonu pokvare Brexit?

 
 REUTERS

Građani Ujedinjenog Kraljevstva danas izlaze na izbore, u kojima sve ankete predviđaju pobjedu aktualnog konzervativnog premijera Borisa Johnsona. Johnsonova pobjeda mogla bi označiti kraj neizvjesnosti oko procesa Brexita, ali i općenitog smjera kojim bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo krenuti u budućnost. Radi se o konačnoj bitki u sukobu dvije najveće skupine glasača u toj državi.

Britanija je danas duboko podijeljena država, u kojoj je presudna politička razlika podržava li netko Brexit ili je za ostanak u Europskoj uniji. Britansku je srednju i nižu klasu temeljito iscrpila politika štednje, koju su uveli konzervativni premijeri u proteklih devet godina - David Cameron i Theresa May. Štednja je dovela do smanjenja broja djelatnika u policiji i zdravstvu, zbog čega je Nacionalna zdravstvena služba (NHS) na rubu pucanja - pacijenti na hitnoj satima čekaju na krevete, sustavu nedostaju deseci tisuća medicinskih sestara i stotine liječnika, bolnice vape za obnovom i većim kapacitetima.

Dio građana za svoje probleme krivi pravila EU, ironično upravo onaj dio koji je od Unije najviše profitirao - siromašniji ruralni krajevi u kojima je industrija iščeznula još za vladavine Margaret Thatcher. Taj se dio demografije preklapa i s onima koji vjeruju kako je jedan od najvećih problema Ujedinjenog Kraljevstva nekontrolirana imigracija, no i od imigranata najviše strahuju oni krajevi gdje ih je najmanje.

Ključna pitanja

U takvom je ozračju bivši premijer David Cameron održao referendum o Brexitu kako bi umirio euroskeptično krilo konzervativne stranke, no rezultat je bio neočekivan po Camerona, koji je do tada na svim referendumima i izborima dobio željeni rezultat.

UK je s malom većinom izabrao izlazak iz EU, no radilo se o velikom političkom problemu - gotovo polovica građana htjela je ostati, a podjela je bila značajnije izražena u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj - dvije regije koje imaju određenu autonomiju i preferiraju biti dio EU.

Cameron je nakon referenduma podnio ostavku, a njegova nasljednica May raspisala je izvanredne izbore u nadi da će osigurati većinu koja bi joj olakšala provedbu Brexita. No, vođa laburista Jeremy Corbyn postigao je neočekivano dobar izborni rezultat, a konzervativci su ostali bez većine. May je oformila vladu uz podršku sjevernoirskih unionista, stranke DUP, čiji su joj uvjeti znatno otežali postizanje kompromisa oko Brexita.

U parlamentu nije postojala većina ni za jedan ponuđeni oblik Brexita, kao ni za odustajanje i novi referendum. May je podnijela ostavku nakon što je dvaput bila prisiljena tražiti odgodu roka za izlazak iz EU, a na njezino je mjesto zasjeo Boris Johnson, jedan od najvećih zagovornika Brexita u stranci.

Johnson je postigao novi sporazum s EU tako što je prekršio uvjete koje je zadao DUP i de facto ostavio Sjevernu Irsku u carinskoj uniji s EU te postavio granicu između EU i Ujedinjenog Kraljevstva između otoka Irske i Britanije. DUP je uskratio svoju podršku premijeru, a većina u parlamentu pristala je na nove izbore nakon što su Johnsona prisilili da zatraži još jednu odgodu izlaska.

U kampanji koja je uslijedila profilirala su se dva ključna pitanja - Brexit i NHS. Johnson je svim glasačima koji su umorni od odgode za odgodom ponudio kraj drame. Svoj je sporazum predstavio kao kompromisno rješenje, koje će isporučiti Brexit, a zadržati povoljne trgovinske odnose s ostatkom EU.

Johnson je lako napadao Corbyna zbog njegova stava o Brexitu - vođa laburista ga, zapravo, ni nema. Službena pozicija laburista je da će pokušati iznova pregovarati s EU, postići povoljniji sporazum te ga potom ponuditi građanima na ponovljenom referendumu, gdje će izbor biti ostanak ili sporazum. Na tom bi referendumu Corbyn bio neutralan, ni za ostanak ni za vlastiti sporazum. Johnson je Corbyna napadao i kao političara koji bi donio dva referenduma - drugi, također ponovljeni, o izlasku Škotske iz Ujedinjenog Kraljevstva, što bi bio uvjet Škotske nacionalne stranke SNP za koaliciju s laburistima, bez koje sigurno neće moći doći na vlast.

 

Paljba

Corbyn se, pak, fokusirao na zdravstvo, i napadao faktima i brojkama. Izvukao je i službene vladine dokumente u kojima stoji da bi dijelovi Nacionalne zdravstvene službe (NHS) bili dostupni na prodaju američkim privatnim tvrtkama u sklopu budućih trgovinskih pregovora sa SAD-om. Johnson je, znakovito, zabranio svojim ministrima da obećaju da “NHS nije na prodaju”.

Johnson se posljednjih nekoliko dana našao pod paljbom medija zbog fotografije malog dječaka koji leži na podu u čekaonici hitne službe dok satima čeka na krevet. Premijer je ne samo odbio pogledati fotografiju nego je i oteo mobitel novinaru koji mu ju je pokazivao, spremivši ga u vlastiti džep.

Čelnik laburista obećava “Britaniju za sve, a ne za pojedince”, nacionalizaciju ključnih industrija, veću pomoć studentima i umirovljenicima te veće poreze za bogate. Iako i Johnson obećava veću potrošnju, ekonomski stručnjaci, kao i stručnjaci za zdravstvo, procjenjuju da su planovi obje stranke nerealni.

Glasanje će se na kraju svesti na osobno uvjerenje glasača tko bi bio gori premijer - Johnson koji dokazano laže većinu svoje karijere i ponajprije se brine za vlastitu dobit ili Corbyn koji bi unio znatnu pomutnju u britansku ekonomiju svojim socijalističkim inicijativama. Radnička klasa naivno vjeruje da je Johnson čovjek iz naroda, duhovit i pristupačan, iako je dijete bogataša koje je pohađalo elitne škole. Tvrtke i banke, pak, zaziru od Corbyna, kojeg smatraju pogubnim za svoje profite, pa također podupiru Johnsona.

Manje zlo

Corbyn je većini glasača odbojan, pa će mnogi danas zaokružiti laburiste unatoč, a ne zahvaljujući čelniku te stranke, vjerujući da je manje loš izbor. Premijera će odlučiti taktičko glasanje - aktivisti za i protiv Brexita pozivaju sve glasače da u svojim izbornim jedinicama glasaju za onoga tko ima bolje izglede za pobjedu, a nudi njihov preferirani ishod umjesto svojeg omiljenog kandidata. Takvo odlučivanje urušilo je rejting liberalnih demokrata i stranke Brexit te će u većini jedinica glasači umjesto njih zaokružiti laburista ili konzervativca.

Johnson u izbore ulazi s vodstvom u anketama, no njegova je većina unutar statističke pogreške. Nema više saveznika u parlamentu i sve osim apsolutne većine predstavlja poraz i za njega i za projekt Brexita. Što će britanski građani odlučiti, doznat ćemo uskoro.

Najizgledniji ishod je pobjeda konzervativaca s tankom većinom

1.  Uvjerljiva pobjeda torijevaca

Jedan od scenarija je premoćna pobjeda torijevaca. Apsolutna većina u kojoj će Johnson biti dominantan premijer bi značila da je stranka osvojila većinu od 23, odnosno najmanje 326 mjesta. Takva pobjeda znači da vlada može s puno većom lakoćom progurati željene zakone u parlamentu. Johnson bi tada mogao požuriti svoj prijedlog o Brexitu u parlamentu i Britanija bi mogla izaći iz EU do 31. siječnja.

 

2. Tijesna pobjeda torijevaca

Najizgledniji ishod britanskih izbora je da će torijevci osigurati tek onoliko mjesta ili nekoliko više, koliko je potrebno za većinu i pobjedu u prvom krugu. Međutim, ankete predviđaju da će osvojiti 339 i da će imati većinu od 28 mjesta. To je puno manje od 68 mjesta koliku su prednost Johnsonu ankete davale prije samo dva tjedna. No, uspiju li osigurati toliko mjesta, torijevcima će to i dalje biti najbolji rezultat od izbora 1987. i pobjede Margaret Thatcher.

 

3. Slabo izgledna pobjeda laburista

Ako torijevci osvoje manje od 300 mjesta, tada će se smatrati da je parlament bez većine. No, i dalje će imati mogućnost koalirati s manjim strankama poput škotske nacionalne stranke i liberalnih demokrata. Jedna od mogućnosti, iako gotovo pa nemoguća, jest da laburisti pobjede na izborima. To bi značilo da premijer postaje Jeremy Corbyn, laburisti provedu željeni referendum o Brexitu, a Britanija možda nikad ne izađe iz EU. (Iva Badanjak)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 00:48