Rusija je u utorak objavila da je spremna vratiti se u ugovor "Otvoreno nebo" o kontroli oružja, ako to učine Sjedinjene Države, istaknuvši da neće beskrajno čekati na američku odluku. Ova vijest nije izazvala gotovo nikakvu medijsku reakciju jer se svi i dalje bave odjecima posjeta Josepa Borrella, visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, Moskvi koji je proglašen totalnim debaklom.
Dodajem sljedeće naslove Interfaxa i Tassa: "Ruska vanjska obavještajna služba rado će surađivati s CIA-om ako William Burns bude novi šef (bio je ambasador u Moskvi)"; "Rusija i SAD zainteresirani za suradnju na rješavanju problema na Bliskom istoku"; "Lavrov je pozdravio povratak SAD-a Pariškom sporazumu u razgovoru s Kerryjem" (John Kerry, bivši američki državni tajnik, sada posebni izaslanik za klimatska pitanja).
A zatim skrećem pozornost na dio intervjua koji je američki državni tajnik Antony Blinken dao američkoj javnom radiju NPR: "Uspjeli smo vrlo brzo, jer nam je u interesu, produljiti novi START (sporazum o redukciji strategijskog nuklearnog naoružanja) na pet godina. Istražit ćemo druge načine unapređenja strateške stabilnosti s Rusijom, iako smo vrlo jasni u pogledu akcija koje poduzimaju - također u Ukrajini, agresije koja se tamo nastavlja - koji su izazov našim interesima i vrijednostima. Ali moramo moći raditi na obje fronte". TASS je ovaj dio razgovora prenio bez dijela o Ukrajini.
Moskva želi stabilne odnose sa SAD-om. I na tom planu koristi samo retoriku koja otvara mogućnost suradnje, za razliku od brutalnog napada na Borrella. Administracija Donalda Trumpa katalizirala je proces smanjenja američke izloženosti u svijetu koji je pokrenuo još Barack Obama. Preciznije, na točkama koje nisu od nacionalnog interesa. Iako je američki globalni primat bio ozbiljno uzdrman Globalnom financijskom krizom 2008. godine, Washington se iz nje vratio kao lider. U velikoj mjeri zahvaljujući i ulozi dolara.
Trumpovo je doba dovelo do ubrzanja multipolarizacije svijeta na dvije moćne političke, ekonomske i vojne točke, SAD i Kinu. I na EU koja ima dvije karakteristike globalne sile: ekonomsku moć, kao i prve dvije, ali i posebnost koja ju čini globalno jedinstvenom. To je "Brussels Effect", kako ga je definirala profesorica Anu Bradford koja koristi engleski naziv glavnog grada EU. Prevedeno, sposobnost uspostavljanja standarda koji ubrzo postaju globalna norma.
Rusija nije dio ove nove globalne stratifikacije jer ima samo jednu karakteristiku velike sile, nuklearni arsenal. Što je daleko od dovoljnog jer je svakom jasno da bi korištenje tog oružja značilo globalni armagedon. Digresija: dva su ruska oficira u listu bliskom Ministarstvu obrane zatražila da Rusija izvede preduhitrujući napad na NATO-ove instalacije na istoku kako bi ostvarila stratešku prednost u odnosu za Savez.
Kako Rusija više nema ni ideološku potku na kojoj je Sovjetski Savez gradio svoju globalnu moć, Moskva, želeći se potvrdi kao globalna sila i to primarno u domaćoj javnosti, a zatim i da osigura tržište za svoj drugi izvoz po vrijednosti iza energenata - oružje - kreira dualnu politiku. S jedne strane vrši pritisak za jačanje suradnje, a s druge ih onemogućava u bilo čemu što se suprotstavlja ruskim interesima. Turskoj prodaje svoje proturaketne sustave, a protiv nje ratuje u Libiji, sukobljava se u Siriji, svađa oko Ukrajine. S Iranom organizira pomorske vježbe, ali čini sve da ga onemogući u jačanju nuklearnog programa i preuzimanju utjecaja nad vladom u Siriji. Kad ne ide konstruktivno, igrati desktruktivno. Kao s Borrellom.
Rusija je svjesna da je EU nemjerljivo jači akter, ali akter koji nema tvrdu silu. Svjesna je da je o Uniji vitalno ekonomski ovisna, ali će djelovati na svaki mogući način da oslabi koheziju članica: Mađarska je već dobila rusko cjepivo, primjerice. Da naglasi važnost Berlina i Pariza u odnosu na ostale članice (Heiko Maas ili Jean-Yves Le Drian nikad ne bi u Moskvi doživjeli što i Borrell) i pripravnost da (samo) s njima definira eurazijske odnose. U situaciji kad nije sporno da će američki predsjednik Joe Biden jačati transatlantske veze, ali da je EU daleko od prioriteta njegove administracije: sređivanje unutarnjih problema te odnosi s Kinom.
EU je u međuvremenu potpisao sporazum s Kinom o ulaganjima i lansirao projekt globalnog jačanja eura. Što se Washingtonu ne sviđa jer je oboje bilo bez konzultacija. U tim transatlantskim trvenjima Moskva se nada ostvariti poziciju koja će joj omogućiti da sačuva svoje sfere interesa i da, priklanjajući se malo jednima malo drugima, očuva dojam moći. Jer, Rusija je ključna država Eurazije kako je to precizno definirao Zbigniew Brzezinski. Ako padne u kinesko vazalstvo, Peking dobiva nemjerljivu prednost u odnosu na SAD. I EU. Unutarnji kaos, a tako u pravilu dolazi do smjene vlasti u Rusiji, pospješio bi taj proces.
Lavrovljev je napad na Borrella zato bio običan blef, napad kojim se skriva vlastita slabost kako bi se potvrdilo da je Rusija velika sila. Dok je prava istina da je velika prijetnja globalnoj stabilnosti (Blinken dobro bira riječi).