Duboko u utrobi Zemlje, u dalekoj budućnosti, živi Ted, posljednji čovjek, ako ga se takvim može nazvati. Tijelo mu je amorfna masa, poput želatine, kako se ne bi mogao ozlijediti, a sadističko superračunalo koje je gotovo istrijebilo ljudski rod muči ga dan i noć, kreativnije od grčkih bogova. Njegov zločin? Ubio je preostalih četvero ljudi koje je računalo sačuvalo kako bi ih mučilo stoljećima, ubio ih je da ih spasi dalje patnje, ali sebe nije uspio. Njegova je kazna vječnost fizičkog i psihičkog zlostavljanja. "Nemam usta, a moram vrištati", zaključuje Ted u posljednjoj rečenici istoimene kratke priče Harlana Ellisona iz 1967.
Strah od umjetne inteligencije nije nov. Kazališna drama "RUR - Rossumovi univerzální roboti" češkog pisca...