PRESLAGIVANJE

Tri moćne države koje bi geopolitički mogle profitirati na talibanskom trijumfu i američkom povlačenju

Tri svjetske nuklearne supersile donekle su spremne dočekale američko povlačenje iz Afganistana
 Javed Tanveer/AFP

Američko povlačenje iz Afganistana i pad te srednjoazijske zemlje u ruke talibana, koji su već ondje obnašali petogodišnju represivnu vlast od 1996. do 2001. godine, glavna je geopolitička vijest ne tjedna, a ni mjeseca - već vrlo lako moguće i cijele godine.

Nižu se reakcije svjetskih državnika i predstavnika međunarodnih organizacija na, kako su to neki protumačili, zapadnjačku "izdaju" Afganistanaca i prepuštanje nedužnih ljudi na milost i nemilost brutalnog režima, čiji ideolog je već od strane brojnih medija proglašen vjerojatnim predsjednikom Afganistana i jedinim pravim pobjednikom u epilogu krvavog, 20-godišnjeg rata.

No, kako se nižu reakcije na nešto što mnogi nazivaju američkim porazome te povlače paralele s padom Saigona 1975. godine, drugi već kreiraju svoju politiku spram novih vlastodržaca. Ponajprije se to odnosi na susjedni Pakistan, zatim obližnje Kinu i Rusiju, koji su već analizirali vlastitu situaciju uslijed novonastalih okolnosti.

Rusija

Otkako su prije više od 30 godina i sami, kao zemlja perjanica i nositeljica naslijeđa Sovjetskog Saveza, i sami razbili zube pred neugodnim afganistanskim mudžahedinima i borcima za slobodu, Rusi su promijenili svoje stajalište prema Afganistancima.

Baš kako to doliči jednom strateški i geopolitičkom protivniku SAD-a, u moskovskim koridorima moći s podsmjehom gledaju na razvoj situacije spram američkog povlačenja te koriste ovu prigodu da nametnu vlastitu "dobru volju" te ruke mira i posredništva u mirnoj tranziciji. Ne smeta im čak ni to što su na vlasti talibani, frakcija koju je Putinova administracija označila kao terorističku skupinu. Upravo je taj segment borbe protiv međunarodnog terorizma jedan od kamena temeljaca Putinove vanjske politike, a poluga vlasti koju šef ruske diplomacije Sergej Lavrov u ime ruskih interesa povlači u Kabulu jamčit će jednog dana manje terorističkih napada na srednjoazijske zemlje i druge "stanove", bivše sovjetske republike čije ekonomije su u povećoj mjeri ovisne o Rusiji. Dapače, o budućem ponašanju talibana ovisit će rusko priznanje njihove vlasti, kako je najavio Putinov specijalni izaslanik za Afganistan Zamir Kabulov, u što ulazi i uklanjanje talibana sa popisa terorističkih grupa.

Koliko su se odnosi Rusije i Afganistana u posljednjih nekoliko dana, od dolaska na vlast talibana poboljšali, svjedoči i samouvjerena tvrdnja ruskog ambasadora u Afganistanu, Dmitrija Žirnova, kako je dobio jamstva da nijednom ruskom diplomatu 'neće pasti dlaka s glave' prilikom tranzicije vlasti te da Rusi mogu nastaviti svoje diplomatske odnose s aktualnom vlašću.

Od strane šefa ruske diplomacije Lavrova također dolaze pomirljivi komentari. - Činjenica da talibani u Kabulu proklamiraju i dokazuju u praksi da namjeravaju poštivati mišljenja drugih po meni je pozitivan znak. Vidimo naznake nade na strani talibana koji izražavaju želju za formiranjem vlasti s drugim političkim snagama, rekao je Lavrov, a od ponedjeljka su Rusi neuobičajeno blagi prema novom režimu.

Pakistan

Susjedni Pakistan s talibanima koketira još od dana kada ih je naoružavao za borbu protiv Sovjeta, a ti su se odnosi kroz godine nerijetko mijenjali iz toplog u hladno.

Povratak talibana na vlast administraciji pakistanskog premijera Imrana Khana jamči manjak optužbi međunarodne zajednice za potpomaganje talibana, što je bio slučaj s njegovim prethodnicima, dok se nerijetko navodilo kako je jedna od najžešćih frakcija talibana, u vrijeme egzila, bila smještena upravo u Pakistanu, gdje je potencijalni predsjednik Baradar i uhićen od strane pripadnika tamošnjeg Inter-Service Intelligencea bio zatočen (kasnije i oslobođen) po američkom nalogu.

Dobra stvar za Pakistance je i samo formiranje nove radikalno islamističke zemlje, neovisne o Zapadu, i to u neposrednom susjedstvu. Pobjedu talibana pozdravio je niz osoba iz najvišeg ešalona pakistanske vojske i religioznog establišmenta, a Siraj ul Haq, šef pakistanskog islamističkog pokreta Jamaat-e-Islami (JI) je u govoru rekao kako ova pobjeda predstavlja "slavlje nad velesilom" te kako će talibani kreirati "islamističku vladu za primjer u Afganistanu". No, njegov i Khanov entuzijazam ne dijele svi - postoje osnovani strahovi da bi trijumf talibanskih fundamentalista mogao predstavljati dolijevanje ulja na vatru u vidu ohrabrivanja ionako već solidno jakih ćelija pakistanskih islamista i njihova ukorjenjivanja u Afganistanu.

Kina

I dok su prije nekoliko godina kritizirali samu američku pojavu u Afganistanu, posljednjih mjeseci unutar užeg kruga najviše pozicioniranih kineskih političara redovno se kritizira povlačenje NATO-a koje bi zemlju, kako u ovim prvim danima svjedočimo, moglo ostaviti u kaosu. Ipak, Xi Jinping i njegova administracija posebno su pažljivi te iznenađujuće trezveni i pragmatični u pogledu situacije u regiji kojoj, baš kao i Rusi, pružaju uslugu posredništva u mirnoj tranziciji vlasti te ekonomskoj pomoći, no ne bez postojećih interesa u regiji.

Premda Afganistan u medijima pod državnom kontrolom nazivaju 'grobljem carstava' s očitom aluzijom na Britance, zatim Sovjete, a sada i Amerikance, i Kinezi imaju putra na glavi. Još 2000. godine sastali su se s tadašnjim prvim vrhovnim vođom Talibana, mulom Mohammedom Omarom, tražeći garanciju da se na području Afganistana neće vršiti pripreme kakvih naoružanih skupina usmjerenih ka Kini. Sve se to može dovesti u vezu s pokrajinom Xinjiang, u kojoj većinu čine Ujguri, muslimanska zajednica za koju su Kinezi otvorili goleme 'logore za preodgoj', što izaziva zgražanje diljem svijeta.

Prošlog mjeseca su se u Tianjinu sastali šef kineske diplomacije Wang Yi te ranije spomenuti Baradar, glavni politički ideolog i strateg talibana, što dovoljno govori o pravovremenom nagovještaju razvoja situacije i spremnosti Kineza da kreiraju svoju politiku u skladu s događanjima na terenu, koliko god da su rapidna napredovanja talibana iznenadila i samog Baradara, prema njegovim posljednjim iskazima.

Osim toga, turski predsjednik Erdogan i njegov šef diplomacije Mevlut Cavusoglu također budno prate situaciju: premda kao formalni saveznici Zapada nadgledaju i vojno sudjeluju na osiguranju zračne luke Hamid Karzai, nisu isključili potreban dijalog s talibanima.

"Pozitivno pozdravljamo poruke koje su do sada slali talibani, kako strancima, tako i diplomatskim predstavništvima, ali i svom narodu. Nadamo se da će se to pokazati i kroz njihovo djelovanje", rekao je Cavusoglu na zajedničkoj press konferenciji s jordanskim kolegom Aymanom Safadijem u Amanu.

Daljnji razvitak situacije bit će pod posebnim povećalom svjetske javnosti, ali sudeći po trenutnom stanju, izgledno je okretanje talibana ka alternativnim posrednicima i saveznicima koji su američki geopolitički oponenti. Dovoljno o stanju u Kabulu svjedoči činjenica da je, prema pojedinim izvorima, nastavljen rad četiriju veleposlanstva: pakistanskog, ruskog, kineskog te iranskog. U cijeloj priči nezahvalno je zaboraviti i na utjecaj koji će radikalni tvrdolinijaši u Iranu imati na novouspostavljenu afganistansku vladu, a koji su na sva zvona, baš kao i brojni ruski te kineski mediji, popratili 'poraz' zapadne politike u zemlji u kojoj su naglo nestajale brojne imperijalističke težnje kroz povijest.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. listopad 2022 05:26