Njemačka i Francuska spore se oko obrane Europe i načina pomoći Ukrajini: dok se francuski predsjednik Emmanuel Macron zalaže za to da europske članice NATO-a pošalju kopnene trupe u Ukrajinu, njemački kancelar Olaf Scholz tome se odlučno protivi.
Nakon Macronove poruke ruski predsjednik Vladimir Putin upozorio je Zapad da Rusija ima "oružje koje može pogoditi ciljeve na njihovom teritoriju". Riskirate "uništenje civilizacije", zaprijetio je Putin. Ponovo se u igru vratila prijetnja nuklearnim oružjem, analizira portal Vox.
U Njemačkoj se i prije Macronove poruke o slanju trupa u Ukrajinu rasplamsala rasprava o gradnji vlastite atomske bombe ili, pak, projektu europske atomske bombe, kako raste strah da bi se Donald Trump iduće godine mogao vratiti u Bijelu kuću. Kako da Europa postane manje ovisna o Trumpu, ali i o sve manje predvidljivoj američkoj politici?
Poljska predlaže da se NATO-ovo nuklearno naoružanje smjesti na njezinu tlu. Manfred Weber, lider Europske pučke stranke, najveće grupacije u Europskom parlamentu, kojoj pripadaju CDU-CSU, kao i HDZ, izjasnio se za to da Europa razvije vlastita sredstva za nuklearno odvraćanje. Moramo biti u stanju obraniti se, svi znamo da je nuklearna opcija odlučujuća kada dođe do pritiska, izjavio je Weber za Politico.
Francuska i Velika Britanija imaju arsenale od oko 290, odnosno 225 bojevih glava. SAD ima raspoređeno 100 bojevih glava u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji i Turskoj. Riječ je o B61, "gravitacijskim bombama", koje su među najmanjim nuklearkama u američkom arsenalu i klasificirane su kao taktičko nuklearno oružje, ali u nekim su modifikacijama puno snažnije od bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Kodove za aktiviranje drže Amerikanci. U najnovijem strateškom dokumentu NATO-a članice su potvrdile da je još uvijek na snazi "nuklearni savez" kako bi se "očuvao mir, spriječila prisila i odvratila agresija".
Rusija ima najveći svjetski nuklearni arsenal s više od 4000 bojevih glava, navodi Vox. Moskva je u Kalinjingradu postavila projektile Iskander, koji mogu nositi nuklearne bojeve glave. Riječ je o ruskoj enklavi između Poljske i Litve. Nije jasno postoje li ondje stvarne nuklearne bojeve glave. Rusi su također prošle godine tvrdili da su postavili dio taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiju, ali nije poznato koliko i gdje.
Unatoč čestim prijetnjama, Rusija, ustvari, nije pokazala nikakve znakove da se doista sprema upotrijebiti svoj nuklearni arsenal u Ukrajini, navodi Vox. Ali sama činjenica da Moskva raspolaže atomskim naoružanjem bila je dovoljna da odvrati zapadne zemlje od slanja vlastitih trupa u Ukrajinu. Ili od nametanja zone zabrane leta iznad Ukrajine.
Širenja rata u Europi posebno se boji Poljska: Poljaci sada troše na jačanje svoje obrambene moći udio BDP-a veći nego SAD. Poljski predsjednik lani je pozvao SAD da rasporedi svoj nuklearni arsenal na tlu Poljske. Bijela kuća je to odbila, no ideju je podržala Zaklada Heritage, desničarski think tank koga se smatra idejno bliskim budućoj Trumpovoj administraciji. Ideja je slabo realistična, analizira Vox.
O europskim nuklearnim snagama raspravlja se već dugo. Francuzi o tome govore od 90-ih, kaže Heather Williams, direktorica Projekta za nuklearna pitanja pri Centru za strateške i međunarodne studije. "Ono što je sada drugačije je da se u Europi vodi rat. Druga stvar je Donald Trump."
Prošle je godine Kongres donio zakon koji sprečava budućeg predsjednika da povuče SAD iz NATO-a bez odobrenja Kongresa, ali to ne bi spriječilo Trumpa da jednostavno odbije ispuniti obveze SAD-a prema NATO-u - uključujući članak 5., koji definira da svaka članica mora obraniti napadnutu članicu. Nakon što je Trump na jednom predizbornom skupu izvalio da bi još ohrabrio Rusiju da napadne članicu koja ne ispunjava obavezu o izdvajanju iznosa od 2 posto BDP-a za vojsku, rasplamsala se rasprava o tome što Europa treba poduzeti. Stvarno se treba zapitati koliko vrijedi američko nuklearno jamstvo, kaže Nick Witney, analitičar obrambene politike pri Europskom vijeću za vanjske odnose. Ako Trump pobijedi i postavi se pitanje hoće li riskirati Chicago zbog Berlina, teško bi bilo odgovoriti na to pitanje drugačije nego negativno, napominje Witney.
Kad je riječ o potencijalnom neovisnom europskom nuklearnom odvraćanju, ključna je Francuska, od Brexita jedina zemlja u EU s vlastitim nuklearnim oružjem. Zahvaljujući staroj de Gaulleovoj zabrinutosti zbog suvereniteta i snage američkog partnerstva, Francuska ima vlastiti nuklearni arsenal. Ne sudjeluje u NATO-ovoj skupini za nuklearno planiranje, koja postavlja strategiju odvraćanja za savez. No, još 2020. Macron je poručio da francusko nuklearno oružje, doduše, služi isključivo u svrhu obrane vitalnih interesa Francuske, no da ti interesi "sada imaju europsku dimenziju". Pozvao je na dijalog s europskim partnerima o "ulozi francuskog nuklearnog odvraćanja u našoj kolektivnoj sigurnosti".
Macron je višekratno pozivao Europu da ojača vlastitu obranu i djeluje strateški neovisnije od SAD-a, a 2022. Pariz je signalizirao da je otvoren za proširenje svojeg nuklearnog kišobrana svojim europskim partnerima. Novi poljski premijer Donald Tusk podržao je prošlog mjeseca Macronov prijedlog.
U međuvremenu je i u Njemačkoj došlo do radikalnog zaokreta u javnom mnijenju, pa niz političara iz čitavog političkog spektra zagovara europsko nuklearno odvraćanje, odvojeno od SAD-a. No, službene rasprave na razini EU zapravo nema, izjavio je u ponedjeljak Charles Fries, zamjenik europskog povjerenika za mir, sigurnost i obranu. Ključno je pitanje koliko je nuklearno oružje stvarno učinkovito kao sredstvo odvraćanja. I još pogotovo u rukama EU, labave federacije neovisnih država koja za svaku bitnu odluku treba konsenzus.