U nastavku donosimo:
- što stoji u okvirnom sporazumu koji su potpisali Donald Trump i Masoud Pezeškian, te zašto je potpis izazvao globalnu pažnju
- dinamiku između Irana, SAD-a i posrednika iz Zaljeva, uz ključne točke oko izuzeća i trgovine energentima
- zašto su Izrael i Hezbolah označeni kao glavna prijetnja kontinuitetu pregovora i kakvu ulogu ima švicarski mehanizam usklađivanja
- kako tema nuklearnog obogaćivanja postaje središnje pregovaračko polje i gdje su crvene linije obiju strana
- političku pozadinu u Republikanskoj stranci, uključujući ulogu Jareda Kushnera i JD Vancea, te reakcije koje potresaju MAGA krugove
Trumpu karakterističan kaos oko potpisivanja okvirnog sporazuma (Memorandum of Understanding) mogao se očekivati. Tijekom vikenda, 13. i 14. lipnja, tvrdio je da je sve dogovoreno i da slijedi potpisivanje. Iranu nije padalo na pamet pristati na potpis na njegov rođendan, pa je svečanost potpisivanja prebačena na petak, 19. lipnja, u Švicarskoj.
Zapadni mediji dali su se u potjeru za tekstom; saudijska televizija Al-Arabiya na mrežnim stranicama objavljuje verziju, zatim CNN. Brojni predstavnici Republikanske stranke traže dogovoreni tekst pa, konačno, u srijedu, Trump u Versaillesu, tijekom večere koju je organizirao francuski predsjednik Emmanuel Macron kako bi ga zaslijepio blještavilom i zlatom, potpisuje sporazum. Čin koji je, umjesto medijskog spektakla, postao samo sastavnica drugog događaja.
S iranske strane potpisnik je predsjednik Masoud Pezeškian.
Napadi na Libanon traju
U petak se objavljuje sporazum o primirju Izraela i militantnog šijitskog pokreta Hezbolah, ali Jeruzalem zaključuje da je to previše pa u subotu nastavlja napade na Libanon. Pregovori Irana i SAD-a ipak se nastavljaju u nedjelju u Švicarskoj. Pakistan i Katar, posrednici, objavljuju u ponedjeljak priopćenje koje govori o pozitivnim pomacima. Cijene nafte na globalnom i plina na europskom tržištu padaju. Može se odahnuti. Zasad.
Konačno pao veliki dogovor oko Hormuškog tjesnaca? Završena prva runda pregovora SAD-a i Irana
Tekst sporazuma i događaji proteklog tjedna potvrđuju da je Trump bio pod snažnim pritiskom završetka potpuno nepotrebnog rata, nakon kojeg je Iran doveden na razinu jednakopravnog pregovarača, što nije bio još krajem veljače tijekom pregovora. Teheran je tada bio slabija strana, zabrinuta da bi u svakom trenutku mogao izbiti prosvjed zbog novog pogoršanja životnih uvjeta, dok je SAD imao u rukama sredstvo pritiska koje nikad nije iskoristio, a od kojeg je Islamska Republika strahovala: napad.
Nakon više od 100 dana sukoba i primirja pokazalo se da SAD ne može zračnim napadima srušiti režim koji sada nastupa s pozicije, ako ne pobjednika, onda neporaženog – Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu nisu ostvarili ni jedan od zadanih ciljeva operacije koja je počela 28. veljače.
Iran je svjestan Trumpove slabosti pa si dopušta postavljati uvjete na koje SAD nema drugog izlaza nego pristati: napad je sada izraz bez sadržaja. Prijetnja da će Iran zatvoriti Hormuški tjesnac ruši svaki američki argument. Sve više izvora navodi da će Iran, nakon isteka 60 dana koje predviđa sporazum, uvesti modele naplate plovidbe, iako je riječ o potezu koji bi mogao dovesti do daljnjeg otklona kupaca od Zaljeva: Hormuškim tjesnacem prije rata prolazilo je 11 posto ukupne globalne trgovine morem (više prolazi samo Malajskim tjesnacem, 24 posto), prema Clarksons Research i UN Conference on Trade Development Report.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Arakči, kako prenosi CNBC, nakon završetka razgovora zaključuje da je Iran osigurao izuzeća za izvoz nafte i petrokemijskih proizvoda, ukidanje blokade luka, oslobađanje nekih zamrznutih sredstava (od 24 milijarde dolara) i pokretanje plana obnove. Izjava koja s američke strane nije opovrgnuta vodi nas prema još jednom američko-izraelskom porazu.
Trumpov izvjesni cilj bio je, po modelu Venezuele, u danu srušiti režim, imenovati nove lidere i preuzeti kontrolu nad industrijom fosilnih goriva. Potpuni neuspjeh. Umjesto toga djelovao je neumitni zakon nenamjeravanih posljedica, koji je nanio ozbiljne štete američkoj – i svjetskoj – javnosti rastom cijena goriva i ekonomskim posljedicama. Profit su ostvarile određene energetske tvrtke, pa rafinerije i dioničari, jer su porasle vrijednosti naftnih giganata.
Trumpovo divljanje razbjesnilo Irance, spremaju odgovor: ‘Pauziramo pregovore...‘
Ništa od toga nije utjecalo na američki javni dug. Javljaju se i naslovi koji cinički, ali točno, zaključuju da je Trump, koji tvrdi da ne postoje klimatske promjene i protivi se zelenoj tranziciji, sada djelovao kao nehotični akcelerator tih politika, jer se EU, primjerice, vraća spoznaji da je energetska neovisnost, koja se zasniva na obnovljivim izvorima energije uz podršku nuklearne, nužna. Kina je u toj domeni globalni lider. Više od sto velikih globalnih kompanija, uključujući Nestle i Ikeu, u ponedjeljak je zatražilo od vlada da elektrifikaciju stave u središte ekonomskih strategija kako bi se smanjila izloženost nestabilnim troškovima fosilnih goriva i ojačala energetska sigurnost.
A kad već spominjem nuklearnu energiju, ta će tema biti glavni kamen smutnje i spoticanja u pregovorima. Nepoznanica je kako će se SAD postaviti prema aksiomatskom stavu Irana da ne kani odustati od procesa obogaćivanja uranija. Nije isključeno da se Trump zadovolji rečenicom iz sporazuma: “Islamska Republika Iran ponovno potvrđuje da neće nabavljati niti razvijati nuklearno oružje”, jer u istoj, osmoj točki stoji: “Dvije strane također su suglasne raspravljati o pitanju obogaćivanja i drugim uzajamno dogovorenim pitanjima koja se odnose na nuklearne potrebe Islamske Republike Irana, na temelju zadovoljavajućeg okvira dogovorenog u konačnom sporazumu.” Inicijalni dokument uvodi tezu “nuklearnih potreba Islamske Republike”, što će iranski pregovarači znati iskoristiti.
Izrael i Hezbolah glavna prijetnja
Teheran je u situaciji da, ako mu se učini da pregovori idu u smjeru koji vodi njegovoj šteti, naruči od Hezbolaha kratki napad na Izrael – ako rat u Libanonu uopće prestane – što će izazvati vojnu reakciju. U takvim okolnostima Iran zaprijeti prekidom pregovora i SAD mora ustupiti. Arakči je nakon pregovora objavio da će novoosnovani, u Švicarskoj, mehanizam usklađivanja aktivnosti u Libanonu biti "prvi stvarni test" sporazuma, naglašavajući zabrinutost da bi nastavak nasilja u toj zemlji mogao ugroziti širi diplomatski napor.
Već sada možemo zaključiti da će Iran u pregovaračkom procesu dobiti većinu onoga što želi, ako uspije izbjeći unutarnje sukobe oko pregovaračke pozicije. Drugi rizik psihološki je učinak pobjede na slabiju stranu, koja zatim ne zna pronaći mjeru u zahtjevima. Dosad su iranski pregovarači pokazali da su svjesni ograničenja. Američki – podsjetimo da su to Trumpov zet Jared Kushner i Steve Witkoff, predsjednikov prijatelj – ne mogu se mjeriti s njihovim poznavanjem materije.
Dodati valja još jedan element slagalice: potpredsjednik JD Vance postao je zaštitno lice sporazuma s Iranom, što ga čini nezadovoljnim, jer u krugu MAGA pokreta i velikog dijela Republikanske stranke vrije nezadovoljstvo potpisanim. Proces koji će, ako Iran ostvari većinu svojih ciljeva, štetiti Vanceovim planovima nominacije na predsjedničkim izborima 2028. Dodatni argument koji detektira koliko su važni predstojeći pregovori.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....