U nastavku donosimo:
- što promjena globalnog tona pod Trumpom znači za raspored moći od Latinske Amerike do Arktika
- koje se državne mete izdvajaju u fokusu Washingtona, uz naglaske na Venezuelu, Meksiko i Iran
- koje podatke i usporedbe donose vodeći mediji i analitičari o učincima na regiju
- što geopolitičar George Friedman ističe kao logiku poteza i regionalne posljedice
- gdje su slabosti kubanskog sustava sigurnosti prema autorima Maríe Werlau i Jorgeu Castañedi, te kako utječu na Havana–Caracas vezu
- kakve se ekonomske i energetske pukotine otvaraju na Kubi i tko ih može privremeno zatvoriti
- zašto se spominje Grenland i što to otkriva o širem planu američke strategije
Sada je to Trumpov svijet. On određuje ton, svi ga trebaju i on to zna. Svjetski čelnici proveli su veći dio prošle godine pokušavajući ga umiriti – ne bi se usudili pokušati ga osramotiti”, tako je rezimirala Felicia Schwartz, diplomatska izvjestiteljica u američkom Politicu. Napad na Venezuelu i reakcija svijeta potvrđuju njezinu tezu. The Wall Street Journal (ne citiram The New York Times jer ga pretplatnici Jutarnjeg mogu čitati) u uredničkom komentaru piše da Trump sada radi na promjeni režima, dodajući da je “najveća korist demokratske, proameričke Venezuele njezino značenje za slobodu i stabilnost u regiji”. Slobodu i stabilnost tumače koji redak niže: “preokret se događa u Argentini, Čileu, Ekvadoru i Boliviji, a desni zaokret u Venezueli nastavio bi taj ohrabrujući t...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....