Trump prijeti, a velesila mu ne želi ni odgovoriti. Sad je povukao još jadniji potez

Tako to biva kad se previše sniva, stih koji detaljno opisuje situaciju u kojoj se našao Trump.

The Financial Times razgovarao je s njim u nedjelju, tekst objavljen kasno navečer ugledni dnevni list tekst počinje rečenicom: “Donald Trump upozorio je da NATO čeka "vrlo loša" budućnost ako američki saveznici ne pomognu u otvaranju Hormuškog tjesnaca, šaljući oštru poruku europskim zemljama da se pridruže njegovim ratnim naporima u Iranu.”

Pomozite, naređujem vam!

Kad ne ide drukčije, onda se stanar Bijele kuće služi prijetnjama. Iako je agresiju na Iran pokrenuo u dogovoru s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, ne izvijestivši o njoj nijednog europskog ili azijskog saveznika. Ali sada traži pomoć jednih i drugih. Situacija u kojoj Europa, dakle europske članice NATO-a i Kanada, ima novu prigodu pokazati mu, kao u slučaju Grenlanda, da je savezništvo dvosmjerno i, ako je iskreno, zasniva se na uvažavanju interesa.

Pozadina Trumpova zaokreta: Zašto se sveznalica na čelu najmoćnije svjetske vojne sile predomislila?

Prisjetiti se valja 2003. godine kad su Njemačka i Francuska odbile poziv SAD-a da se pridruže invaziji na Irak – prije nego što je pokrenuta – pa to nije mogla biti NATO misija. Zbog toga su u kantini američkog Kongresa pomfrit, french fries, preimenovali u “freedom fries”, krumpiriće slobode. Turska je tada odbacila zahtjev SAD-a da joj odobri korištenje svojeg teritorija za agresiju na Irak sa sjevera.

Trumpe, tako funkcionira NATO. Kao što je cijela Organizacija 11. 9. 2001. godine, kad je Al-Qa‘ida napala SAD, prvi put u povijesti aktivirala Članak 5. o kolektivnoj obrani.

Prosvjednici u Rimu pale poster s Benjaminom Netanyahuom i Donaldom Trumpom

Filippo Monteforte/Afp

"Potpuno je primjereno da oni koji imaju koristi od [Hormuškog] tjesnaca pomognu osigurati da se tamo ništa loše ne dogodi", rekao je, tvrdeći da Europa i Kina ovise o nafti iz Zaljeva, za razliku od SAD-a. Potonja dobiva tim smjerom oko pola nafte koju uvozi morem (Trump tvrdi 90 posto), prva oko 7 posto, što se može namiriti drugim izvorima. Veća je teškoća rast cijena nafte i plina na svjetskim tržištima kao posljedica agresije SAD-a i Izraela na Iran, što se prelijeva i na cijene goriva američkim kupcima i prijeti rastom inflacije. Trump zbog toga prijeti Europi koristeći našu ovisnost o američkim sigurnosnim jamstvima.

Trebalo je slušati ranije američke predsjednike koji su nas upozoravali na mogućnost pojave takvog čelnika koji će koristiti NATO kao sredstvo pritiska kako bi ishodio odluke u svoju korist. Eto ga. Trump želi niz pogrešaka koje je napravio u planiranju (je li uopće postojalo?) i provedbi operacije “Epski gnjev” ispraviti tjerajući saveznike da se uključe u sukob i dijelom prebacujući na njih odgovornost.

Mehanizam poput modela iz Ukrajine

“Japan trenutačno ne planira rasporediti plovila kako bi ona pratila trgovačke brodove na Bliskom istoku”, rekla je premijerka Sanae Takaichi u ponedjeljak. S Trumpom bi se trebala susresti u četvrtak. “Australija neće slati ratne brodove kako bi pomogla u ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca”, rekla je u ponedjeljak visoka dužnosnica. Ukratko, neka se sam izvlači iz nevolje u koju se upleo kad nije poslušao generala Dana Cainea, zapovjednika Združenog stožera američke vojske, koji je upozorio na mogućnost blokade tjesnaca.

"Imamo nešto što se zove NATO. Bili smo vrlo ljubazni. Nismo morali pomagati Ukrajini. Ukrajina je tisućama milja daleko od nas ... Ali pomogli smo im. Sad ćemo vidjeti hoće li oni pomoći nama. Već dugo pričam da ćemo biti tu za njih, ali oni neće biti tu za nas. I nisam siguran da će biti ovdje." Tako Trump potvrđuje suštinsko nerazumijevanje Organizacije koja nije “mi” i “oni”, nego “mi”, ali svatko ima pravo reći što misli, za razliku od Odbora za mir u kojem on potvrđuje svaku odluku.

Antiratni prosvjednik u Južnoj Koreji s maskom Donalda Trumpa

Jung Yeon-je/Afp

Trump je u prvom mandatu slao oružje Ukrajini jer SAD ne smije pristati da jedna država kontrolira istok Eurazije. Ruska agresija na Ukrajinu predstavljala je neposrednu opasnost po članice NATO-a koje s njom graniče. Hormuz je izvan geografskog prostora djelovanja Organizacije. I ni na koji način ne može se usporediti s Ukrajinom. Osim što je u oba slučaja riječ o agresiji velike sile na manju.

Visoka predstavnica EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas u ponedjeljak je, prije sastanka Vijeća ministara, izjavila da bi se u Hormuzu mogao uspostaviti mehanizam poput modela izvoza žita iz Ukrajine 2022. godine pod okriljem UN-a. Osim nafte, velik je izazov izvoz gnojiva. “Ne bude li gnojiva ove godine, sljedeće će nedostajati hrane”, rekla je Kallas. Razmatrala se opcija da se operacija Aspides, uspostavljena radi zaštite brodova u Crvenom moru od napada jemenskih hutista, pobunjeničke skupine bliske Iranu, poveća i preseli prema Hormuzu. Njemačka se tomu protivi, a nedostaje entuzijazma i kod drugih članica EU. Neprijeporno je da Iran, ako i postoji vojna pratnja, može samo besposadnim letjelicama nanijeti štetu trgovačkim brodovima. Francuska pristaje na operaciju, ali kad sukob završi.

Mi samo želimo da sukob prestane

Kina se čak nije udostojala odgovoriti Trumpu; Lin Jian, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova, na pitanje o stavu prema zahtjevu američkog predsjednika odgovara pozivom na prekid sukoba koji utječe na trgovinu energentima i robom. Ni prijetnja Trumpa da bi mogao odgoditi posjet Kini planiran 31. ožujka nije utjecala na stav Pekinga.

Poziv američkog predsjednika Kini da pomogne u deblokadi Hormuza dodatna je potvrda da SAD napad na Iran nije planirao kao sredstvo pritiska na Peking i njegovu opskrbu naftom. Ako jest, sadašnji poziv za pomoć Kini čini Trumpovu politiku još jadnijom.