Optužbe koje je predsjednik Donald Trump uputio EU i njegova podrška Brexitu iznervirale su mnoge europske lidere. Bijela kuća je odaslala pomiješane poruke oko EU koja, bez obzira na svoje mane, ostaje vitalnom za očuvanje mira u Europi i smanjenje potrebe za američkom intervencijom.
Sam Trump prima dvije kontradiktorne političke platforme oko EU: jednu od američkih desnih nacionalista, a drugu od centrista internacionalista u Republikanskoj stranci i svom kabinetu. Nažalost, čini se da njegovi javni istupi o EU odražavaju poglede posljednje osobe s kojom je razgovarao, a ne konzistentnu politiku. Kad je riječ o nacionalistima, vodeća je snaga iza Trumpova antagonizma prema EU savjetnik Stephen Bannon. Protivno svim povijesnim dokazima, Bannon tvrdi da snažne nacionalističke vlade osiguraju dobre susjede. Također potiče Trumpa da ohrabri populističko-nacionalističke i euroskeptične pokrete u EU mimo lidera izabranih vlada. Trump je doveo u pitanje smisao i učinkovitost EU te javno zaključio da favorizira njezin raspad. Tvrdio je također da je Unija sredstvo za njemačku kontrolu, dok je u stvarnosti EU kreirana kako bi obuzdala njemačku moć. Trumpovi nacionalistički savjetnici preferiraju odnose na bilateralnoj razini s članicama EU i opiru se multilateralnim trgovinskim sporazumima. Među internacionalistima ključni su igrači ministar obrane James Mattis i potpredsjednik Michael Pence. Državni tajnik Rex Tillerson također je izrazio podršku postojećim savezima i EU. Svaki od njih je posjetio Bruxelles kako bi potvrdio podršku Washingtona Uniji, a čak jei Trump bio nagovoren da izjavi kako "u potpunosti podržava" EU.
Internacionalisti tvrde kako postoje dobre i loše strane članstva u EU. Kad je riječ o lošim stranama, Unija je politički razvodnjena i nije se razvila u konfederaciju s vjerodostojnom sigurnosnom strukturom. Često se vidi kako Bruxelles nameće nepopularne mjere na razini kontinenta državama koje se muče s vlastitim suverenitetom. Schengenski sustav također se našao na udaru zbog masovnog priljeva izbjeglica s Bliskog istoka. No, Unija je polučila i brojne pozitivne rezultate. Konsolidirala je mir u zapadnoj Europi nakon Drugoga svjetskog rata, prigrlila većinu bivših komunističkih zemalja i osigurala sredstva u gradnji slobodnog tržišta, demokratskog sustava i vladavine prava diljem Europe. Jednako je vitalno poticanje svih balkanskih država da izvrše svoje reformske programe i smanje svoje sporove.
Unija je također važna za Ameriku jer predstavlja najvažnije svjetsko tržište za američke kompanije i veliku bazu za američke operacije. Transatlantska ekonomija procjenjuje se na 5,5 bilijuna dolara i stvara 15 milijuna radnih mjesta, pola od njih za američke građane. EU je najveći trgovinski partner Amerike i njezin najveći izvor stranih ulaganja. Unija osigurava jedinstvenu platformu koja omogućava američkim kompanijama da se suočavaju s jedinstvenim financijskim i ekonomskim regulatorom, a ne s 28 odvojenih regulatornih državnih tijela. Europski izvori se boje da će, unatoč tim koristima, Trumpova administracija nametnuti protekcionističke tarife na dobra iz EU kao dio svoga nacionalističkog programa, vjerujući da će to "vratiti poslove u Ameriku".
EU ima izuzetno pozitivan utjecaj na NATO jer je vjerojatnije da će zemlje koje imaju zajednički ekonomski i politički cilj braniti jedna drugu tijekom krize. Smanjenje predanosti EU moglo bi značiti reduciranje predanosti zajedničkoj sigurnosti i još rascjepkanije odnose sa SAD-om. Primjerice, kako London više nema glas u pitanjima EU, tako bi mogao postati sve manje predan europskoj obrani i sve manje važan za Washington. Transatlantska veza bila je kamen temeljac američke vanjske politike od Drugoga svjetskog rata. Svi američki predsjednici podržavali su politički i ekonomski ujedinjenu Europu, vezanu za SAD vrijednostima, trgovinom i sigurnošću.
Također se sama Europska unija može smatrati povijesnim uspjehom američke politike jer je pomogla da se osigura mir i blagostanje te dokinu izgledi za novi veliki rat. Povlačenje američke podrške u trenutku kad EU doživljava institucionalnu krizu i rastuće populističke zahtjeve moglo bi oslabiti europsku sigurnost te ići naruku ambicijama Rusije da podijeli kontinent. Stari kontinent bez EU mogao bi se vratiti nacionalnim sporovima, potkopati NATO i možda zahtijevati novu američku vojnu intervenciju. EU ne bi trebao reagirati na Trumpove povremene izjave odbacivanjem SAD-a ili poticanjem neke odvojene obrambene strukture. Takvi bi koraci vjerojatnije uništili NATO nego bilo koja politika koju trenutačno vodi Bijela kuća. Trump je već rekao da će razmotriti američki doprinos NATO-u ako Europa nastavi izgradnju vlastite vojne strukture. Dolazeća godina mogla bi donijeti paradoks: ako Trump nastavi napadati EU, mogao bi nesvjesno ojačati Uniju. Populistički val mogao bi se povući iz javnosti ako je preblizak Trumpu.
Američki predsjednik nije popularna osoba među većinom stanovnika Europske unije i političke pogreške na početku mandata pridonose zabrinutosti birača kad je riječ o podršci populistima s velikim obećanjima, a malim učincima.