Američki predsjednik Donald Trump uveo je novo pravilo za američke saveznike - ako mu se suprotstavite ili ga iznevjerite i razočarate na jednom polju, posljedice ćete osjetiti i na drugima.
Trump, naime, tijekom cijelog dosadašnjeg tijeka svojeg drugog mandata sustavno pritišće američke saveznike, ponižava i omalovažava čelnike savezničkih zemalja te koristi desetljećima stare sigurnosne odnose za osobne i političke obračune, a rat s Iranom samo je dodatno produbio te tendencije - kako u svojoj analizi donosi Axios, Trump postaje sve ljući na saveznike koji su ostali izvan tog sukoba i kažnjava ih dok se istodobno muči privesti rat kraju.
Najnovija meta - posljednja i posebno iznenađujuća žrtva Trumpove kampanje odmazde - jest Južna Koreja, koju je američki ministar obrane/rata Pete Hegseth nedavno hvalio kao „uzornog saveznika“. Trump je, naime, u nedjelju naredio Pentagonu da „znatno smanji“ opseg godišnjih vojnih vježbi Ulchi Freedom Shield, navodeći kao razloge njihove troškove i svoj „vrlo dobar odnos“ sa sjevernokorejskim totalitarističkim diktatorom Kimom Jong-unom.
Zajedničke vojne vježbe već pola stoljeća predstavljaju jedan od stupova sustava odvraćanja koji povezuje Washington i Seul u suprotstavljanju nuklearno naoružanoj Sjevernoj Koreji, a Trump u objavi na svojoj društvenoj mreži Truth Social sada kaže da, kako je naveo, s obzirom na svoj vrlo dobar odnos sa sjevernokorejskim čelnikom, nije zadovoljan što SAD već dugo pristaje sudjelovati u zajedničkim vojnim vježbama s Južnom Korejom.
Južna Koreja na Trumpovom nišanu
„Ne samo da su ove vježbe skupe, pri čemu značajan dio tih troškova pokriva SAD (kao i obično!), nego i šalju signal koji je potpuno neprimjeren i neprijateljski raspoložen prema zemlji koja, otkad je Donald J. Trump predsjednik, ne predstavlja nikakvu prijetnju i pokazuje poštovanje“, napisao je američki predsjednik, misleći na Sjevernu Koreju. Za kraj je dodao da je „iz tog razloga, i s obzirom na činjenicu da je prekasno za njihovo otkazivanje, naložio Hegsethu da značajno smanji zajedničke vojne vježbe“ s Južnom Korejom, naveo je američki predsjednik u objavi koja je izazvala uzbunu u Seulu, ali i u Washingtonu, jer je Južna Koreja, uz Japan, glavni američki saveznik u Aziji, kako je ranije pisao Jutarnji list.
Novinari su Trumpa u ponedjeljak u Ovalnom uredu pitali zašto Kim nije odgovorio na njegove inicijative, na što je on, kako je izvijestila Hina, odgovorio da „jest“. „Kim Jong-un se prema meni uvijek odnosio s velikim poštovanjem, a susreli smo se u brojnim prigodama, zapravo u dvama ključnim prigodama, razgovarali i proveli vrijeme zajedno. Razumijem ga. On razumije mene“, poručio je Trump i ustvrdio da njegov dobar osobni odnos sa sjevernokorejskim čelnikom čini situaciju „sigurnijom“.
Učinak Trumpove objave osjetio se odmah - godišnje zajedničke vojne vježbe SAD-a i Južne Koreje Ulchi Freedom Shield (UFS), planirane od 17. do 27. kolovoza, na kraju će trajati gotovo upola kraće - samo do petka - i bit će smanjenog opsega, kako je izvijestila južnokorejska vojska. Smanjen će biti opseg terenskih vježbi, jednog od ključnih dijelova UFS-a.
Južnokorejski predsjednik Lee Jae-myung u utorak je pozvao na jačanje neovisnih obrambenih sposobnosti te poručio da su godišnje vježbe civilne obrane, koje se održavaju u vrijeme zajedničkih američko-južnokorejskih vojnih vježbi, obrambenog značaja i da nisu namijenjene prijetnji Sjevernoj Koreji.
Lee je rekao da bi Seul tijekom njegova mandata trebao bez zastoja nastaviti s planiranim prijenosom ratne operativne kontrole sa Sjedinjenih Država, u skladu s postojećim planom vlade. „Snažan savez jača temelj sigurnosti, a jačanjem vlastitih sposobnosti povećavamo svoju vrijednost i važnost kao saveznici“, rekao je Lee na sjednici vlade, istaknuvši da su američko-južnokorejski savez i samostalne obrambene sposobnosti međusobno povezani te da se uzajamno osnažuju. Također je pozvao na brži napredak južnokorejskog programa razvoja podmornica na nuklearni pogon te na obuku časnika sposobnih za integrirano djelovanje u budućim sukobima, jer granice između različitih bojišta postaju sve manje jasne, kako je izvijestila Hina.
Lee je u ožujku, kako je izvještavao i Jutarnji list, potvrdio da su snage Sjedinjenih Država u Koreji usred sukoba s Iranom pokrenule premještanje sustava za proturaketnu obranu Patriot i THAAD na Bliski istok.
U međuvremenu, Axios u svojoj analizi podsjeća da je Trump u objavi na Truth Socialu istaknuo da je „nedavno pitao predsjednika Južne Koreje žele li nam se pridružiti u denuklearizaciji Islamske Republike Iran, a oni su rekli: ‘Ne, hvala!’“. „Ne možemo uokolo štititi sve te zemlje, pogotovo kada one nisu spremne pomoći nama“, poručio je, pak, u razgovoru s novinarima u ponedjeljak.
Razotkrivanje granica američke moći
Europa već godinama trpi najveći dio Trumpova udara na američka savezništva, a kako je rat s Iranom dodatno produbio te pukotine u transatlantskim odnosima, njegova kampanja pritiska poprima sve sustavniji oblik. Bloomberg je izvijestio da je Pentagon saveznicima u NATO-u poslao upitnik kojim ispituje njihovu lojalnost Trumpovoj vanjskopolitičkoj politici, dok razmatra gdje zadržati, a otkuda povući američke vojnike. Upitnik obuhvaća pitanja od potpore američkim vojnim operacijama i omogućavanja vojnog pristupa pa do kupnje oružja. Najizravnije, od svake se zemlje traži odgovor je li „pokazala usklađenost“ s pristupom Trumpove administracije vanjskoj politici.
A saveznici koji su odstupili od takvog, kako piše Axios, podaničkog stava već su platili cijenu. Pentagon je u svibnju krenuo s povlačenjem oko 5000 vojnika iz Njemačke nakon što je kancelar Friedrich Merz javno žestoko kritizirao Trumpovu strategiju prema Iranu. Trump je također zaprijetio prekidom cjelokupne trgovine sa Španjolskom nakon što je Madrid odbio američkim snagama omogućiti pristup bazama za napade na Iran, da bi nekoliko tjedana kasnije Reuters izvijestio da je jedan dužnosnik Pentagona spomenuo mogućnost potpunog izbacivanja Španjolske iz NATO-a.
Šokantna Trumpova izjava alarmirala Seul
Čak je i Oman, ključni posrednik koji pokušava posredovati u postizanju dogovora oko Hormuškog tjesnaca, sada na Trumpovu nišanu - u ponedjeljak je zaprijetio da će „razvaliti bombama“ tu dugogodišnju američku partnersku zemlju ako „stane na put“ dogovoru s Iranom, a podsjetimo da je sličnu prijetnju Omanu uputio i u svibnju. „Oman će se ponašati kao i svi ostali ili ćemo ih morati raznijeti“, rekao je tada.
No, isti taj rat koji izaziva Trumpov gnjev prema američkim saveznicima istodobno razotkriva granice američke politike oslanjanja na vojnu i ekonomsku moć, kako u svojoj analizi za Axios piše autor Zachary Basu. Rok od 60 dana, koji su Trump i Iran postavili za postizanje konačnog mirovnog sporazuma, istekao je u ponedjeljak bez dogovora, a dvije su strane sada udaljenije nego kada su u lipnju potpisale memorandum o razumijevanju. Hormuški tjesnac i dalje ostaje tvrdokorni simbol tog zastoja, nakon višemjesečnog američkog vojnog i gospodarskog pritiska, iako Trump tvrdi da je taj ključni plovni put „otvoren“ i da bi mogao postati teritorij Sjedinjenih Država.
Nagrizanje generacijskih odnosa
Usred sve većih napetosti, američka mornarica povlači nosač zrakoplova USS George Washington iz zapadnog Pacifika kako bi zamijenio dugotrajno raspoređeni USS Abraham Lincoln u vodama Zaljeva, čime će Azija privremeno ostati bez američkog nosača zrakoplova.
U međuvremenu, iz Bijele kuće stižu uobičajene tvrdnje u kojima se ističu navodni uspjesi Trumpove politike - barem ih očito tamo kao takve prepoznaju. „Predsjednik Trump uspješno je ponovno učinio Ameriku poštovanom, a rezultati govore sami za sebe - devet ratova je završeno, taoci su oslobođeni iz Gaze, trgovinski sporazumi su pravedniji, a sada će Iran biti spriječen da ikada posjeduje nuklearno oružje“, navela je glasnogovornica Bijele kuće Anna Kelly u priopćenju. „Istodobno, predsjednik nikada neće dopustiti da se prema Sjedinjenim Državama postupa nepravedno te ispravlja desetljeća pogrešaka svojih prethodnika osiguravajući da svi naši diplomatski odnosi budu uzajamni“, dodala je.
Kako zaključuje Zachary Basu, Trump šalje lekciju i uči američke partnere da se pripreme za svijet u kojem Washington možda neće biti ovdje kada im zatreba, što bi im trebalo dati puni poticaj da se osiguraju protiv mogućeg nepouzdanog oslanjanja na SAD i što postupno nagriza mrežu odnosa koja je kroz čitave generacije povećavala američku moć.
