O Donaldu Trumpu se zna jako puno toga. Između ostalog, i da je svoje tvrtke vodio tako što bi na njemu podređene, a visoke pozicije postavljao osobe koje imaju drukčija mišljenja, često izravno sukobljene, pa bi onda on održavao ravnotežu dajući malo za pravo jednima, a malo drugima. To možda, ne znam, funkcionira u poslovnom sustavu (ne zaboravimo ipak da je Trump bio bankrotirao i da je temeljno bogatstvo naslijedio), ali ne i u politici. Hrvatska je to osjetila na svojoj koži dok je Franjo Tuđman balansirao tehnokratsku i tvrdu struju unutar HDZ-a: tih smo godina, sjetimo se, bili u međunarodnoj izolaciji.
Trump, dakle, ne samo što nije shvatio da politika funkcionira bitno drukčije od poslovnog svijeta, nego je pokazao i grandioznu nesposobnost u imenovanju suradnika. Michael Flynn je od prve sekunde bio upitan, svi su znali za njegove veze s Rusijom, ali ipak ga je imenovao. A ovaj se ponašao točno u skladu s obrascem zbog kojega ga je Obama bio smijenio: protivljenje političkom nadzoru. Kad je imenovan, povjerovao je da konačno može što hoće te je izložio zemlju sigurnosnoj prijetnji i lagao nadređenom (potpredsjedniku Penceu).
Iako je Trump u prva tri tjedna predsjednikovanja izveo niz spektakularnih pogrešaka, slučaj Flynn je daleko najkompromitantniji. Potvrđuje da predsjednika uopće ne zanima što rade ljudi čije su odluke ključne za sigurnost zemlje - i saveznika, jer je u igri ranjivost prema Rusiji. A ne zanima ga jer ga nije briga - koliko smo vidjeli, odluke donosi sam, ne razmišljajući o zakonima i posljedicama po zemlju i ljude - i odgovara mu kaos. Koji se lako otme kontroli. Ovaj slučaj ozbiljno zabrinjava svijet jer demonstrira da je najmoćnija sila bez organiziranog i odgovornog vodstva (osim mračnjaka Bannona): riječ je o bombi s kratkim fitiljem.