Nije fer biti kraljeva kći, a da nikome to ne smiješ reći jer ti je majka imala izvanbračnu aferu. Tako je otprilike razmišljala Delphine Boël, danas 52-godišnja umjetnica koja je krenula u borbu za službenim priznanjem da je - princeza.
Delphine je kći bivšeg belgijskog kralja Alberta II. i aristokratkinje Sybille de Selys Longchamps. Nakon što je u sedam godina dugoj parnici konačno dobila službeno priznanje da je biološka kći umirovljenog kralja, sada traži pravo na korištenje titule “njeno kraljevsko veličanstvo belgijska princeza”. Traži pravdu. Jer ono što je trebala dobiti još kao djevojčica, hladno joj je oduzeto.
Njezina priča nalik je modernoj bajci. Bila je plod ljubavi, ali zabranjene. Njezina je majka aferu s tada belgijskim princem počela 1960-ih. Oboje su bili u braku, ali im je nešto nedostajalo i utjehu su potražili jedno u drugome.
Dugogodišnja afera
Albert II. bio je drugi sin belgijskog kralja Leopolda III. i nije se očekivalo da će naslijediti prijestolje. Mogao je bezbrižno uživati u životu, putovati i ljubovati. I to je radio. Izvanbračnu vezu sa Sybille počeo je 1966. kad je već imao troje djece s princezom Paolom. Afera je trajala 18 godina.
“Mislila sam da ne mogu imati djecu zbog infekcije. Zato nismo poduzimali nikakve mjere opreza”, rekla je Sybille u jednom od rijetkih intervjua u kojima je progovorila o odnosu koji je imala s Albertom.
Shvaćala je da njihova veza nikad ne može postati javna, čak i kad se Delphine rodila 1968. godine. Međutim, privatno je princ Albert priznao Delphine za svoju kćer i brinuo se o njoj, tvrde danas njezini odvjetnici. Često ih je posjećivao kad su se preselile u London gdje se barunica razvela od Jacquesa Boëla i udala u bogatoj obitelji Cayzers, a Delphine diplomirala na Chelsea College of Art.
“Bilo je to prekrasno razdoblje. Delphine je bila dijete ljubavi. Albert nije bio očinska figura, ali je bio jako drag prema njoj”, izjavila je Sybille.
Prema tvrdnjama koje je Delphine iznijela, kad su joj bile tri godine, Albert se htio razvesti od svoje supruge, princeze Paole, i preseliti u London. No Sybille ga je u tome spriječila. To bi bila politički katastrofalna odluka, tvrdila mu je.
“Uvijek je bio prisutan u mom životu”, rekla je Delphine u intervjuu za Times. “Nije da sam mu uvijek sjedila u krilu i išla gugu-gaga, ali bio je dostupan. Mogla sam ga nazvati kad god sam htjela”.
Dala mu je nadimak “Papillon” (leptir), a on joj je za svaki rođendan slao “male rođendanske darove”. Onda je 1993. godine njegov brat, tadašnji belgijski kralj Baldovin, iznenada umro od srčanog udara. Kako nije imao djece, prijestolje je preuzeo Albert.
Prelijepa kraljica
Postao je šesti kralj Belgije, a njegova supruga i talijanska princeza Paola Ruffo di Calabria postala je belgijska kraljica. Sybille je tada već bila rekla svojoj kćeri tko joj je otac i iako je znala da je neće javno priznati, uživala je u povremenim telefonskim razgovorima s njim. Onda je 1999. godine izašla knjiga o belgijskoj kraljici i sve se promijenilo.
Paolinu neslužbenu biografiju napisao je tada tinejdžer Mario Danneels, koji je bio fasciniran kraljevskom obitelji, a posebno lijepom i sramežljivom kraljicom. Kako je bio još dječak, nitko ga nije shvaćao ozbiljno pa je mogao doći do informacija inače teško dostupnih novinarima. Danneels je saznao da kralj Albert ima nezakonitu kćer, ali je odlučio to spomenuti u samo jednoj rečenici, kao neku usputnu stvar, jer je htio da fokus ostane na Paoli.
No kad je knjiga objavljena, jedino za što su se novinari uhvatili bila je upravo ta informacija. Činilo se kao da se radi o javnoj tajni u medijima, ali nitko nije htio biti prvi koji će otvoriti tu priču. I zato su, nakon objave knjige, u roku od nekoliko dana ili sati već znali kako se zove nezakonita kraljeva kći, gdje živi, koliko ima godina i čime se bavi.
Skandal je bio tolikih razmjera da se prašina nije stišavala mjesecima. Kralj je naposljetku indirektno priznao da je u njegovum braku postojala “kriza”, ali nije dao nikakve druge detalje.
Baronesa
Za to vrijeme Delphine i Sybille negirale su sve medijske tvrdnje i u tajnosti molile Alberta da ih spasi od konstantnih medijskih nasrtaja. No njegovo se ponašanje i stav prema njima promijenilo.
“Nisam to htjela. Nisam htjela postati poznata kao neka pop-zvijezda. Postala sam poznata i bila sam sramota. Bila sam prljavo rublje Alberta II.”, prisjetila se Delphine.
U kontaktu su ostali do 2001. godine kad mu je pisala da je majka u lošem stanju, ali od njega nije dobila odgovor. Uspjela ga je nekako ipak dobiti na telefon i tada joj je rekao da ga prestane gnjaviti.
“Prestani s tom pričom. Ti nisi moja kći”, poručio joj je.
Delphine je tada utjehu pronašla u umjetnosti putem koje je komunicirala svu svoju ljutnju, bijes, žaljenje i sramotu.
“Svi mi imamo svoje probleme i izazove. Radi se o tome što ćete učiniti s njima. Ja sam ponosna na ono što sam napravila s njima. Zato sam svoju izložbu nazvala “Stav”. Tvoj stav definira tvoj život. To je jedina stvar koju možeš kontrolirati”, rekla je Delphine u intervjuu za belgijsku TV.
Nešto u njoj i dalje ju je kopkalo i nije joj dalo mira. Neki glasić u stražnjem dijelu mozga pitao je zašto ju je otac, koji joj je u djetinjstvu pružao pažnju, sada ignorirao. Taj glas postao je sve glasniji kad je rodila i njezina su djeca krenula u školu. Htjela je da oni znaju svoju povijest.
“U školi bi ih ponekad znali pitati jeste li sigurni da vaša majka nije sve ovo izmislila, da je sve u redu s njezinom glavom. Stvarno mi je drago što im to više nitko ne može reći”, samouvjereno je izjavila.
Abdikacija zbog grijeha
Delphine je, naime, 2013. godine pokrenula sudsku parnicu kojom je htjela dokazati da je Albertova kći. Iste je godine Albert prijestolje predao svom sinu, kralju Philippeu.
Suđenje je završilo u siječnju ove godine kad je sud odredio da Albert mora otići na DNK test za utvrđivanje očinstva. Ako se na to ogluši, svakodnevno će mu dolaziti kazna od 5000 eura. Albert je pristao i rezultati su pokazali da je on Delphinin biološki otac. Priznanje je bilo daleko od sretnog završetka koje jedna princeza priželjkuje cijeli svoj život.
U izjavi stoji kako kralj “nikada nije bio uključen u bilo kakvu obiteljsku, društvenu ili edukativnu odluku glede madame Delphine Boël”, koja je “40 godina poslije odlučila promijeniti obitelj kroz dugu i bolnu tužbu”. Njegovi odvjetnici dodali su kako “zakonsko očinstvo nije nužno odraz biološkog očinstva”.
“Uvijek sam štitila svoje roditelje i znala sam da moram šutjeti o tome tko mi je otac. Osjećala sam se kao da sam izdana nakon te izjave”, rekla je Delphine. U javnost je prvi put izašla s tvrdnjom tko joj je biološki otac 2005. godine.
Dodala je kako tužbu nije pokrenula zbog financijskih razloga, nego je htjela priznanje i objašnjenje zašto je se biološki otac odrekao. Naime, bogatstvo biznismena Jacquesa Boëla, koji ju je odgajao kao svoju kćer jedinicu, procijenjeno je na oko 1,4 milijarde funti. Albertovo je upola manje.
Sada traži da joj se daju ista prava kao i ostaloj djeci bivšeg monarha. Od njih troje, potporu zasad ima od crne ovce obitelji - princa Laurenta. Sud bi presudu trebao donijeti 29. listopada.