Italija, jedina članica G7 koja je pristupila kineskoj inicijativi Novog puta svile, nastoji postići povoljan dogovor s Tajvanom i od njega nabavljati poluvodičke čipove eda bi se izvukla iz sporazuma s Beijingom.
Najupućeniji talijanski izvori - na primjer, ekonomski dnevnik Il Sole 24 Ore - nemaju vlastiti uvid, nego se o toj temi oslanjaju na scoop koji je objavio Bloomberg. Prema tom izvoru su dužnosnici talijanskog Ministarstva poduzetništva i proizvodnje na nedavnim sastancima u Taipeiju razgovarali o mogućnostima povećanja tajvansko-talijanske suradnje u proizvodnji i izvozu poluvodiča u Italiju.
Talijanski predstavnici - javlja Bloomberg - navodno su najavili svojim tajvanskim kolegama da bi Italija mogla odustati od sudjelovanja u kineskoj inicijativi Pojas i put (Novi put svile), golemome globalnome infrastrukturnom programu, kojim režim u Beijingu nastoji inaugurirati Kinu kao globalnu ekonomsku supersilu, osobito u Evropi, bilo kao partnera, bilo kao suparnika kako Evropskoj uniji, tako i Sjedinjenim Državama Amerike.
Toj se inicijativi Italija pridružila za vlade Giuseppea Contea, u početku 2019, na tragu svoje sve snažnije nazočnosti na kineskom tržištu.
Talijanski ugovor o pristupanju Novom putu svile automatski će se produljiti u početku 2024. godine, ako ga jedna od strana u međuvremenu ne otkaže. Kina jamačno neće, jer joj je važno imati unutra makar jednu članicu G7, iako možda najmanje bitnu. Italija bi mogla i zato što od tog ugovora dosad nije vidjela neke znatnije ekonomske koristi, a izlaže je neugodnostima, osobito otkako je režim Xija Jinpinga ozbiljno zakuhao stanje oko Tajvana.
Na vojnoj razini Italija se pod vladom Giorgie Meloni bjelodano svrstala uz ostale zapadne sile, pa sada šalje svoj nosač aviona Cavour u Japansko more, pridružujući se tako pacifičkom zveckanju topova i raketa.
U tom sklopu se očekuje da će i odluku da Italija ne produlji svoju suradnju u sklopu Novog puta svile donijeti premijerka Giorgia Meloni. Ona se o tome još nije javno izjasnila.
S druge strane, Evropska unija planira uložiti 43 milijarde eura da bi proizvodila na svom ozemlju mnogo više poluvodiča nego dosad. Evropa je prethodnih godina zapostavila svoju proizvodnju poluvodiča, jer joj je bilo jeftinije uvoziti odgovarajuće čipove iz kontinentalne Kine, odnosno s Tajvana.
Blokada kineske proizvodnje uslijed nedavne pandemije covida-19 unazadila je više evropskih industrija, na primjer automobilsku, pa se sada na proizvode čeka mjesecima, na štetu i proizvođača i potrošača.
Italiju to osobito pogađa u sferi proizvodnje luksuznih vozila (ferrari, maserati, lamborghini) gdje elektronski sklopovi imaju presudnu ulogu. Ruski rat u Ukrajini još je zaoštrio problem, jer manjak poluvodiča na tržištu sada ugrožava Rusiju, kojoj je Zapad sankcijama zapriječio uvoz elektronskih komponenti, ali može podjednako ugroziti i Zapad.
SAD poduzele su već investicijske i logističke korake da obnove i pojačaju vlastitu proizvodnju poluvodiča. Italija je svojedobno bila među važnim proizvođačima čipova, osobito u doba kada je Olivetti prednjačio u proizvodnji kompjutera za domaće tržište, ali sve to je zapušteno u korist dalekoistočne jeftinoće.
Sada na površinu izbija stara dosjetka da je najskuplja roba ona koje nedostaje. Pa sada Italija nastoji ekonomski paktirati s Tajvanom, gigantom na tom području. U vladi Giorgie Meloni postoji resor prehrambenog suvereniteta, bilo bi neoprezno ne postarati se i za informatički suverenitet.