U nekim mirnodopskim i davno zaboravljenim vremenima činjenica da se u Kanadi održavaju parlamentarni izbori u svjetskim bi medijima bila spomenuta tek šturo, uz servisne informacije agencija i postotne bodove rezultata koje su vodeći kandidati ostvarili.
No, u travnju 2025. kolektivno nam je postalo jasno da više nismo u "dosadnim" mirnodopskim vremenima, pa su tako i parlamentarni izbori u Kanadi izazvali neviđen interes globalne zajednice.
Novi premijer Mark Carney, samo devet dana nakon što je preuzeo dužnost od svog prethodnika i stranačkog kolege Justina Trudeaua, raspisao je prijevremene izbore kako bi konsolidirao vlast i zbio redove u jeku nezapamćenog zaoštravanja odnosa s prvim (i jedinim) susjedom, Amerikom.
Ovoga ponedjeljka oko 28 milijuna Kanađana s pravom glasa izlazi na birališta diljem zemlje te odlučuje o novom sastavu federalnog parlamenta, a time i vlade.
Prema kanadskom izbornom zakonu, redoviti parlamentarni izbori održavaju se "trećeg ponedjeljka u listopadu svake četvrte godine", osim ako se ne raspišu prijevremeni izbori, kao u ovom slučaju. Glasanje ponedjeljkom hotimično je uvedeno kao praksa kako bi se biračima omogućilo da izbori padnu na radni dan (a ne vikend ili vjerske blagdane) jer kanadski zakonodavci smatraju da je izlaznost tako veća.
Prema rezultatima predizbornih anketa, Carneyjevi liberali uživaju mršavu prednost od oko četiri posto u odnosu na konzervativce Pierrea Poilievrea.
Konteksta radi, treba napomenuti kako su isti ti Carneyjevi liberali prije samo tri mjeseca, dakle u siječnju 2025., za istim tim konzervativcima Pierrea Poilievrea kaskali više od 20 posto. U samo tri mjeseca došlo je do kopernikanskog obrata kakav ne pamte novija predizborna mjerenja. Topljenje prednosti veće od 20 posto u toliko šokantno kratkom roku može se objasniti samo jednom riječju - Trump.
Drakonske carine koje je američki predsjednik nametnuo svojem prvom susjedu, a poslije i cijelom svijetu, u kombinaciji s neumjesnim pošalicama o "Kanadi kao 51. saveznoj državi SAD-a" nisu najbolje sjele tamošnjim biračima. Ne treba stoga pretjerano čuditi što je najveći gubitnik raspleta situacije upravo Pierre Poilievre koji je donedavno s ponosom nosio titulu "kanadskog Donalda Trumpa" te je svojim sunarodnjacima, uz punu podršku milijardera Elona Muska i podcastera Joea Rogana, obećao vratiti zemlju "u gabarite zdravog razuma".
No, Trumpovo ophođenje prema prvim susjedima Amerike stavilo je Poilievrea u vrlo škakljivu poziciju: morao se svrstati uz bok sebi (i kanadskoj desnici) omraženog premijera Justina Trudeaua u projekciji nacionalnog jedinstva pred objektivnom vanjskom prijetnjom. Isti Donald Trump čiji je populistički stil pokušavao preslikati na kanadskoj političkoj sceni iz ruku mu je izbio glavni predizborni adut te mu je drastično suzio manevarski prostor u ključnoj fazi kampanje.
Strategija osmišljena oko tvrdnje da je "Kanada slomljena pod vlašću liberala" morala je biti stihijski zamijenjena onom koja "zbija redove". Koliko mu je manevarski prostor sužen, možda i najbolje govori činjenica da na vlastitim predizbornim skupovima više pričaju o Trumpu i američkoj prijetnji, nego o vladajućim liberalima koje pokušavaju svrgnuti s vlasti.
Zahvaljujući tome što su liberali osvježili kadar postavivši bivšeg bankara iskusnog u saniranju posljedica financijske krize 2008. i Brexita (Carney je služio kao guverner Engleske banke), Poilievreu su ostale taktičke mrvice za koje se mogao primiti u ovoj kampanji. Zbog toga mu premijerska fotelja, koja je djelovala sigurno i obećano prije samo nekoliko tjedana, klizi iz dohvata ruke.
"Trumpove prijetnje aneksijom bile su snažan motivator među glasačima lijevog centra koji zbog antipatija prema Justinu Trudeauu inicijalno nisu planirali sudjelovati na ovim izborima", objasnila je Shachi Kurl, predsjednica Instituta Angus Reid, za BBC.
Carney se u tom kontekstu prilično uspješno nametnuo kao iskusni vođa koji je dorastao ovako izazovnim vremenima, zbog čega bi liberalima mogao donijeti najveće političko uskrsnuće u novijoj povijesti predizbornih kampanja, ali i (neočekivanu) većinu u kanadskom parlamentu.
Iako Kanađani, poput Britanaca, imaju običaj glasati za konzervativce ili liberale, vrijedi spomenuti i manje stranke koje bi ovaj put mogle biti jezičac na vagi. U tom kontekstu posebno je zanimljiv The Bloc Québécois, platforma koju krasi prefiks "secesionistička" jer se zalaže za odcjepljenje frankofone pokrajine od ostatka Kanade. Očekivano, popularnost im nije vrijedna spomena u eri u kojoj se Kanađani imaju potrebu držati zajedno. Vrijedi spomenuti i Novu demokratsku stranku (NDP) čiji je lider Jagmeet Singh, krucijalni partner u Trudeauovoj manjinskoj vladi, koji se sad zbog suradnje s liberalima bori za prelazak izbornog praga.
Komentari
3