Mogu li se potresi predvidjeti?
Nakon razornog potresa koji je u ponedjeljak rano ujutro pogodio jug Turske, mnogi su podijelili predviđanje koje je samo tri dana ranije na Twitteru podijelio nizozemski znanstvenik Frank Hoogerbeets.
Kako je rekao, to će područje u Turskoj ‘prije ili kasnije‘ pogoditi potres jačine i do 7,5 stupnjeva po Richteru. Pojasnio je da je svoje predviđanje temeljio na ‘kretanju planeta‘.
S obzirom da se radi o trusnom području, predviđanje ‘da će se nekada dogoditi potres‘ i nije toliko neobično, a niti dovoljno precizno da bi bilo korisno.
Predviđanje potresa bio je jedan od glavnih ciljeva seizmologije od njenih početaka i san većine seizmologa, objašnjavaju na stranici Gofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
‘Od kraja 19. stoljeća istraživani su razni potencijalni prethodni signali potresa kao što je povećana koncentracija plina radona, promjene u elektromagnetskom polju Zemlje, svjetlosni signali, promjene u sastavu podzemnih voda, ponašanje životinja, prethodni potresi, promjene u brzini seizmičkih valova u zoni rasjeda i još ponešto. U novije vrijeme razmatraju se npr. geodetska GPS-mjerenja. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća optimizam je bio na vrhuncu, najavljivala se uspješna predikcija potresa već sljedećeg desetljeća, čim se sakupi dovoljno podataka. Godine 1975. uspješno je evakuiran kineski grad Haicheng prije potresa magnitude 7,3 te je u tom gusto naseljenom području od pustošnog potresa (IX °MCS) stradalo tek nešto više od 2000 ljudi. Međutim, prije tog potresa izdano je i jedno lažno upozorenje, taj dio Kine prethodno je zatreslo par potresa magnitude malo veće od 5,0 te su ljudi dosta vremena provodili na otvorenom ili odselili iz svojih domova. Evakuacija se nije dogodila u kratko vrijeme. Nasuprot tome, već sljedeće godine potres magnitude 7,6 razorio je samo 400 km udaljeni grad Tangshan i stradalo je više od 242000 ljudi, bez ikakvih upozorenja.‘
Predviđeni potres, nadalje se objašnjava, je onaj za koji unaprijed kažemo gdje će se dogoditi, kada će se dogoditi i kolika će mu biti magnituda.
‘Zemlja je naprosto previše kompleksan sustav da bismo mogli točno odrediti ova tri parametra. Koja je korist ako kažemo da će se na istočnoj obali Jadrana dogoditi razoran potres sljedeće godine? Ako je to u predalekoj budućnosti, trebamo li reći i točan mjesec? Koliko dugo bismo bili spremni živjeti izvan svog doma, grada ili sela, jer će se dogoditi potres? Hoćemo li evakuirati Rijeku na mjesec dana, a da na kraju potres bude kod Dubrovnika ili u Crnoj Gori? Možemo promatrati samo jedno od tih područja i pokušati dati prognozu za taj dio. Tada dolazimo do novog problema s potresima – svi slično počinju, bez obzira na jakost. Dogodi se lom na rasjedu, kilometrima ispod naših nogu. Jakost potresa ovisi o tome koliki dio rasjeda će puknuti, a to se ne može znati niti kad lom već započne. Nadalje, što ako bude ‘samo‘ potres magnitude 6, a ne magnitude 7? Izbjegavanje potresa nije rješenje, naprosto moramo naučiti živjeti s njima‘, kažu s PMF-a i zaključuju:
‘Sustav ranih upozorenja je svakako nešto o čemu treba razmisliti, ali najsigurnije i najvažnije što možemo napraviti jest gradnja građevina otpornih na potrese.‘