Beskućnici u Irskoj moći će glasati na predstojećim izborima za Europski parlament. Dosad je to bilo nemoguće jer se građani bez stalne adrese nisu mogli upisati u registar birača. Međutim, nova pravila u Irskoj omogućuju im da kao prebivalište upišu adresu skloništa za beskućnike te tamo iskoriste svoje građansko pravo i glasuju.
Irska je, napomenimo, treća zemlja u Europskoj uniji po broju stanovnika bez krova nad glavom. Na prvome je mjestu trenutačno Francuska, a na drugom Njemačka.
U mnogim zemljama Europske unije, uglavnom onim najbogatijima, to je gorući problem koji postaje sve teži za guranje pod tepih. Prema procjeni Europske organizacije za beskućnike FEANTSA, na ulicama europskih gradova i u europskim privremenim skloništima svakodnevno noći čak 890.000 ljudi. Guardian napominje da je riječ o "minimalnoj procjeni", utemeljenoj na statistikama lokalnih uprava i popisu stanovništva. Međutim, pouzdane brojke koje bi pokazale stvarni razmjer problema nema.
Euronews piše kako postoje dokazi da se beskućnička populacija, koja je prije bila sinonim za zemlje poput Indije i Nigerije, a u zapadnom svijetu Sjedinjenih Država, u nekim zemljama EU udvostručila, i to u relativno kratko vrijeme. Vjeruje se da je rast broja ljudi koji si ne mogu osigurati adekvatan smještaj počeo krajem 2000., nakon velike svjetske ekonomske krize. Međutim, niz je katalizatora koji su doveli do toga da ta tema dolazi na dnevni red političkih stranaka.
Irska je najzorniji primjer toga. Na tamošnjim ulicama trenutačno živi 14.000 beskućnika. Prije deset godina bilo ih je četiri puta manje. Za usporedbu, u Hrvatskoj službeno ima malo manje od 500 beskućnika, a organizacije koje se bave tim pitanjem smatraju da je stvarni broj bliži 2000.
Irska, a pogotovo glavni grad Dublin, godinama je sve skuplja za život. Tražitelji stana u irskoj prijestolnici puni su "stambenih" anegdota, od onih o procesu prijavljivanja za stan s nekoliko krugova "natječaja" do priča o redovima za razgled koji se protežu do pola ulice. Ništa manje neobične nisu priče o sveučilišnim predavačima koji kampiraju u šatorima ili kolegama s fakulteta koji su dobili ponude da plaćaju krevet 650 eura mjesečno, s time da će ga dijeliti s nepoznatom osobom.
Posljednjih su godina problem s beskućnicima i stambenom krizom općenito otežali migranti i azilanti. Naime, vlada se mučila sa smještajem migranata i izbjeglica zbog čega su neki bili primorani podići šatore usred grada i tako riješiti problem "spavanja pod vedrim nebom" u tradicionalno oblačnoj i vlažnoj Irskoj.
"Dopustili su problemu da izmakne kontroli", smatra Martin Leahy, 48-godišnji glazbenik koji je u travnju 2022. godine počeo svakodnevno prosvjedovati ispred irskog Senata u strahu da će i sam završiti na cesti zbog dizanja cijena najma. "Lešinarski fondovi kupuju velik dio novogradnje i tako doprinose problemu", kaže muškarac s kojim je razgovarao portal Politico. Prema njegovu mišljenju, krupnom kapitalu nije u interesu da cijene nekretnina padaju.
Senatorica Mary Fitzpatrick, glasnogovornica za stambena pitanja irske centrističke vladajuće stranke Fianna Fáil, ne slaže se. Fianna Fáil, stranka kojoj pripada, kontrolira Ministarstvo stanovanja i lokalne samouprave od 2020., podsjeća Politico.
"Naša je vlada postavila desetogodišnji plan čiji su cilj stanovi za sve. Plan nam je sagraditi 300.000 domova i eliminirati beskućništvo do 2030. godine. To je podržano u petogodišnjem mandatu ove vlade s 20 milijardi eura državnog financiranja", istaknula je Fitzpatrick te dodala da je riječ o najvećoj promjeni stambene politike u više desetljeća. "Ne znam ni za jednu drugu europsku zemlju koja je poduzela tako značajnu inicijativu."
Međutim, aktivisti tvrde da je vlada stranke Fianna Fáil rasprodala brojna imanja nakon financijske krize 2008. godine. Potom je došla vlada desnog centra Fine Gael koja je prepustila pitanje stambenog zbrinjavanja privatnom sektoru. Istodobno su velike tehnološke kompanije razgrabile brojne nekretnine, a za krizu na tržištu najma pobrinuo se Airbnb koji je desetkovao dugoročni najam.
U siječnju je, podsjeća Politico, tadašnji taoiseach, šef vlade, Leo Varadkar potiho priznao da postoji manjak od oko 250.000 domova te da će za rješavanje tog problema biti potrebne godine. S prosječnom cijenom kuće u Dublinu od 430.000 eura i mjesečnim najmovima koji iznose 1513 eura, Dublin je danas treći najskuplji grad u Europi za najmoprimce. Prvo i drugo mjesto drže Ženeva i London. Prema indeksu koji je sastavio list Economist, uzimajući u obzir plaće, Dublin je peti najgori po pristupačnosti svojim građanima. Zanimljivo je da se među prva četiri grada Economistove ljestvice našao i Zagreb. Naime, ako se cijene usporede s visinom plaće, najskuplji gradovi za najam u Europi su Budimpešta, Prag, Lisabon i - Zagreb.
Međutim, za razliku od Zagreba i drugih navedenih rupa bez dna, u Irskoj i brojnim drugim zapadnim zemljama upravo je stambena kriza jedna od ključnih tema na kojima će se odlučivati izbori. Prema podacima Ipsosa, pet milijuna Iraca to pitanje stavlja na prvo mjesto prioriteta, a tek onda teme kao što su migracije, troškovi života i zdravstvena skrb.
Irci koji stambeno zbrinjavanje stavljaju visoko na listu prioriteta glasat će velikim dijelom za Sinn Féin, pokazuju trenutačne ankete. Tu stranku, koja je prije bila na zlu glasu zbog povezanosti s IRA-om, podržava 28 posto građana. Fine Gael je na dalekom drugom mjestu s 18 posto, a Fianne Fáil na trećem s 15 posto podrške, prema anketi Politica.
"Neuspjeh vaše vlade da osigura pristupačne domove potrebne za iznajmljivanje i kupnju je srž problema", poručila je čelnica stranke Sinn Féin Mary Lou McDonald, kritizirajući novoimenovanog premijera Simona Harrisa.
Prošli mjesec na debati u Maastrichtu nekoliko je kandidata spomenulo to pitanje. Vodeći kandidat ljevice Walter Baier pozvao je da se ograniče platforme kao što je Airbnb te putem direktiva potvrdi pravo građana na pristupačno stanovanje te da se u državama članicama uvede ograničenje cijena najma.
U Bruxellesu se sve više govori o potrebi uvođenja povjerenika za stambena pitanja. Irski čelnici sve se više bave tim pitanjem, kaže Mike Allen, potpredsjednik Europske federacije nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima (FEANTSA).
Aktivisti u cijelu priču pokušavaju uključiti i beskućnike, koji su jedna od žrtava stambene krize. Prema njihovu mišljenju, svatko bi trebao imati pravo da ne bude beskućnik i svakome bi trebalo omogućiti građansko pravo da sudjeluje u glasanju.