U Münchenu počinje jedan od najvažnijih događaja na svijetu. BBC: Europu čeka šok i buđenje

Prošla je godina dana otkako je američki potpredsjednik JD Vance na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji održao govor koji je odjeknuo poput bombe. Oštro je napao Europu zbog migracijske politike i odnosa prema slobodi govora, ustvrdivši pritom da najveća prijetnja kontinentu ne dolazi izvana, nego iznutra, piše BBC.

Publika je bila vidno zatečena. Od tada je Trumpova Bijela kuća doslovno preokrenula postojeći svjetski poredak.

Saveznici i protivnici podjednako su pogođeni carinama, svjedočili smo američkom upadu u Venezuelu, neujednačenim pokušajima Washingtona da „donese mir“ u Ukrajini pod uvjetima koji idu u prilog Moskvi, kao i bizarnom zahtjevu da Kanada postane „51. savezna država“ Sjedinjenih Američkih Država.

Ovogodišnja konferencija, koja započinje kasnije ovoga tjedna (Od 13. do 15. veljače), ponovno bi mogla biti prijelomna. Američko izaslanstvo predvodi državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost Marco Rubio, a pozvano je više od 50 svjetskih čelnika. Sve se to događa u trenutku kada sigurnost Europe djeluje sve krhkije.

Najnovija američka Strategija nacionalne sigurnosti (NSS), objavljena krajem prošle godine, pozvala je Europu da „stane na vlastite noge“ i preuzme „primarnu odgovornost za vlastitu obranu“, dodatno pojačavajući strah da SAD sve manje želi biti jamac europske sigurnosti.

No prava pukotina u tkivu transatlantskog saveza pojavila se oko Grenlanda. Donald Trump je u više navrata izjavio da SAD „mora posjedovati“ Grenland zbog američke i globalne sigurnosti, a u jednom trenutku nije isključio ni uporabu sile. Grenland je autonomni teritorij unutar Kraljevine Danske, pa ne čudi što je danska premijerka upozorila da bi neprijateljsko američko vojno preuzimanje značilo kraj NATO saveza koji već 77 godina predstavlja temelj europske sigurnosti.

Kriza oko Grenlanda zasad je odgođena – Bijela kuća trenutačno ima druge prioritete – ali iza sebe ostavlja neugodno pitanje koje visi nad sigurnosnom konferencijom u Münchenu: jesu li sigurnosne veze između Europe i SAD-a nepovratno narušene?

Promijenjene su, u to nema sumnje, ali nisu se raspale, piše BBC.

Sir Alex Younger, bivši šef britanske tajne službe MI6 (2014.–2020.), kaže za BBC da se transatlantski savez neće vratiti na staro, ali da nije slomljen. „I dalje imamo goleme koristi od sigurnosne, vojne i obavještajne suradnje s Amerikom“, ističe. Dijeli i stav, raširen među mnogima, da je Trump bio u pravu kada je inzistirao da Europa preuzme veći dio tereta vlastite obrane.

„Imate kontinent od 500 milijuna ljudi koji od kontinenta od 300 milijuna traži da se nosi s kontinentom od 140 milijuna. To je pogrešan odnos snaga. Europa mora preuzeti veću odgovornost za svoju sigurnost“, kaže Younger.

Ta neravnoteža – u kojoj američki porezni obveznici desetljećima de facto subvencioniraju europsku obranu – jedan je od glavnih izvora ogorčenja Trumpove administracije prema Europi. No pukotine u savezu daleko nadilaze broj vojnika i frustraciju zbog članica NATO-a poput Španjolske, koje ni dalje ne ispunjavaju minimalni prag od 2% BDP-a za obranu (Rusija danas izdvaja više od 7%, dok je Velika Britanija ispod 2,5%).

Po pitanjima trgovine, migracija i slobode govora Trumpov se tim duboko razlikuje od Europe. Istodobno, demokratski izabrane europske vlade uznemirene su Trumpovim odnosom s Vladimirom Putinom i njegovom sklonošću da za rusku invaziju optužuje – Ukrajinu.

Organizatori Sigurnosne konferencije u Münchenu objavili su uoči skupa izvješće u kojem Tobias Bunde, direktor za istraživanja i javne politike, tvrdi da je došlo do temeljitog raskida s američkom poslijeratnom strategijom.

Ta se strategija, piše Bunde, oslanjala na tri stupa: vjeru u multilateralne institucije, gospodarsku integraciju te uvjerenje da demokracija i ljudska prava nisu samo vrijednosti, nego i strateška imovina. „Pod Trumpovom administracijom sva su tri stupa oslabljena ili otvoreno dovedena u pitanje“, zaključuje.

Buđenje Europe

Velik dio razmišljanja Trumpove Bijele kuće sadržan je upravo u Strategiji nacionalne sigurnosti. Vošingtonski Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) dokument opisuje kao „bolno, šokantno buđenje za Europu“ i „trenutak dubokog razilaženja između onoga što je europska vizija Europe i Trumpove vizije Europe“.

Strategija kao prioritet navodi novu politiku potpore skupinama koje su otvoreno neprijateljski nastrojene prema europskim vladama – formalnim saveznicima Washingtona. Govori se o „poticanju otpora aktualnom europskom smjeru unutar samih europskih država“, uz upozorenje da migracijske politike Europe nose rizik „civilizacijskog brisanja“.

Unatoč tome, dokument ipak naglašava da „Europa ostaje strateški i kulturno vitalna za Sjedinjene Države“.

„Reakcija većine Europe na ovaj NSS“, procjenjuje CSIS, „bit će isti onaj šok i zaprepaštenje kakav je izazvao govor potpredsjednika Vancea u Münchenu u veljači 2025.“

„Svjedočimo usponu političkih aktera koji ne obećavaju reformu ili popravak“, kaže Sophie Eisentraut s Münchenske sigurnosne konferencije, „nego otvoreno govore o rušenju postojećih institucija. Mi ih nazivamo – rušiteljima.“

Test Narve

Ključno pitanje svega ovoga glasi: funkcionira li još uvijek Članak 5, analizira BBC.

Riječ je o odredbi NATO-a prema kojoj se napad na jednu članicu smatra napadom na sve. Od 1949. pa sve do prije godinu dana podrazumijevalo se da bi, u slučaju ruskog napada na neku članicu Saveza – primjerice Litvu – cijeli NATO, uz punu američku vojnu potporu, priskočio u pomoć.

Iako dužnosnici NATO-a tvrde da je Članak 5 i dalje „živ i zdrav“, Trumpova nepredvidivost i otvoreni prezir njegove administracije prema Europi neizbježno bacaju sjenu sumnje.

To je ono što se može nazvati „testom Narve“. Narva je grad u Estoniji s većinskim ruskim stanovništvom, smješten na samoj granici s Rusijom. Ako bi, hipotetski, Moskva pokušala zauzeti grad pod izlikom „zaštite sunarodnjaka“, bi li ova američka administracija pritekla u pomoć Estoniji?

Isto se pitanje može postaviti i za potencijalni ruski potez prema Suwalkijskom koridoru koji razdvaja Bjelorusiju od ruske enklave Kalinjingrada, ili prema norveškom arktičkom arhipelagu Svalbardu, gdje Rusija već ima naselje Barentsburg.

S obzirom na Trumpove nedavne teritorijalne ambicije prema Grenlandu – teritoriju članice NATO-a – nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti kako bi reagirao. A u trenutku kada Rusija vodi rat punog opsega protiv europske države, takva neizvjesnost otvara prostor za opasne pogrešne procjene.

Ovotjedna Münchenska sigurnosna konferencija trebala bi ponuditi barem neke odgovore o smjeru transatlantskog saveza. No oni možda neće biti ono što Europa želi čuti, zaključuje BBC.