Šest mjeseci od katastrofalnog potresa, deseci tisuća ljudi u Turskoj još žive u šatorskim gradovima. Drevna Antiohija, turska Antakya, 20 kilometara od granice sa Sirijom, još uvijek je pod prijetnjom rušenja, mjesecima nakon razornog potresa u veljači. Turska vlada procjenjuje da će troškovi obnove u 11 pokrajina pogođenim potresima iznositi ukupno 105 milijardi dolara, prenosi BBC. No, u Antiohiji tek su u fazi raščišćavanja ruševina. Još se pronalaze tijela stradalih, ako se nastavi ovako, bit će bolje tek za 20 godina, kaže za BBC Hulija Jesioglu, koja živi u šatoru sa svojim mužem pokraj njihove obiteljske peterokatnice. Teško je oštećena i treba je srušiti.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nekoliko dana nakon katastrofalnog potresa rekao je da će sve biti obnovljeno u roku od godinu dana. No razaranje je bilo preveliko, više od 50.000 ljudi poginulo je u Turskoj u potresu 6. veljače, a više od 30.000 ih je ozlijeđeno. Međunarodna organizacija rada (ILO) procjenjuje da je oko 658.000 ljudi ostalo bez posla, navodi AP, a oštećeno je oko 300.000 zgrada.
Turska je vlada mjesec dana nakon potresa obećala da nitko neće ostati u improviziranom smještaju dulje od šest mjeseci. No, prema procjeni UN-a, do početka srpnja još je 164.000 ljudi živjelo u kontejnerima i šatorima.
Husein Jaman, zastupnik Erdoganova AKP-a u parlamentu, gdje predstavlja pokrajinu Hataja, kojoj pripada Antiohija, kaže da upravo rade na osiguravanju pitke vode. Proces obnove trajat će puno dulje nego što se prvotno predviđalo, ističe on. Pritom je apelirao na inozemnu pomoć: imamo ozbiljnih problema, bilo bi nam drago da nam pomognete, rekao je novinaru BBC-ja. Zastupnik sada iznosi prognozu "dva plus dva": dvije godine da zadovolje osnovne potrebe za život i još dvije da se počnu vraćati u novu normalu.
Problem je i što se pomoć nije ravnomjerno raspoređivala: negdje je glavni problem nedostatak klima-uređaja u privremenom smještaju dok drugdje, kao u Antiohiji, nema ni pitke vode. Vlada je izdvojila oko 370 milijuna dolara za gradnju novih stambenih blokova 80 kilometara od Antiohije, u planinskom gradu Hasa. Trebalo bi biti sagrađeno 4000 stanova za 30.000 ljudi, sa školom, ambulantom i igralištem. No, novo naselje neće biti dovršeno do idućeg ljeta. Prioritet će imati oni čiji su domovi teško oštećeni. Za one čije su kuće dobile oznaku malo manje teško oštećenih, put u normalu bit će duži.
AP javlja kako se nakon potresa u veljači milijunski Istanbul odlučio na rušenje 318 zgrada u kojima živi oko 10.000 ljudi kako bi spriječili ponavljanje tragedije u kojoj su brojni izgubili život u loše sagrađenim objektima. Projekt vodi gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Ekremom Imamogluom, značajnim Erdoganovim političkim oponentom. "Identificiramo zgrade koje su u opasnosti od urušavanja i popravljamo druge kako bismo smanjili potencijalni gubitak života", kaže Bugra Gokce, gradski službenik koji nadzire rušenje.
U žestokoj predizbornoj kampanji uoči izbora u svibnju, Erdogan je obećao sagraditi 319.000 novih kuća i stanova unutar godine dana. Prisustvovao je mnogim ceremonijama polaganja kamena temeljca, uvjeravajući birače da samo on može osigurati obnovu i povratak normalnog života. Vlada je također pokrenula nekoliko programa pregleda nesigurnih stambenih zgrada i izvan područja pogođenih potresom. U međuvremenu je žrtvama potresa ponuđena financijska pomoć i mogućnost da se presele u javne zgrade koje je izgradila Uprava za stambeni razvoj Turske (TOKI). Pomoć nastradalima, navodi AP, jedan je od faktora koji su omogućili Erdoganovoj stranci da se održi na vlasti u većini pokrajina pogođenih potresom, unatoč optužbama da su vlasti odgovorne za veliki broj žrtava zbog neprovođenja građevinskih propisa.
Odvjetnik Mehmet Ali Gumus rekao je za AP da ljudi u najteže pogođenim područjima, kao što su Antiohija i cijela pokrajina Hataj, počinju gubiti nadu. U pokrajini nema znakova obnove, kritizira on, a situacija s nužnim skloništima u Antiohiji pogoršava se iz dana u dan. Ljudi žive u metalnim kontejnerima i šatorima na temperaturama koje se penju i do 42 Celzijeva stupnja. Zdravstveni rizik predstavlja i raščišćavanje ruševina: ostaci se bacaju na poljoprivredna zemljišta, iskrcavaju se na obalu, pa čak i neposredno pred kontejnerska i šatorska nasilja. "Sad svi govore da smo preživjeli potres, ali za pet do deset godina borit će se s rakom zbog azbesta iz građevinskog otpada", kaže Gumus. Šest mjeseci nakon katastrofe trebali bismo govoriti o novosagrađenim domovima, a ne o redovima za vodu, kritizira odvjetnik.