Jovan Divjak, umirovljeni general Armije Bosne i Hercegovine i jedan od simbola obrane BiH tijekom rata od 1992. do 1995. godine, umro je u Sarajevu nakon teške bolesti.
Divjak je rođen 11. ožujka 1937. godine u Beogradu, gdje je završio 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, smjer za zapovjednika bojne, Komandno-štabnu akademiju i Ratnu školu.
Kasnije je također završio Štabnu školu francuske vojske. Predavao je u Vojnoj školi u Sarajevu. Rat ga je zatekao na dužnosti časnika u stožeru Teritorijalne obrane BiH. Postao je brigadni general Armije Republike BiH i pomoćnik načelnika Glavnog stožera Armije Republike BiH.
Prvi je nositelj najvišeg francuskog ordena Legije časti iz Bosne i Hercegovine.
Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je oružje iz Kiseljaka predati Teritorijalnoj obrani BiH kako ga JNA ne bi zloupotrijebila, piše Oslobođenje.
Vojni sud JNA ga je 1991. osudio na devet mjeseci zatvora zbog izdavanja oružja TO BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Armiji Republike BiH.
Umirovljen je 1996. godine, a nakon toga je u znak prosvjeda vratio čin generala nezadovoljan političkim stanjem u BiH.
U Parizu je na francuskom jeziku objavljena knjiga njegovih razgovora pod naslovom "Sarajevo mon amour" (Sarajevo moja ljubavi). Divjak je bio jedan od osumnjičenih od strane MUP-a Republike Srpske za napad 3. svibnja na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.
Uhapšen je na osnovu Interpolove potjernice i optužnice o počinjenim ratnim zločinima, koju je raspisala Srbija, 3. ožujka 2011. godine na bečkom aerodromu na putovanju iz Sarajeva za Italiju.
U srpnju 2011. godine austrijski sud odbija zahtjev Srbije za izručenje i oslobađa Jovana Divjaka.
Divjak je nakon toga napisao knjigu "Bečki dnevnik: Očekujući istinu i pravdu".
Osnovao je zakladu "Obrazovanje gradi BiH", koja djeci koja su izgubila roditelje u ratu pomaže da se školuju.
"Sretan san da sam bio i ostao na ljudskoj obali života", kazao je jednom prigodom Divjak rezimirajući svoj životni put.