Južnokorejski sud podržao je u srijedu državni imunitet Japana i odbacio tužbu skupine žena koje su bile prisiljene raditi u japanskim javnim kućama za vrijeme rata, donijevši odluku suprotnu presudi u ranijem odvojenom slučaju kojom je Tokiju naloženo da obešteti žrtve.
Ostaci japanske kolonijalne vladavine nad Korejskim poluotokom od 1910. do 1945. i dalje su sporni za obje strane i mnoge preživjele "žene za utjehu" - japanski eufemizam za žrtve seksualnog zlostavljanja - traže službenu ispriku Tokija i odštetu.
Diplomatske napetosti razbuktale su se u siječnju kad je drugi sudac Središnjeg okružnog suda u Seulu donio presudu u korist žena žrtava u odvojenom slučaju, naloživši Japanu da prvi put isplati odštetu. Ta je presuda izazvala oštro negodovanje Tokija koji kaže da je to pitanje riješeno sporazumom iz 1965. i dogovorom iz 2015.
Međutim, u srijedu je sudac istog suda priznao pravo Japana na državni imunitet od inozemskih tužbi, što je u suprotnosti s odlukom iz siječnja da Japan ne može tražiti imunitet za "zločine protiv čovječnosti".
"Kad bi se priznala iznimka u pogledu državnog imuniteta, diplomatski sukob bio bi neizbježan tijekom postupka prisiljavanja na provedbu presude", rekao je sudac Min Seong-cheol, odbacivši zadnji slučaj 20 žrtava i nihove rodbine.
Glavni tajnik japanske vlade Katsunobu Kato rekao je da se zadnja presuda "razlikuje" od prošle te da ju treba bolje proučiti.
"Presuda iz siječnja bila je u suprotnosti s međunarodnim pravom i bilateralnim sporazumima i kao takva.... neprihvatljiva", rekao je on na brifingu.
Lee Yong-soo, "žena za utjehu" i jedna od onih koje su podigle tužbu, nazvala je tu presudu "apsurdnom besmislicom", izjavivši da će pokrenuti postupak na međunarodnom sudu zbog tog slučaja.
Sudac Min također je rekao da to pitanje treba riješiti putem diplomatskih konzultacija te da bi sporazum iz 2015. mogao biti osnova za rješenje usprkos nekoim nedostacima u pregovorima.
Prema tom sporazumu, Tokio je izdao službenu ispriku i uplatio milijardu jena (9,3 milijuna američkih dolara) u fond za pomoć žrtvama, s obećanjem na obje strane da je time spor "nepovratno" okončan.
No neke žrtve, među kojima Lee, odbacile su taj sporazum izjavivši da se vlada nije dovoljno savjetovala s njima tijekom pregovora.