Dobitnika Nobelove nagrade za mir 2022. godine, bjeloruskog borca za ljudska i građanska prava Alesa (Aleksandra) Beljackog, sud bjeloruskog despota Aleksandra Lukašenka osudio je na 10 godina zatvora, a njegove suradnike Valentina Stefanoviča na devet, Vladimira Labkoviča na sedam te u odsutnosti Dmitrija Solovjova na osam godina zatvora. Osim toga, kažnjeni su još i sa 73 tisuće američkih dolara.
U Bjelorusiji, prema podacima tamošnjih neovisnih nevladinih udruga, ima više od 1400 političkih zatvorenika, a i ovaj proces zapravo je "najobičniji" politički obračun s oporbom i neistomišljenicima ili, kako kaže urednik ruskog nezavisnog dnevnika Novaja Gazeta (također dobitnik Nobelove nagrade za mir) Dmitrij Muratov, ovo je naprosto "Lukašenkova osveta" i poruka svima koji ugrožavaju njegovu vlast. Podsjetimo, Lukašenko je na vlasti od 1994. godine.
"Ovo je čin osobne osvete, sitničav, maliciozan i agresivni potez Lukašenka. Ovo nema nikakve veze s pravosuđem", izjavio je Muratov za Radio Slobodu. I njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock nazvala je suđenje najobičnijom farsom.
Ove drakonske kazne Lukašenkov režim izrekao im je pod optužbom za "financijske malverzacije", "šverc novca" i "financiranje protuvladinih prosvjeda". Doduše, sredstva su korištena za honorare odvjetnika uhićenih političkih zatvorenika te pomoć njima i njihovim obiteljima jer su mnogi zbog toga ostali bez posla i osnovnih sredstava za život. No to je u Lukašenkovoj Bjelorusiji očito krivično djelo i krimen zbog kojeg se određuju teške zatvorske kazne. Naime, nakon spornih predsjedničkih izbora 2020. godine, kad je Aleksandar Lukašenko proglasio svoju pobjedu, premda su uočene mnoge nepravilnosti i prevare - a pretpostavlja se da je zapravo pobijedila Svetlana Tihanovska, koja je zbog progona morala emigrirati iz zemlje - u Bjelorusiji su buknuli proturežimski prosvjedi.
Ales Beljacki je nakon početka prosvjeda bio član Koordinacijskog oporbenog vijeća. Vlasti su se brutalno obračunavale s prosvjednicima, a mnogi su završili u zatvoru ili su bili prinuđeni otići iz zemlje. Nekoliko desetaka tisuća prosvjednika izbačeno je s fakulteta i škola, s posla te im je onemogućeno normalno društveno i javno funkcioniranje i djelovanje. Beljacki je osnivač jedne od najangažiranijih udruga za ljudska i građanska prava u Bjelorusiji Vjasna (Proljeće). Prije nekog vremena vlasti su "otkazale registraciju" udruge, a zanimljivo je da je i sud u Peterburgu Vjasnu proglasio "ekstremističkom organizacijom". Protiv Alesa Beljackog režim je više od 20 puta podizao krivične prijave, a 2011. osuđen je zbog "utaje poreza" na 4,5 godina zatvora strogog režima. Pritom mu je konfiscirana i imovina!
Također je zanimljivo da su Beljacki, Stefanovič i Labkovič tražili da se sudski proces vodi na bjeloruskom jeziku, ali je sutkinja Marina Zapasnik odbila taj prijedlog, pozivajući se na zakonsku odredbu o pravu na korištenje dvaju "državnih" jezika. Na kraju ga je ipak odobrila. Ales Beljacki uhićen je još sredinom 2021. godine, a kad je dobio Nobelovu nagradu, Lukašenkov režim nije ga želio pustiti pa je njegova supruga Natalija Pinčuk u njegovo ime primila nagradu, zajedno s predstavnicima ukrajinskog Cetra za građanska prava te ruske nevladine udruge Memorijal, čije je djelovanje u Putinovoj Rusiji zabranjeno, a odlukom ministra pravosuđa proglašeno "stranim agentom".
Presudu nad bjeloruskim borcima za ljudska prava osudili su predstavnici EU, a šef europske diplomacije Josep Borrell rekao je da je to "još jedan užasan primjer kako Lukašenkov režim nastoji spriječiti djelovanje onih koji se bore za ljudska prava i slobode u Bjelorusiji". Švicarsko-njemačka nevladina organizacija Liberco traži osnivanje "međunarodnog suda za Bjelorusiju" te da se europske tvrtke koje rade u Bjelorusiji povuku iz zemlje, odnosno praktički traže uvođenje ekonomskih sankcija, a isto tako zahtijevaju da se njihova nogometna reprezentacija isključi iz kvalifikacija za sljedeće europsko prvenstvo 2024. godine u Njemačkoj.