Kao i svi dosadašnji sukobi na Bliskom istoku, i rat koji je prošloga vikenda eskalirao između Izraela i terorističke grupe Hamas locirane u pojasu Gaze mogao bi zadati ozbiljan udarac globalnoj ekonomiji, osobito ako se sukob prelije i u ostatak te, energetski izuzetno bogate i geostrateški važne regije.
Janet Yellen, Bidenova državna tajnica zadužena za financije, početkom tjedna izjavila je kako "još uvijek ne primjećuju naznake ekonomskog potresa u ovoj fazi rata, ali apsolutno je ključno spriječiti da se sukob prelije na ostatak regije".
U tom je duhu Bloomberg napravio analizu triju najizglednijih scenarija te je izračunao kako bi se koji odrazio na cijenu barela nafte i rast, tj. pad globalne ekonomije.
Daleko najbolja opcija je da se sukob zadrži unutar trenutnih granica, tj. da se u njega ne uključe drugi regionalni akteri. Globalna ekonomija bi u tom slučaju pretrpjela najmanji udarac, izgubila bi "tek" bilijun dolara, a cijena barela porasla bi za četiri dolara. Eventualni pad iranske nafte na globalnom tržištu amortizirale bi saudijske i emiratske rezerve, čime bi se spriječila veća uzurpacija.
Drugi scenarij odnosi se na ulazak libanonskog Hezbollaha u rat, koji ima potencijal da sa sobom povuče i susjednu Siriju. U trenutku pisanja ovoga teksta još uvijek se čeka početak izraelske kopnene ofenzive na Gazu, što znači da se još uvijek ne zna hoće li Hezbollah pomoći svom "mlađem bratu" Hamasu pred zajedničkim neprijateljem ili će se nastaviti držati po strani.
Borci Hezbollaha već danima upozoravaju Izrael da "neće skrušenih ruku gledati invaziju Gaze", no saudijski mediji pišu da je šef libanonske diplomacije kazao da je dobio garancije od čelnika Hezbollaha da će se u rat uključiti samo u slučaju direktnog napada Izraela na Libanon. Ograničeno širenje sukoba na tzv. "proxy", tj. posrednički rat, rezultirao bi porastom barela i za 10 posto, dok bi indeks straha, kojim se mjeri volatilnost financijskog tržišta, porastao za osam posto.
Ekonomski analitičari u tom kontekstu upozoravaju da su arapske zemlje sklone domino efektu, a najbolji pokazatelj tome je Arapsko proljeće, zbog čega u obzir treba uzeti i mogućnost dodatnog širenja nemira na Tunis ili Egipat, čime bi se tržištu zadao još veći udarac.
Daleko najgori scenarij, kojem analitičari daju najmanje šanse, ali upozoravaju da bi on imao katastrofalne posljedice, bio bi direktan sukob Izraela i Irana. U tom bi se slučaju destabilizirao čitav Bliski istok, cijena barela nafte mogla bi se utrostručiti i "skočiti" do 150 dolara po barelu, a eventualna blokada Hormuškog tjesnaca, kroz koji se izvozi petina ukupne nafte na svijetu, mogla bi dodatno uzurpirati dostavni lanac energenata.
S obzirom na to da bi se tada radilo o velikom potresu s kojim bi se mogla usporediti jedino iračka invazija Kuvajta 90-ih, nije izgledno ni da bi saudijske i emiratske rezerve uspjele amortizirati deficit, a time bi i indeks straha porastao za 16 posto.
U svemu tome kao nepoznanica ostaje i do koje bi se mjere SAD kao prva ekonomija svijeta bile spremne involvirati u rat kako bi ključnom strateškom partneru na Arapskom poluotoku pružili ruku pomoći, osobito zato što među demokratima jača antiizraelski sentiment.