Dmitro Dubas je mislio da je njegov rat gotov. No, sada SAD upozorava na sveopću rusku invaziju na Ukrajinu i taj veteran dragovoljac to ne može ignorirati.
"Prošli sam tjedan bio prilično uznemiren, čak sam otišao i svom psihologu po pomoć", priznaje.
Već mjesecima zapadni saveznici Ukrajine ukazuju na ruske snage koje se gomilaju na granici. To je potaknulo vojne analitičare u inozemstvu da načine brojne karte prekrivene strelicama koje 'pouzdano' predviđaju kako će trupe ruskog predsjednika Vladimira Putina napredovati prema Kijevu.
Ukrajinci koji bi se mogli naći na izravnoj liniji bilo kojeg takvog ruskog upada u zemlju daleko su manje uvjereni da će se to dogoditi. Iako, svaka priča o ratu je uznemirujuća.
"Rusija uvijek može prebaciti trupe na granicu za nekoliko dana, a zatim izvršiti invaziju, tako da ovo nagomilavanje nije ništa drugačije", kaže Dmitro u svom stanu u Kijevu, kako prenosi BBC.
Godine 2014., tada radeći u prodaji, pridružio se brojnim vojnicima dobrovoljcima koji su kretali na istok Ukrajine kada su izbile teške borbe protiv separatističkih snaga koje podržava Rusija. Formalni prekid vatre na snazi je od 2015. godine, no to se redovito krši i prijetnja iznenadne eskalacije nasilja je uvijek prisutna.
No, Dmitro se vratio civilnom životu, pohranjujući podsjetnike na svoje vrijeme u rovovima u staru kutiju za streljivo oslikanu i preuređenu kao stolić za kavu u svojoj dnevnoj sobi.
Sada smiruje živce pripremajući se za najgori mogući scenarij - puni automobil gorivom, kupuje zalihe hrane i prijavio se u snage teritorijalne obrane kako bi usavršio svoje vještine.
Zapadne obavještajne službe Vladimiru Putinu pripisuju mnoge varijante planova, uključujući i opsadu ukrajinske prijestolnice Kijeva. Ukrajinski dužnosnici, od predsjednika Volodimira Zelenskog nadolje, odbijaju tu opciju, zabrinuti zbog širenja panike.
Istovremeno, u školama u gradu održavaju se vježbe za slučajeve bombardiranja ili zračnih napada, društvene mreže prepune su službenih vodiča za pripremu torbe s nužnim stvarima u slučaju evakuacije, a ljudi rade planove puta za bijeg koji uglavnom uključuju vožnju prema zapadu što je brže moguće.
Čak se i umirovljenici pridružuju vikend vježbama u šumi izvan Kijeva, gdje ruševine tvornice betona prekrivene grafitima zamjenjuju bojno polje. Muškarci su prestari da bi potpisali formalne ugovore, ali vojni treneri ih ne odbijaju.
"Ne mislim da će Rusi sada izvršiti invaziju zahvaljujući našim zapadnim saveznicima koji nam šalju oružje", kaže 61-godišnji Vasil Nazarov tijekom pauze od čučanja na ledu i okretanja naprijed-nazad kako bi uvježbao rukovanje svojim oružjem protiv zamišljenog neprijatelja.
To mu je prva vježba pa je njegov "pištolj" za sada drveni. "Ne vjerujem da će stići do Kijeva, ali moramo biti spremni za to", dodaje Vasil.
"Mislim da će prijetnja Zapada groznim sankcijama zaustaviti Putina", slaže se Sergej Kalinjin, dok baca opušak u snježni nanos.
Prošlo je nekoliko desetljeća otkako je ovaj 64-godišnjak završio obvezni vojni rok pa se odlučio na tečaj osvježavanja znanja. "Neprijatelj je na našoj granici. Dakle, svi bi trebali biti spremni", kaže on.
Na jednom privatnom TV kanalu, rusko raspoređivanje oko 100.000 vojnika na granici s Ukrajinom sada je "tema broj jedan".
Voditelj Taras Berezovets opisuje ruskog predsjednika kao "nepredvidivog" i brine zbog Putinove "fiksne ideje" da Ukrajina nikada nije bila suverena nacija. "Putin želi spriječiti naciju u njezinom vlastitom izboru, kao što su to desetljećima činili sovjetski čelnici u istočnoj Europi", kaže novinar.
Njegova vlastita biografija sadrži dio složenosti ovog sukoba - njegov je maternji jezik ruski jer je podrijetlom s Krima, koji je Rusija ilegalno anektirala nakon masovnih prosvjeda 2014. godine, tražeći tada bliže veze s Europom.
No, Berezovets kaže da ga njegovi korijeni ne čine promoskovski orijentiranim, niti dijelom bilo kojeg navodnog "ruskog svijeta".
"Odabrali smo 2014. godine i jasno je - ne želimo biti dio ruskog 'carstva'", kaže on odlučno. "Čak i ako nema šanse za pridruživanje EU-u ili NATO-u, naš cilj je biti dio zapadne civilizacije, što znači vladavinu prava, slobodu govora. To su stvari za koje su se Ukrajinci spremni boriti".
Unatoč izvješćima zapadnih obavještajnih službi, Dmitro Dubas i njegovi prijatelji ne osjećaju da je opća borba za budućnost Ukrajine odmah iza ugla.
Veterani su planirali poslati svoje obitelji na sigurno, za svaki slučaj, te su dogovorili gdje će se borci sastati i kako će se naoružati.
Ali nakon toga, usredotočeni su na uobičajeno poslovanje, a ne na dugoročnu vanjsku prijetnju i geopolitičke sile koje ne mogu kontrolirati i sa čime moraju živjeti.
"Čuveni je meme da je najveća glavobolja za Ukrajinu susjedstvo s Rusijom", sliježe ramenima Dmitro na okupljanju bliskih prijatelja i kolega u svojoj kuhinji.
Njegov kolega, također veteran dragovoljac, priča o mnogim krizama koje je njegova zemlja već prošla i preživjela - od nuklearne katastrofe u Černobilu 1986. godine do dvije revolucije, a zatim i rata na istoku zemlje.
"U Ukrajini je normalno da sve gori", kaže Artem uz smiješak.
"Ako svakog sata svakog dana razmišljaš o ratu, jednostavno poludiš", slaže se prijateljica Julija.
"Uostalom, ne možemo jednostavno uzeti Rusiju i premjestiti je, koliko god to htjeli. To je naš susjed i s tim moramo živjeti", zaključuje.