Prije nešto manje od tjedan dana, lansirana je prva hrvatska aplikacija za šetnju i čuvanje pasa, ali i drugih životinja, imena PetNet.
Radi se o svojevrsnom “Uberu za pomoć oko ljubimaca”, kaže nam Marina Milinović, koja je osmislila i lansirala ovu aplikaciju, a koja je i sama vlasnica dva ljubimca. Doduše, krivo je kod njih iskoristiti termin “ljubimci” jer se, kaže Marina, radi o članovima obitelji. Za 8-godišnjeg bigla Bluea kaže da je direktor za šetnje, dok 2-godišnja mješanka Scarlett, koja je to ime dobila jer ima pogled poput Scarlett O’Hare, ponosno nosi titulu menadžerice za lajanje. Zbog njih dvoje je sve i počelo.
- Počela sam šetati tuđe pse još 2012., kada me jedan susjed, koji isto ima bigla, a koji je bio oduševljen što je moj Blue tako fit, zamolio da u naše poduže šetnje povedem i njegovog psa. Rado sam to učinila, pa su me ljudi po parku počeli ispitivati nudim li usluge šetanja nakon što su me počeli viđati s dva psa. Rekla bih da i dala im svoj broj, pa se krug ljudi kojima šetam pse proširio - prisjeća se Marina.
Marina živi u blizini Maksimira i obožava duge šetnje sa svojim duom, pa joj je još veći gušt kada sa sobom povedu još nekoga. Znalo je tako s njom u šetnju i do pet ili šest pasa. - Njima je zabavno kad ih je više. Pustim ih da se igraju pa im je 20 minuta u takvom druženju draže nego 2 sata šetnje na lajni po kvartu - kaže.
Slični servisi
S druge strane, Marini je i samoj ponekad trebao netko tko bi se pobrinuo za njezine pse dok je na ona putu, na svadbi... - Palo mi je na pamet kako bi bilo sjajno da postoji Uber za šetanje pasa na kojem ja jednostavno javim da mi, recimo, danas od 17 do 19 sati treba prošetati pse, na što mi se javi netko tko je tada slobodan. Bilo mi je nevjerojatno da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji nešto takvo. Sličnih servisa ima, recimo, u SAD-u i Velikoj Britaniji, a od zemalja koje su nama relativno blizu u Češkoj i Poljskoj. Obično sam se snalazila tražeći ljude preko Njuškala ili Facebooka, ali često se događalo da ne dobijem odgovor. Tako da sam definitivno odlučila razviti svoju aplikaciju - kaže nam Marina, koja je u samo šest mjeseci nakon što je to ozbiljno naumila i izbacila svoj projekt.
Prilikom prijavljivanja na PetNet, svaki korisnik najprije označava je li šetač, vlasnik ljubimca koji traži uslugu šetanja ili oboje. Potom unosi osobne podatke, dodaje svoj opis, fotografiju i lokaciju. - Pazimo na to da sve bude maksimalno transparentno jer su ljudi uvijek oprezni oko toga kome će ostaviti svojeg ljubimca - priča Marina.
Upotreba aplikacije je vrlo jednostavna. - Vlasnik objavi u kojem terminu želi da mu netko čuva psa, pa mu se ljudi javljaju sa svojim ponudama. Tu dolazimo do stavke po kojoj se PetNet ipak razlikuje od, recimo, Ubera. Šetač ili osoba koja vam čuva ljubimca vam ne budu dodijeljeni automatski, nego vi sami, ako vam se javi više ljudi, možete odabrati koga želite uzeti, po kojim god već kriterijima želite; bila to ocjena na aplikaciji, njegova cijena ili općenito vaš dojam koji o osobi dobijete s njezinog profila - tumači nam Marina.
Ako ste na PetNetu kao osoba koja nudi usluge, pri registraciji unosite i svoju cijenu za čuvanje ljubimca ili za šetnju. No, cijena često i varira, individualna je. - Za šetnju je prosjek između 25 i 35 kuna po satu. Čuvanje pasa osobno naplaćujem sto kuna po noći, odnosno za 24 sata, u što je uključena i moja hrana za psa i šetnja. Meni su ih čuvali i za 70 kuna, no ja sam inzistirala da jedu moju hranu. Cijena je stvar individualnog dogovora između dvije strane. A ona ovisi i o drugim raznim faktorima.
Ako je Božić, plaća se više. Znala sam na takve blagdane zaraditi i po 50 ili 60 kuna po satu. Cijena je veća i ako taj dan pada kiša ili ako trebate ranojutarnju šetnju. Uvijek ima i nekih “posebnih” situacija. Recimo, u zadnje je vrijeme vrlo popularno čuvanje pasa na svadbi. Ljudi žele svojeg psa na svojem vjenčanju, ali ga netko treba i čuvati jer je puno ljudi, pa se za takve dane dogovaraju i posebne cijene - kaže nam Marina, koja je u svojoj “karijeri” šetala oko 30 pasa, a ponekad joj se dogodi da je u “điru” i po pet sati dnevno.
Stalno praćenje
Prilikom izrade koncepta aplikacije pazila je na sve detalje. Preko GPS-a se prati šetnja, tako da se ne može dogoditi da vam netko uzme psa i s njim, recimo, sjedne na kavu u kafić. Svaki korisnik upisuje svoju adresu i može regulirati lokacijski domet tako da mu se prikazuju samo ponude u krugu od, recimo, pet kilometara od mjesta na kojem se on trenutno nalazi. Drugi korisnici ne vide vašu adresu, osim kada dogovorite čuvanje ili šetnju, ali imaju informaciju o tome koliko ste od njih udaljeni.
- Nakon kraja šetnje ili čuvanja, ljudi se međusobno ocjenjuju. Ako slučajno dođe do nekog hitnog slučaja, na aplikaciji su hitni kontakt brojevi. Također, svaki korisnik može dobiti jedan crveni karton, a već nakon drugog incidenta slijedi isključenje s aplikacije. Kada se govori o nepredviđenim situacijama, najveći dio odgovornosti je na samim vlasnicima, koji moraju upozoriti na to kakav je njihov pas. Trebaju reći je li dobar s djecom, može li u šetnji biti bez lajne, kako se slaže s drugim psima i slično - kaže Marina.
Treba napomenuti i da u aplikaciji postoje takozvani Pet novčići. Svakom se vlasniku ljubimca kod kreiranja ponude uzima jedan novčić, koji vrijedi nešto manje od kune. Šetačima se, pak, novčići oduzimaju u postotku od onoga što su zaradili od šetnje. Oni koji su odradili do 50 šetnji plaćaju 20 posto od zarade u novčićima, oni koji imaju 50 do sto šetnji plaćaju 15 posto, a oni s više od njih sto daju 10 posto. Svaki korisnik na početku dobije određeni broj novčića, a kasnije ih mora kupiti. Način naplate usluge je po dogovoru. S obzirom na takav model, Marinu smo morali upitati ne misli li da će se ljudi možda povezati na aplikaciji pa se kasnije dogovarati izvan nje.
- Računam na to da će se to događati, ali isto tako računam na ‘leteće’ ljude, kojima čuvanje treba u zadnji tren ili slično. Ljudima se često događa ono što se događalo i meni: znam i nekoliko šetača, ali nitko od njih jednostavno nije slobodan u terminu koji je meni potreban. To je ista priča kao s Uberom. Ljudi se dogovore za neke vožnje i izvan aplikacije, no aplikacija i dalje postoji - kaže Marina, koja je inače do ožujka radila kao broker. Bio je to adrenalinom nabijen posao pa je odlučila da joj treba nešto mirnije. Sada je u investicijskom bankarstvu, ali ne na burzi, nego u odobravanju kredita i financiranja trgovanja, što joj omogućuje da sa strane vrijeme posvećuje i svojoj aplikaciji.
- Okrenula sam se nekom mirnijem životu. Baš sam čitala brojne članke o ljudima koji iz investicijskog bankarstva odu u neki bi znis sa psima. Bit će da je to neko pravilo - smije se.
Iako je aplikacija “vani” tek šest dana, koristi je već oko dvije stotine ljudi iz cijele Hrvatske. Marina vjeruje da se radi o alatu koji će barem jednom moći biti koristan svim vlasnicima pasa. I već ima nekoliko ideja za širenje svojeg koncepta. - Recimo, u Zagrebu postoji Zoo Taksi, koji ima samo dva vozila koja se moraju naručiti i nekoliko dana unaprijed i za koje je prilično visoka cijena. Pitam se zašto ne bi postojao Uber koji iza ima presvlaku ili dekicu.
Ili zašto ljudi koji se nužno ne bave profesionalnim prijevozom ne bi povezli nekoga sa psom do neke lokacije ako već idu na put - priča, pa nastavlja: - Bilo bi puno jednostavnije napisati u aplikaciji da tražite trenera nego po deset Facebook grupa ili pretraživati oglase. Tu su i pasja osiguranja, jako popularna u posljednje vrijeme. Ljudi osiguravaju pse zdravstveno, ali i u slučaju da naprave neki problem. I moji su osigurani. Pa tako, na primjer, ako ih moja prijateljica vozi u automobilu, a oni izgrizu sic, osiguranje plaća trošak. Voljela bih i to imati na jednome mjestu - priča Marina.
Psi zbližavaju
U konačnici, zaključuje da je najljepši dio kod ove ideje činjenica da se često događa da se i ljudi jako zbliže preko svojih ljubimaca. - Evo, meni se čak jedna djevojka javila da mi besplatno pomogne s administracijom oko aplikacije samo zato što joj se jako sviđa ideja. Ali i općenito, gotovo je nemoguće da izađete u šetnju sa svojim psom i da ne popričate s nekim barem usput. Psi zbližavaju. Mi koji smo često u Maksimiru u šetnji već se dobro znamo iz parka, pa često sjednemo i popiti kavu - zaključuje, a Scarlett i Blue laju u znak odobravanja.