Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je u srijedu da je voljan isključivo izravno razgovarati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a ne preko posrednika.
“Rusija trenutačno ne pregovara ozbiljno”, rekao je, dodajući da ako ruski predsjednik "shvaća stvarnost", postoji mogućnost da se pronađe diplomatsko rješenje sukoba, prenosi Hina.
Dodatni je uvjet da Rusija povuče vojsku na pozicije prije 24. veljače, kad je počela agresija na Ukrajinu.
Nedaća je što pregovori, koliko je poznato javnosti, ne traju. I nema govora da bi ruski predsjednik Putin tako jednostavno pristao na pregovore s predsjednikom Zelenskim. To je, ispravno, što je na njega sve teže primjenjiv epitet, još početkom agresije artikulirao ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov: predsjednici nastupaju na kraju. Sada je razvidno da Putin neće gledati Zelenskog kako mu se podanički klanja, ali da bi sjeli za stol potrebno je definirati niz elemenata te izbrusiti dokument o miru ili primirju do završnih točaka koje onda utvrđuju dva čelnika.
“Andrij Jermak, voditelj Ureda predsjednika Ukrajine, najavio je osnivanje međunarodne savjetodavne skupine koja će izraditi prijedloge o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu”, objavljeno je na mrežnim stranicama predsjednika Ukrajine u utorak. Savjetodavnom će skupinom predsjedati Jermak i Anders Fogh Rasmussen, bivši danski premijer i bivši glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza. Sigurnosna jamstva Ukrajini, kako se ne bi opet našla pod brutalnom ruskom agresijom, od presuedne su važnosti za bilo kakav sporazum. Rusija je kao uvjet postavila demilitarizaciju Ukrajine, a Kijev ne želi više dokumente, poput Budimpeštanskog memoranduma, koji se sigurnosno nisu pokazali vrednijima od papira na kojem su napisani.
Rasmussen je važan signal jer daje političku težinu savjetodavnoj skupini. Posebno u situaciji kada je sve očitije da rat neće stati u dogledno vrijeme ako se ne ponude objema stranama prihvatljiva rješenja. Ne treba zaboraviti da postoji velik broj utjecajnih država koje i dalje odbijaju osuditi Rusiju.
Tijekom posjeta njemačkog kancelara Olafa Scholza Republici Južnoj Africi premijer Cyril Ramaphosa, koji odbija bilo kakve sankcije Moskvi, pozvao je na dijalog navodeći i kako je režim aparthejda okončan pregovorima. Koje zagovaraju Narodna Republika Kina, Indija. Svi zabrinuti zbog pogoršanja globalne ekonomske situacije izazvanog porastom inflacije koja je posljedica rasta cijena energenata i hrane. Što je sve počelo u doba javnozdravstvene krize, ali je ubrzano ruskom agresijom.
O tome ozbiljno razmišljaju i u EU koja je pod snažnim inflatornim udarom. Sylvie Kauffmann, kolumnistica uglednog francuskog dnevnog lista Le Monde, u tekstu za The Financial Times otvorila je niz pitanja koja ovog trenutka muče političare i analitičare na zapadu: “Što podrazumijeva “pobijediti” u ratu kad je o Ukrajini riječ (jer o mogućoj se ukrajinskoj pobjedi sve više priča). Je li to samo povratak ruske vojske na pozicije prije 24. veljače, kako priča predsjednik Zelenski, dakle s Krimom u ruskim rukama ili je riječ i o povratku Donbasa i Krima.”
Gospođa Kauffmann se dalje pita treba li zapad pomoći Ukrajini ako se odluči na kontraofenzivu kojom bi vratila sav teritorij. Tu su i sankcije, koji je trenutak u kojem ih treba ukinuti, je li moguć poraz ruske vojske - i kakve bi bile posljedice u Rusiji. “Ako je ovo sukob dva svjetska poretka, jednog temeljenog na pravilima, a drugoga na sferama utjecaja, kako bi izgledao dogovor”, gotovo pa esencijalna je prepreka kako ju vidi gospođa Kauffmann.
Dodao bih i da je važno imati na umu s čime bi bio zadovoljan ruski predsjednik Vladimir Putin, je li moguće da odustane od Donbasa ili Krima?
Međunarodna savjetodavna skupina je dobar znak, već se ranije tijekom pregovora iskristaliziralo da bi se Krim - i možda Donbas - mogli ukloniti iz pregovora o miru/primirju te ostaviti za neko kasnije doba što bi mogla biti dobra polazna osnova. Jer, nastavak rata donosi niz nepoznatih nepoznanica koje mogu imati samo negativne posljedice za EU.