Ukrajina, jedna od najvećih europskih zemalja, nastavlja lutati političkim prostranstvima. Viktor Janukovič, njezin novi predsjednik, već je najavio novi politički smjer. Povijest se ponavlja. Uz samo 2-3 posto razlike između konkurenata, koji su dijametralno politički i nacionalno suprotstavljeni, politika novog predsjednika u odnosu na starog promijenit će se gotovo stopostotno!
To je već vjerojatni zametak sljedeće krize, kaosa i obrata. Janukovič je već najavio da će Rusija biti prioritet njegove politike, a Leonid Kožar, njegov ministar vanjskih poslova u sjeni, već ja rekao da Ukrajina ne može postati članica NATO-a. Novi predsjednik izjavio je da će “osloboditi Ukrajinu od narančaste pošasti”. U Kremlju pobjedonosno trljaju ruke.
Juščenko je okrenuo pravac Ukrajine prema Europi vodeći otvoreno antiruski politiku. To je činio iz dva razloga - da se približi Europi, umanji značajan politički i gospodarski utjecaj velikog i moćnog susjeda te da učlanjenjem u NATO, na čemu je inzistirao, definitivno izmakne ispod ruske sjene, a drugo, antagonizirao je Ukrajince s Rusima negiranjem njihove svake sličnosti u nacionalnom, kulturnom, društvenom i povijesnom segmentu jer je shvatio (mislio) da samo u toj opreci može ojačati ukrajinski nacionalni i državotvorni identitet i poništiti viševjekovnu politiku rusifikacije.
Janukovič svakako neće, kaže politolog Dmitro Ponamarčuk, postati produžena ruka Kremlja, ali će svakako voditi uravnoteženiju politiku prema Moskvi te odbaciti napetosti oko NATO-a. Ukrajina će od “euroatlantskih” integracija zadržati samo prva četiri slova tih ambicija, ali i postati aktivniji u “postsovjetskim” organizacijama pod patronatom Rusije. Osim toga, dodatno će dovesti do razdora između zapada i istoka zemlje na nacionalno-povijesnim pitanjima.
Zanimljivo je što će Janukovič učiniti s prijedlogom svoje Stranke regija o uvođenju ruskog kao ravnopravnog službenog jezika u Ukrajini, čime je godinama živcirao Juščenka te podizao razinu strasti do usijanja, ali i što će učiniti s odlukom odlazećeg predsjednika da rehabilitira Stepana Banderu (ukrajinskog pandana Anti Paveliću) i udjeli mu titulu “heroja Ukrajine”.
Kako god bilo, Janukovič će vratiti Ukrajinu na neke druge staze te je vjerojatno ponovno udaljiti od europskih tendencija koje je tako mukotrpno ostvarila, ali i nerazumno istrošila. Juščenko i Timošenko uklapaju se u onu priču o kravi koja daje puno mljeka, ali uvijek udari nogom hamper i prolije ga. Janukovič daje “manje milijeka”, ali unatoč svojem nasilničkom mladenačkom temparamentu zna pričekati.