Dansko-nizozemski konzorcij prošlog je tjedna obećao isporuku još 14 Leoparda 2A4 Ukrajini. Time će se na čak 85 u iduće dvije godine povećati broj ovih tenkova od 70 tona u borbenom arsenalu Kijeva, piše Slobodna Dalmacija.
No, to ipak ne utječe bitno na činjenicu da će starija verzija Leoparda, Leopard 1, puno brže postati najbrojniji tenk zapadne proizvodnje u Ukrajini. Samo u zadnjih mjesec dana Ukrajini je, prema javno dostupnim podacima, donirano više od 200 komada ovog ratnog stroja. U očekivanoj protuofenzivi na ruske snage Leopardi 1 mogli bi voditi glavnu riječ.
Premda je nešto lošiji od svog modernog nasljednika, ratna reputacija Leoparda 1A5 je dokazano pobjednička. Bio je glavni borbeni tenk SR Njemačke i niza država do 1990-ih godina, od Australije, Grčke i Italije pa do Kanade. Iskazao se u nizu ratnih sukoba, pa i ratu u BiH 1994. godine, za što se malo zna.
Forbes je objavio podsjetnik na epsku tenkovsku bitku koju je ovaj stroj izvojevao u travnju prije 29 godina u blizini Tuzle. Tada kad je vojska bosanskih Srba na sebi dobro iskusila snagu i preciznost zapadnog oružja, a ubrzo bi isto iskustvo mogli baštiniti i Rusi u Ukrajini.
Leopard 1A5 težak je gotovo duplo manje od svog nasljednika Leoparda 2. Ima oko 40 tona, te mu je glavna manjkavost slabost oklopa koji je u odnosu na Leoparda 2 puno tanji: čelik broji samo 70 milimetara debljine u najdebljem dijelu, u usporedbi s maksimalnom debljinom od više od 400 milimetara na Leopardu 2A4.
Novi Leopard ima i puno bolji 120-milimetarski top, no ni onaj na starom stroju od 105 mm nije nimalo loš. S udaljenosti od tisuću metara ili više može probiti čeličnu ploču i do 600 mm, što je dovoljno da onesposobi ili teško ošteti većinu ruskih tenkova. Demonstraciju ove njegove moći dobro su osjetili srpski tenkovi u sjevernoj Bosni 1994., i to u sukobu sa snagama UN-a.
Danska vojska je prije 29 godina rasporedila bojnu od 10 tada novih Leoparda 1A5DK u Tuzlu, kao dio mirovnih snaga s ciljem okončanja krvavog rata u bivšoj Jugoslaviji. Srpske snage Ratka Mladića su s okolnih planina redovito granatirale postrojbe UN-a na tom području. Švedski vojnici su 29. travnja s osmatračnice od glavne baze UN-a tražili hitno pojačanje, jer su Srbi prema njima postavili tri tenka T-55 i počeli ih sustavno granatirati. Stvari su izmicale kontroli.
Sedam od 10 Leoparda 1A5 s danskim posadama došlo je u pomoć Šveđanima netom prije ponoći, s još jednim danskim oklopnim transporterom. Danski pukovnik Lars Moller, zapovjednik tenkovskog odreda, htio je Srbima samo pokazati mišiće, tj. tenkovske cijevi, kako bi se zaustavila pucnjava. To je ranije znalo upaliti. No, ovaj put bilo je drugačije.
Danci su bili šokirani jer pojavljivanje njihovih tenkova na isturenom položaju nije odmah odvratilo srpske strijelce. Dapače, Mladićeve snage su eskalirale svoje napade. Oko Leoparda 1 eksplodirale su srpske granate. Nekoliko srpskih protutenkovskih projektila projurilo je pokraj njihovih kupola. Srbi su očito imali nišane za noćno izviđanje i predstavljali su stvarnu prijetnju tenkovima UN-a. Pogotovo ako se uzme u obzir koliko je tanak njihov oklop.
Danskim tenkistima se posrećilo. Prve dvije srpske rakete su ih za dlaku promašile. Treća bi sigurno pogodila jedan od Leoparda 1A5, ali je vozač tenka naglo zakočio i projektil je eksplodirao točno ispred gusjenica. Møller i zapovjednik bojne Leoparda 1A5 Carsten Rasmussen došli su do istog zaključka u istom trenutku: Dosta je bilo. Naredili su sedmorici tenkovskih topnika da uzvrate vatru.
Danci su u dva sata borbe ispalili 72 granate kalibra 105 milimetara i izbacili iz stroja sva tri srpska T-55. Jedan danski tenk pogodio je nešto što je očito bilo srpsko skladište streljiva i izazvao veliku sekundarnu eksploziju. Srbi su na kraju priznali gubitak devet vojnika, a Danci su procijenili da su možda ubili do 150 Srba.
Bila je to, na prvi pogled, jednostrana pobjeda danskih tenkista. Ali, malo je falilo da bitka krene u posve drugom smjeru. Da je samo jedan od srpskih protutenkovskih projektila pogodio umjesto za dlaku promašio, Danci bi izgubili tenk i njegovu četveročlanu posadu.
Časnici Møller i Rasmussen su znali koliko je mala njihova prednost. Naredili su da se šest od sedam tenkova povuče oko 1 sat ujutro 30. travnja, dok je srpska vatra na njih postajala sve jača. Danci su znali kad treba odustati.
Teži tenk, kao što je Leopard 2, mogao bi ostati i boriti se. On ima šest puta bolju zaštitu oklopa od Leoparda 1A5. Ostajanje Leoparda 1 na brisanom prostoru pod jakom vatrom, međutim, bilo bi samoubojstvo.
Okršaj Danaca sa bosanskim Srbima otprije gotovo 30 godina u okolici Tuzle pokazao je najveću prednost Leoparda 1A5: iznimnu preciznost, čak i noću. No, naglasio je i njegovu najveću slabost: oklop tanak poput papira. Ukrajinski zapovjednici trebali bi itekako imati na umu iskustvo Danaca iz BiH nakon što Leopardi 1 počnu masovno stizati u Ukrajinu u nadolazećim tjednima, piše Slobodna Dalmacija.