VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ukrajinci napadaju ‘na mah‘, a Rusi su jednim potezom skratili frontu za čak 300 kilometara

Sagledavanjem situacije teško se oteti dojmu da sve što se u Ukrajini događalo ovoga tjedna - još uvijek nije glavni dio braniteljske ofenzive

Igor Tabak; poplava kod Hersona

 Cropix, Afp/

Petak 9. lipnja ujedno je i 471. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Vrlo toplo i tek povremeno oblačno vrijeme obilježilo je kraj tjedna u kojem je, barem prema ruskim izvorima, započela dugo očekivana ukrajinska ofenziva. Ipak, tu je teško pomiriti navode iz službene Moskve o gotovo po 1.000 (i više) poginulih ukrajinskih vojnika dnevno, plus svaki dan po više desetaka tenkova, pa još i stotine oklopnih transportera – s iznimno oskudnim dokaznim materijalom koji bi to potvrdio. Ipak, izgleda da je proteklih dana u Zaporižju uništena omanja ukrajinska oklopna kolona (jedan tenk Leopard 2, nekoliko oklopnjaka Bradley i barem dva vozila za čišćenje prolaza kroz minska polja), kao i jedan njemački radar protuzračnog sustava IRIS-T. Osim toga se pojavilo i više video-materijala prema kojima Ukrajina svoja napadna djelovanja često započinje napredovanjem lakih vozila posebno zaštićenih od posljedica naleta na nagazne mine (MRAP koncepcija), koja i u slučaju nailaska na mine osiguravaju preživljavanje ukrcanog pješaštva.

Tišina u Kijevu

Uglavnom, i nadalje stoji da ukrajinska strana pretežito šuti o svojim djelovanjima, kojih nedvojbeno ima sve više, dok se s ruske strane smjenjuju službene objave velikih protivničkih gubitaka i ponešto podrobnije neslužbene objave o navodnim smjerovima te tijeku ukrajinskih napada. Ipak, sagledavanjem situacije teško se oteti dojmu da sve što se u Ukrajini događalo ovoga tjedna – još uvijek nije glavni dio braniteljske ofenzive. Naime, moglo se uočiti niz manjih napadnih djelovanja na pojedinim otprije očekivanim točkama ruske obrane, gdje naleti na agresorske obrambene linije traju kratko. Usprkos korištenju ponešto zapadne oklopne tehnike, te akcije su ipak izvođene snagama od tek po nekoliko bojni, koje djeluju poprilično odvojeno i brzo odustaju od napada. Upravo zato je ruska strana i mogla bilježiti uspjehe u suzbijanju takvih djelovanja, a kada bi ona i postigla kakav lokalni uspjeh – nedostatak lokalne pričuve vodio bi do brzih ukrajinskih povlačenja iz privremeno oslobođenih lokaliteta, uz tamošnji povratak osokoljenih agresora. Takva se djelovanja početkom tjedna gledalo oko Velike Novosilke (od Novodarivke na zapadu, Neskučne direktno južno i Novodonjecke jugoistočno), a zadnja dva dana i u Zaporižju (Lobkove na zapadu, kao i potez Robotine-Verbove južno od Orihiva).

image

Bitke kod Bahmuta

Anatolii Stepanov/Afp/Profimedia/Anatolii Stepanov/afp/profimedia

No dok spomenuta djelovanja ostavljaju dojam ozbiljnijih ‘izviđanja na silu‘, ponešto je drugačija situacija oko dva dugotrajna velika bojišta: okolice Bahmuta, te ukrajinskog uporišta Avdiivka. Na ta dva lokaliteta ukrajinska su napredovanja sređenija i manje ‘na mah‘. Tako se oko Bahuta bilježi nastavak borbi (1) sjeverozapadno od grada, gdje je navodno bilo pomaka oko sela Berhivka i nešto sjevernije uz magistralnu cestu M-03 prema okupiranom selu Paraskoviivka. Uz to su bilježene i intenzivne borbe (2) jugozapadno od Bahmuta, kako u okolici okupiranog sela Klišćivka, tako i južnije od njega, gdje su Ukrajinci navodno nastojali potisnuti agresore na istočnu stranu kanala Siverski Donjec-Donbas. Jednako kao i oko Bahmuta, i oko Avdiivke se bilježi ukrajinske napade na prostor kliješta kojima su agresori nastojali zaokružiti te točke otpora - ovoga puta koncentrirano južno od mjesta, na prostor okupiranih sela Vodjane i Opitne. Iako ni tu nisu jasni gubici ukrajinske strane, navodno je ondje postignut tek mali pomak.

Pakao Marinke

Konačno, treba napomenuti i vijesti o nastavku borbi na nizu drugih mjesta, gdje su izgleda ruske snage u manjoj ili većoj navali. Riječ je prvenstveno o apokaliptično razorenoj Marinki kod okupiranog Donjecka, gdje se svih ovih dana koncentrira oko polovice ruskih napada koje službeno po danima bilježi ukrajinska strana. Uz to, nisu do bitnijih pomaka dovela ni ruska ofenzivna nastojanja sjeverno od Bahmuta prema rijeci Siverski Donjec (posebno oko sela Vesele i Spirne, te mjesta Bilogorivka na južnim obalama rijeke), kao ni sjevernije oko okupirane Kremine, i dalje na sjever oko ruskog uporišta Svatove.

image

Razoreni ukrajinski grad Marinka

/Twitter

Pri svemu tome bilježilo se nastavak izvlačenja postrojbi privatnog vojnog poduzeća „Wagner“ koje se odvija u ozračju sve intenzivnijih neslaganja s regularnim vojnim snagama Ruske Federacije. Nije tu pomogao ni nastavak incidentnih situacija u pograničnim zonama Belgorodske oblasti s Ukrajinom – gdje se bilježilo brojna granatiranja i žrtve, ali izgleda bez daljnjih kopnenih djelovanja pobunjenika. Upravo je taj kaos izgleda potaknuo i Jevgenija Prigožina, gazdu postrojbe „Wagner“ da tamošnjim lokalnim vlastima (ali i državnim vlastima Rusije) u srijedu 7. lipnja postavi ultimatum – ili da osiguraju tamošnju sigurnost u roku od dva tjedna ili će to on napraviti sa svojim ljudima, uz prijetnje i odgovornima u Moskvi. Jednako tako su se nastavila i raketiranja Ruske Federacije po ciljevima u Ukrajini – od gađanja oblasti Harkiv raketama S-300 u večernjim satima srijede 7. lipnja, jučerašnjeg večernjeg raketiranja oblasti Čerkasi u središnjoj Ukrajini s dvije rakete 3M54 Kalibr, pa sve do jutrošnjih valova napada kamikaza-dronovima i raketama. Pri tome je bilo otposlano ukupno 16 bespilotnih letjelica (od čega je bilo srušeno njih 15 - 10 dronova Shaheed-136/131, jedna tipa Lancet i 4 izviđačke letjelice), te još i šest raketa Kh-101/555 lansiranih sa strateških bombardera Tu-95M s Kaspijskog jezera – od čega je navodno srušeno njih četiri.

Brana na Dnjepru i posljedice njenog rušenja

Iako još uvijek formalno traju natezanja tko je to srušio branu kod Nove Kahovke na Dnjepru, koja je u trenutku uništenja bila pod ruskom kontrolom, te već duže pripremljena za uništenje - tek postupno dolaze na vidjelo mnoge posljedice ovog neuobičajenog te tragičnog događaja. Iako je već ranije taj objekt bio teže oštećen na svom zapadnom kraju, do rušenja je izgleda prvo došlo u njenoj sredini gdje se srušilo 11 od ukupno 28 raspona - da bi se ubrzo onda urušio i istočni kraj kompleksa sa strojarnicom hidroelektrane. Prema prvim procjenama, ponovna gradnja ove hidroelektrane mogla bi trajati najmanje 5 godina i koštati oko milijardu eura, dok je njeno rušenje utjecalo i na ranije kaskade hidrocentrala na Dnjepru, koje su krenule smanjivati proizvodnju i puštanje vode nizvodno ne bi li umanjile dotok vode i očekivane poplave. Sve to je za neposredni efekt u srijedu 7. lipnja imalo i privremeni nedostatak proizvodnje struje u Ukrajini, koji je interventno nadoknađen uvozom iz Rumunjske.

image

Poplavljeno selokod Mikolajeva

Genya Savilov/Afp

Nakon uništenja brane kod Kahovke krenulo je izlijevanje i njenog velikog akumulacijskoga jezera, koje se ovih dana smanjivalo otprilike po 5 cm na sat – te je od oko 17,5 metara visine palo ispod 12 metara. Pri tome nije jasno kada će to padanje stati te hoće li ostati išta od dosadašnjeg jezera ili ne – što ovisi o stupnju strukturnih oštećenja spomenute brane. Ipak, i nadalje se tvrdi kako to sve ne ugrožava neposredno sustave hlađenja nuklearne elektrane Zaporižje, koja je do ovoga tjedna bila uz obale jezera (i može crpiti tamošnju vodu do razine od 12.7 metara) – prilično je jasno da će i ona i obližnji grad Energodar uskoro ostati na suhome budući se povlačenjem vode bivšeg jezera ondje postupno formira novi tok Dnjepra, ali daleko od nekadašnjih južnih obala jezera – ostavljajući ove lokalitete uz rubove blatnih ravnica s upitnim pristupom vodi.

Šteta od 400 milijuna dolara

Upravo će pristup pitkoj i tehničkoj vodi biti glavni problem za niz većih te manjih naseljenih mjesta uz donedavni „Kahovski rezervoar“ i donji tok Dnjepra – kako zbog prestanaka rada tamošnjih vodovoda (koji su se oslanjali na vodu iz ovih izvora), tako i zbog velikih zagađenja izazvanih poplavama nakon pucanja brane. Uz to je upitan i nastavak poljoprivrede u tim krajevima, budući je ova katastrofa bez vode ostavila 94% sustava za navodnjavanje u Khersonu, 74% u Zaporožju i 30% u regiji Dnjepropetrovsk – gdje se potencijalne štete iz prve ruke procjenjuju na oko 10,5 milijardi grivni (oko 400 milijuna USD). Iako se još i danas bilježilo visoke vodne razine južno od brane, prema delti Dnjepra, izgleda da je prosječna razina poplave bila oko 5,61 metara. Poplavljeno je 600 četvornih kilometara regije Herson, od čega je 32% na desnoj, a 68% na okupiranoj lijevoj obali. Na oslobođenim područjima potopljeno je 20 naselja i oko 2.629 stambenih objekata. Dok je zapadna obala rijeke (pod ukrajinskom kontrolom) prošla bolje, veliki su problemi s evakuiranjem civila bili bilježeni u okupiranim gradovima Oleški i Gola Pristan – gdje su agresori u prvo vrijeme branili odlazak stanovništva, da bi ih ostavili same kada je voda prekinula sve tamošnje prometnice. Tek oko 40 sati kasnije, kada se ondje već brojilo i mrtve, okupatori su navodno počeli pomagati u spašavanju. Pri tome treba napomenuti kako prostor Kinburnske kose, na samome utoku Dnjepra u Crno more, nije bio do kraja potopljen, već je na svojevrstan način usporio oticanje vodnoga vala rijekom u more. Zato i ne čudi da se koji dan nakon katastrofe na Dnjepru počelo mjeriti vodni val i kod grada Mikolajeva (jučer do 97 cm porasta), gdje je bujica od srušene brane krenul tjerati pritoku Dnjepra, rijeku Južni Bug, u krivome smjeru.

image

Selo Afanasijivka

Genya Savilov/Afp

Područja juga Ukrajine pogođena ovom katastrofom posjetio je jučer, u četvrtak 8. lipnja, i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, a osim humanitarnih aspekata čitave ove situacije nastojalo se spoznati i njene vojne učinke. Kako izgleda, izazivanje ove katastrofe zapravo je išlo na ruku ruskim okupatorima, budući su oni tim jednim potezom dotadašnju liniju bojišta u dužini oko 1.000 km efikasno skratili za oko 300 km (214 km od bojišta u Zaporižju niz Kahovski rezervoar i Dnjepar do brane, te još oko 90 km od brane do utoka Dnjepra u Crno more). Budući su ti prostori sada poprište humanitarne i ekološke katastrofe – to će okupirati dijelove ukrajinskog državnog sustava – dok će još neko vrijeme krajevi uz nove obale bivšeg akumulacijskog jezera i Dnjepra biti itekako manje prohodni. Osim što će to dati priliku da agresor dio ljudstva prebaci ondje gdje bi Ukrajina mogla probati svoju ofenzivu, dobit će se i ponešto vremena za obnovu obrambenih položaja i minskih polja koja je vodni val otplavio niz Dnjepar (iako toga i nije bilo baš mnogo, osim u području potopljenih naselja Gola Pristan, Oleški, te nasuprot utoku u Dnjepar rijeke Ingulec). Pri tome treba naglasiti da nije jasno koliko istine ima u vijestima da su pojedine ruske postrojbe zadnjih dana uz Dnjepar ipak imale velike gubitke streljiva i hrane, vojnih vozila i ljudstva od učinaka poplavnog vala.

Izvoz žita i vezani nesporazumi

Iako se poljoprivrednu sezonu 2022/23, koja službeno završava 30. lipnja ove godine, s ruske strane smatra izuzetno uspješnom (izvezeno je 59,3 milijuna tona poljoprivrednih proizvoda, od toga 48,2 milijuna tona pšenice) – veliko je pitanje kako će se to nastaviti i ubuduće. Naime, u sve to je tiho uključen i izvoz iz okupiranih područja Ukrajine, kojeg zadnje vrijeme počinje jako smetati približavanje bojišnice luci Berdjansk – koja je sve češće na meti ukrajinskih dalekometnih napada, tako da su Rusi iz nje čak krenuli i sustavno povlačiti brodove namijenjene izvozu žita. U isto vrijeme itekako je u pitanju i tzv. „žitni sporazum“ o pomorskom izvozu prehrambenih proizvoda Crnim morem – koji posebno koristi Ukrajini, iako ga i Ruska Federacija koristi. Ovaj je međunarodni izvozni režim, utanačen od UN i Turske, nedavno produžen na dodatnih 60 dana, iako Rusija na dnevnoj bazi usporava njegovo djelovanje. Umjesto šest do osam kontrola brodova, koliko ih se odrađivalo u jesen 2022. godine, oni danas propuštaju dnevno njih jedan do dva – zbog čega se u Turskoj početkom ovog tjedna bilježilo 67 brodova u čekanju inspekcije, u teritorijalnim vodama Turske. Od njih je 58 trebalo tek biti ukrcano u ukrajinskim lukama, a 9 ih je čekalo već utovareno hranom za izvoz.

image

Velike poplave nakon puknuća brane

Aleksey Filippov/Afp

Dok se zadnjih dana bilježilo razgovore novog/starog turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana s ukrajinskim i ruskim vlastima, za danas je u Ženevi bio zakazan i nastavak pregovora o budućnosti tog izvoznog sporazuma u ratnim okolnostima. Postojeći dogovori ističu 16. srpnja ove godine – a suština pregovora se izgleda svela na ruske zahtjeve o ponovnom otvaranju produktovoda za transport amonijaka koji povezuje Toljati u Rusiji i Odesu u Ukrajini, prolazeći jednim većim dijelom i kroz bojišta aktualnog rata u Ukrajini. Dok o tome do nedavno nije bilo dogovora, stvar se bitno zakomplicirala u ponedjeljak 5. lipnja, kada je taj cjevovod bio oštećen nedaleko Kupjanska na sjeveru Donbasa. Naime, njegova trasa je ondje prolazila kroz zonu aktivnih borbi i nije do kraja jasno tko je skrivio oštećenja ove infrastrukture – Ukrajina govori o ruskom granatiranju i „šest pogodaka u području crpne stanice kod sela Masjutivka“, dok Rusija spominje nekakvu „ukrajinsku diverzantsko-izviđačku skupinu“ nedaleko ondje stacioniranih ruskih vojnika. Ipak, kako taj produktovod nije bio u neposrednoj funkciji, prilikom oštećenja nije došlo do bitnijeg istjecanja amonijaka – jednako kao ni dan kasnije, kad je taj cjevovod bio oštećen po drugi put na sličnoj lokaciji. Za popravak će biti potrebno između jedan i tri mjeseca (uspije li se sklopiti lokalno primirje nužno za provedbu takvog posla) – i potpuno je nejasno kako će se ta situacija uklopiti u kontekst aktivnih pregovora o nastavku „žitnog sporazuma“. Naravno, ako pregovori o njegovim daljim produženjima propadnu, Ukrajina navodi da ima svojevrsni „plan B“ – priprema sustav jamstava tvrtkama koje bi bile spremne nastaviti izvoz, stvarajući za to i namjenski fond od oko 547 milijuna USD za pokrivanje potrebnih izvoznih osiguranja.

Međunarodne sankcije i donacije

Za to vrijeme nagađa se da je Rusija ozbiljno ojačala svoje sustave izbjegavanja međunarodnih robnih sankcija, koristeći pri tome brojne strane partnere koji potrebne komponente uvoze na svoje ime, a onda dalje prodaju u Rusiju. Kako bi se tome stalo na put, Sjedinjene Američke Države uvele su u okviru svog 10. paketa sankcija i ograničenja za sve strane banke koje bi ipak poslovale s Ruskom Federacijom. U prvome redu, te mjere su izgleda utjecale na banke iz Armenije, Kazahstana i Hong Konga, kojima je najednom postalo nemoguće izvoditi plaćanja za takve blokirane robe (prvenstveno servere, mikroprocesore i telekomunikacijsku opremu, te drugu elektroniku). Dok tek ostaje vidjeti je li riječ o mjerama koje bi izazvale nestašice u Rusiji, ostaje činjenica da se Europska unija ni do danas nije uspjela dogovoriti o svom 11. paketu sankcija za Rusku Federaciju – gdje su onda razgovori produženi i za idući tjedan. Pri tome nije jasno hoće li se te potencijalne mjere odnositi samo na Rusku Federaciju, ili će ipak obuhvatiti i Bjelorusiju – kao što to traži niz EU država.

Dok se to ne riješi ostaje za konstatirati tek da će Češka u suradnji s Ukrajinom uskoro pokrenuti pogon za modernizaciju (i restauraciju) ukrajinskih tenkova T-64, koji su navodno desetljećima bili u skladištu i zahtijevaju potpunu demontažu, zamjenu mnogih rezervnih dijelova i vraćanje borbene sposobnosti. Uz to, tu su i naznake da Njemačka sprema pošiljku od barem još 20 komada oklopnih vozila Marder za potrebe ukrajinskih bojišta do kraja ovoga mjeseca srpnja, dok se na EU razini nastoji potaknuti Španjolsku da Ukrajini dodatno donira i jedan od svoja dva sustava MIM-104 Patriot. Dok su to sve relativno neposredne mjere pomoći – na ponešto dužem štapu je danas objavljeni novi paket vojne pomoći SAD, kojim se obećava oprema vrijedna oko 2,1 milijardu USD. Ova roba će biti naručena kod američke vojne industrije putem mehanizma Inicijativa sigurnosne pomoći Ukrajini (Ukraine Security Assistance Initiative - USAI) i obuhvatit će dodatne rakete za protuzračni sustav Patriot, protuzračne sustave Hawk, topničko streljivo kalibra 105 i 203 mm, laserski navođeno streljivo, bespilotne letjelice Puma i još raznih rezervnih dijelova te potrepština. Doduše, ponešto će brže na terenu vjerojatno ipak osvanuti također danas objavljena vojna pomoć iz Belgije – koja planira za oko 32,4 milijuna eura Ukrajini pribaviti topničkih granata kalibra 105 mm, kupljenih od belgijske industrije i isporučenih hitno – kao dodatak na njihovih dosadašnjih oko 306 milijuna eura raznolike pomoći.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. travanj 2024 18:29