U
Ž
I
V
O
Utorak, 10. listopada, ujedno je i 594. dan intenzivnih borbi u Ukrajini – ratištu koje izgleda zaboravljeno i skoro nevidljivo nakon što se pažnja svjetske javnosti okrenula na prostor Gaze, gdje od jutra 7. listopada organizacija Hamas okušava sreću sa snagama Izraela. Pri tome, nakon gotovo 20 mjeseci neprekidnih borbi velikog opsega, rat u Ukrajini nalazi se u prijelaznoj fazi – Ukrajina nastoji trošiti borbene snage Ruske Federacije makar i pod cijenu sporog napredovanja na karti (i u kilometrima oslobođenog prostora), a Rusija se teško miri s defanzivnim položajem te nastoji održavanjem pritiska konačno dočekati nejedinstvo EU i popuštanje NATO pomoći za agresijom pogođenu Ukrajinu.
Imajući u vidu s koliko se grubosti do sada vodio ovaj rat, i koliko je zločina u njemu počinjeno, ne čudi ni radost s kojom je u Moskvi zapravo dočekana prilika da se reflektori makar nakratko pomaknu s Ukrajine negdje drugdje – bio to Gorski Karabah, Kosovo ili pojas Gaze, posve svejedno. Još se i bolje pogodilo da do takvog pomaka interesa dođe u vrijeme kada je u Sjedinjenim Državama Kongres proceduralno blokiran od manjine republikanskih „stekliša“, koji za razliku od većine tamošnje političke scene ne podržavaju nastavak dosadašnje velike pomoći Ukrajini (nego im je draži izolacionizam Donalda Trumpa i njegovo veliko „prijateljstvo“ s Vladimirom Putinom). Dakle, imajući sve to u vidu, ne čude ni naznake intenzivnih ruskih informacijskih napora da se krizu na Bliskom istoku prigodno poveže sa zapadnom „opsesijom“ prema Ukrajini, koju se „iskorištava“ i zapravo ne može ili neće pomagati.
Sva takva nastojanja imala su zadnjih dana određenih problema, prvo u SAD-u, a onda i šire. Naime, nije prošao ni prvi dan novog sukobljavanja oko pojasa Gaze, a iz Senata američkog Kongresa moglo se čuti Mitcha McConnella (vođu republikanaca u gornjem domu Kongresa) koji je zaključio: „Teroristi odgovorni za ovaj tekući rat protiv Izraela bili su obučavani i opremani iz Irana, iste one terorističke države koja daje ubojite dronove i Rusiji za napade po Ukrajini. Mora biti posljedica za one koji provode ili podržavaju takav teror. Neuspjeh u podržavanju prijatelja koji se nađu pod napadom – u Kijevu ili Tel Avivu – samo će ohrabriti najveće podržavatelje terorizma na svijetu i njima bliske autoritarne vođe koji pažljivo traže znake slabljenja američkog vodstva i zapadne solidarnosti“.
Nakon takvog stava iz Washingtona, moglo se 8. listopada čuti i kako rat u Gazi neće utjecati na već ranije planirana događanja po pitanju Ukrajine u okviru NATO sastanka ministara obrane 11. i 12. listopada (tzv. „Vijeće Ukrajina-NATO“), baš kao niti na održavanje sastanka tzv. „Kontaktne skupine za obranu Ukrajine“ (tzv. „Ramstein format“) zakazane za 11. listopada također u Bruxellesu. Dapače, slično se u ponedjeljak, 9. listopada, onda službeno čulo i iz Europske unije, a u utorak 10. listopada i iz Sjedinjenih Država (koje počinju i na glas promišljati modalitete proceduralnog spajanja kongresnog postupka za pomoć Ukrajini i Izraelu).
Napomenimo još i kako su zadnji dani u Ukrajinu donijeli i prva prava zahlađenja – osim prvog sezonskog snijega na Karpatima, u čitavoj se državi bilježio porast potreba za grijanjem, a bojišta su obilježile jake padaline te prve noći s temperaturama ispod 0 stupnjeva Celzijusa. Dok je zadnjih dana radi lošeg vremena bilo i problema u sustavu opskrbe strujom (gdje je u samo tjedan dana, od nedjelje 1. do nedjelje 8. Listopada, nacionalna potrošnja skočila za 8 posto), sa zebnjom se očekuje i pretpostavljani val ruskih napada na ovakvu infrastrukturu. Iako je zadnje vrijeme možda registrirano manje ruskih preciznih raketa i sličnog skupog naoružanja, ipak se tijekom čitave lanjske „sezone grijanja“ bilježilo rusko korištenje oko 1.000 kamikaza-dronova tipa Shaheed – da bi ih samo tijekom ovog mjeseca rujna bilo iskorišteno preko 500 komada, pa će oni vjerojatno igrati i prominentnu ulogu u vremenu koje nadolazi.
Stanje na ratištu
Iako je od kraja proteklog tjedna bilo vrlo malo konkretnih pomaka bojišnice, ipak se nipošto ne može reći da ondje vlada zatišje. Naime, napadi i protunapadi su se intenzivno smjenjivali uzduž čitave fronte, praćeni žestokim razmjenama topničke vatre i zračnih napada, i tek ponešto usporeni lošim vremenom u zadnja tri dana. Kao takva mjesta sukobljavanja odlikuje se prvenstveno (1) glavni smjer ukrajinske ljetne ofenzive južno od Orihiva, gdje su nastavljene borbe u trokutu Robotine-Verbove-Novoprokopivka, a obje su strane izlazile s navodima o manjim napredovanjima. Slično je i (2) oko okupiranog grada Bahmuta, gdje južno od tog mjesta ukrajinska strana usprkos aktivnim protunapadima Rusa izgleda ipak polagano napreduje – osigurava zonu oko oslobođene Klišćivke, prešla je prugu Bahmut-Gorlivka oko Andriivke, i nastoji osloboditi selo Kurdjumivka (na uzvisinama oko 12 km južno od Bahmuta). Navodno se ondje bilježi i novu napadnu taktiku ruskih snaga – prilazak manjih skupina boraca, od 4 do 8 ljudi, s dosta manevriranja te izbjegavanja ukrajinskih otpornih točaka.
Za razliku od svega toga, zadnjih su dana nastavljena i pojedina ruska napadna djelovanja. Posebno se to odnosi na (1) zonu sjevernog Donbasa – zapadno od poteza Kremina-Svatove (posebno potez između sela Novovodjane i Makiivka na rijeci Žerebec). Uz to, u zadnja 24 sata se spominje i (2) veliko intenziviranje borbi oko ukrajinskog uporišta Avdiivka (sjeverozapadno od okupiranog grada Donjecka) – gdje ruski izvori danas spominju prodor kroz obrambene linije sjeverno od grada-tvrđave (potez od Krasnogorivke, pa preko pruge za Pokrovsk, i sve do sela Berdiči, ukupno oko 6 km), i već spominju mogućnost okruživanja ukrajinskih snaga „u kotao“.
Za to vrijeme, iz ukrajinskih se izvora vide video-snimke zastoja već samih početaka južnog kraka takvog nekog zaokruživanja (na načelnom potezu Vodjane-Severne-Lastočkine) – dok se čuje i o tek simboličkom pomaku na sjevernoj strani, uz ukrajinska pojačanja koja pristižu stabilizirati stanje i prilaze Avdiivki. Naravno, teško je provjeriti i pojedine navode kako je ruskim napadima možda pomogla i nagla ukrajinska štednja na topničkom streljivu, navodno potaknuta američkim oklijevanjem u slanju dodatne pomoći te unutarnjepolitičkim problemima u Washingtonu.
Uz sve to zadnjih dana nije bilo većih pomaka ni na preostalim zonama intenzivnog sukobljavanja – posebno tu spominjući tzv. „sekundarni pravac“ ukrajinske ofenzive, južno od Velike Novosilke, gdje Ukrajincima i nadalje ne uspijeva osloboditi selo Prijutne, a Rusima ni brojni jaki protunapadi nisu pomogli da vrate išta od izgubljenog prostora. Nije bilo bitnijih pomaka ni dalje na istok, uz tok rijeke Kašlahač, gdje se bilježilo ruske napade oko ukrajinskih uporišta Zolota Niva i Vugledar, jednako kao ni na jugozapadnim prilazima okupiranom Donjecku (potez Novomihailivka-Marinka-Nevelske-Pervomajske).
Ipak, moglo se čuti i o dodatnim fortifikacijskim radovima koje ruske snage izvode na brojnim potezima bojišnice – bilo betonirajući bunkere na prvim linijama bojišta u Zaporižju (Novopokrovka), te u zaleđu ukrajinske ofenzive (Tokmak), ili u jačanju minskih polja u zaleđu bojišnice oko Bahmuta.
Zračni napadi
Kao i proteklih tjedana, i zadnjih se dana bilježi pojedinačne pokušaje ukrajinske strane da rubna područja Ruske Federacije i sam grad Moskvu gađa bespilotnim letjelicama. Tako se u subotu 7. listopada jednu zaustavilo u okrugu Istrinski, sjeverozapadno od Moskve – što je ipak dovelo do privremenog zatvaranja zračnih luka Vnukovo i Šeremetjevo, te otkazivanja ili preusmjeravanja barem 20-ak letova.
Nakon raketnog napada na središte Harkiva, u petak 6. listopada, u subotu 7. listopada na redu je opet bila Odesa, koju se gađalo protubrodskim krstarećim raketama P-800 Oniks (pogodak u lučku žitnicu) – a onda i opet Harkiv, koji je bio na meti protuzračne rakete sustava S-300 u njenom modu gađanja kopnenih ciljeva. Na to je Ukrajina navodno odgovorila pokušajem raketnog napada s tri balističke rakete sustava Točka-U prema regiji Belgorod, a onda i raketnim napadom na područje grada Džankoja na Krimu. Iako se za to s ruske strane spominjalo tek rušenje rakete S-200 u zraku – o ovom se napadu više čulo s ukrajinske strane u ponedjeljak 9. listopada.
Po njima, riječ je bila o uspješnom gađanju maskiranog centra ruske vojne obavještajne agencije (GRU), gdje je navodno ubijen niz njihovih časnika i specijalista. Tijekom nedjelje, 8. listopada ujutro, Rusi su nastavili napad na grad Kostjantinivku u Donjeckoj oblasti (jugozapadno od okupiranog Bahmuta) raketom tipa „Iskander“, a zatim tijekom dana i bombardiranja navođenim zrakoplovnim bombama po ukrajinskom dijelu Hersonske oblasti (8 bombi) te oko Odese (3 bombe). Dvije takve bombe od po 500 kg bile su ispuštene i na ukrajinske položaje oko Makiivke na sjeveru Donbasa (kod Nevske i Novoljubivke) gdje traju već spomenuti napadi na obližnju Makiivku.
Konačno, danas ujutro se bilježio i napad vala od 36 kamikaza-dronova tipa Shaheed-131/136 lansiranih s Krima (rt Čauda), kojima je bio opet gađan jug Ukrajine u oblastima Odesa, Mikolajev i Herson. Od svega toga navodno je na vrijeme bilo srušeno oko 27 ruskih kamikaza-dronova, koji su dolazili u više usklađenih skupina iz različitih prilaznih smjerova. Uz to je jutros i kod Harkiva na sjeveroistoku Ukrajine zabilježen napad raketom protuzračnog sustava S-300 na selo Veliki Burluk – čvorište cesta i pruga oko 80 km istočno od Harkiva, na putu od tog grada prema ukrajinskim naseljima Dvorična i Kupjansk na Oskilu, koja su zadnjih mjeseci učestalo bila konačni ciljevi niza ruskih kopnenih napredovanja.
Ukrajinska diplomatska nastojanja
Dok se novog ukrajinskog ministra obrane Rustema Umerova sutra očekuje u Bruxellesu, na 16. po redu sastanku tzv. „Ramstein skupine“ prijatelja Ukrajine – on je zadnje dane iskoristio za terensko upoznavanje sa stanjem na bojištima (o čemu će, kako je već uobičajeno, izvijestiti i saveznike). Konkretno, u nedjelju 8. listopada on je obišao područje tzv. „Operativno-strateškog zapovjedništva Horticija“ na istoku bojišta, te je razgovarao s generalom Oleksandrom Sirskim i nizom zapovjednika ondje angažiranih brigada – da bi onda danas, u utorak 10. listopada, obišao i „Operativno-strateško zapovjedništvo Tavria“ na jugu, gdje je o stanju u Zaporižju saznao detalje od generala Oleksandra Tarnavskog.
Za to vrijeme, danas (10. listopada) se predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski uputio u službeni posjet Rumunjskoj – kako bi se u Bukureštu susreo s rumunjskim predsjednikom Klausom Iohannisom. No dok su ti razgovori – vezani uz pitanja sigurnosne suradnje, vojnog opremanja i protuzračne obrane, ali i tijeka izvoza ukrajinskih prehrambenih proizvoda kopnom te morem prema Rumunjskoj – izgleda išli dobro, nije takvo bilo i sve ostalo.
Naime, za danas popodne je prvotno bilo zakazano i obraćanje Zelenskog rumunjskom parlamentu – što je ipak u hodu bilo otkazano, bez dodatnih službenih objašnjenja. Neslužbeno se pak govorilo da je razlog za takvo postupanje bilo negodovanje nekih tamošnjih „parlamentaraca s pro-ruskim sklonostima“. No, i bez parlamentarnog obraćanja, danas su rumunjski i ukrajinski predsjednik potpisali bilateralnu „Deklaraciju o suradnji“ kojom se ojačalo prometnu, gospodarsku i logističku suradnju. Potvrđeno je da će Rumunjska ugostiti centar za obuku ukrajinskih pilota na borbenim avionima F-16, a najavljen je i rast ukrajinskog izvoza žita kroz rumunjske luke (na oko 4 milijuna tona) – gdje aktualno oko 60 posto ukupnog ukrajinskog izvoza žitarica trenutno u tranzitu prolazi Rumunjskom (ukupno oko 27 milijuna tona od početka rata u veljači 2022. godine). Pri tome, dotaknuli su se i pitanja rumunjske nacionalne manjine u Ukrajini, te njihovog korištenja materinjeg jezika – što ipak nije postalo masivnim kamenom smutnje kao u slučaju Mađarske i Mađara u Ukrajini.
Imajući u vidu i prošlotjedno nalijetanje turskog transportnog broda na morsku minu baš u rumunjskim vodama Crnog mora, bilo je zanimljivo danas čuti ponešto i o predstojećoj inicijativi Turske, Rumunjske i Bugarske kao NATO članica - o zajedničkom naporu za razminiranjem morskih prostranstava zagađenih minama tijekom tekuće agresije Ruske Federacije na Ukrajinu. Iako se o tome još vode zatvoreni pregovori, navodno bi već za mjesec dana tom poslu mogle prionuti posebno organizirane snage ovih država – bez šireg uključivanja NATO saveza ili dolaska ikakvih novih NATO brodova na Crno more. To je bitno, budući se u ovoj godini bilježilo više navrata kada je Ruska Federacija raznim vojnim vježbama prekidala tamošnji komercijalni promet na posebnu štetu sigurnosti u bugarskim i turskim isključivim gospodarskim zonama.
Saveznici i Ukrajina
Zanimljivo je da nakon samo 7 dana od naprasne smjene republikanca Kevina McCarthya s čela Zastupničkog doma Kongresa i četiri dana od eskalacije sukoba oko pojasa Gaze u Izraelu – već itekako pojedinim medijima kruže priče da bi Ukrajina i njen predsjednik mogli pristati na pregovore i „određene kompromise“ prema Moskvi ako se značajno smanji zapadna pomoć Ukrajini. Naravno, sve to dolazi u vrijeme kada je (prema američkim izvorima) krenula teći isporuka topništva za Rusiju iz Sjeverne Koreje, a pojedini ruski mediji oduševljeno objavljuju i pristizanje konvoja humanitarne pomoći za okupirane dijelove Ukrajine – i to iz navodno osam europskih država predvođenih Francuskom.
Naravno, na tim istim stranama je ponešto manje prostora ostavljeno za vijesti kako je Njemačka od svog obrambenog koncerna Rheinmetall naručila veće količine topničkog streljiva za Ukrajinu (oko 100.000 komada vrijednih nekoliko stotina milijuna eura) i za svoje potrebe (ukupne vrijednosti oko 1,2 milijardu eura). Jednako su tako u priličnoj tišini prošle i naznake pregovora prema kojima bi Poljska (koja je upravo potpisala ugovor za 6 dodatnih bitnica protuzračnog sustava Patriot) možda mogla dio svojih Patriota ipak prepustiti Ukrajini, dok bi za njih (odnosno u zamjenu) dobila izraelski sustav Željezna kupola (Iron Dome izraelskih koncerna Rafael te IAI) – što bi sada lako moglo biti i nemoguće u svjetlu sigurnosnog stanja u samome Izraelu.
Bez obzira na ishod ovakvog nekakvog tripartitnog dogovora, SAD navodno neposredno pripremaju idući paket vojne pomoći Ukrajini vrijedan oko 200 milijuna USD, koji bi sadržajem obuhvatio oklopnjake i razno streljivo kakvo se već mnogo puta isporučivalo na ukrajinsko ratište. Dok bi ovo bilo slano temeljem postojećih zaliha robe u rukama pojedinih državnih tijela Sjedinjenih Država, jasno je da se zadnje vrijeme itekako zakompliciralo izglasavanje dodatnih oko 24 milijarde USD pomoći za Ukrajinu, koje se stavilo u rasprave prije no što se Zastupnički dom američkog Kongresa proceduralno zaglavio djelovanjem „stekliša“ među tamošnjim republikancima. Ipak, u svjetlu aktualne krize u Izraelu, stvarno ne bi čudilo da se ta dva sustava pomoći – za Ukrajinu i Izrael – zakonodavno povežu i zajednički poguraju. No pri tome tek treba vidjeti i o kolikim bi se tu iznosima zapravo radilo. Naime, proteklih se dana moglo čuti i da administracija predsjednika Bidena u svjetlu neozbiljnog ponašanja Zastupničkog doma možda prema Kongresu na kraju pošalje i bitno veći paket za Ukrajinu – oko 100 milijardi USD vojne i humanitarne pomoći tijekom iduće 2 godine, ne bi li se tu temu skinulo s političkog repertoara krajem 2024., u vrijeme idućih predsjedničkih izbora u Americi.
Spomenimo još i činjenicu kako bi takav odjednom usvojen veliki paket pomoći za Ukrajinu opet stavio Sjedinjene Države i na čelo pojedinačnih donatora toj državi. Naime, zadnje su vrijeme SAD skliznule, a aktualna obećanja Europske unije praktično su pa dvostruka od onih američkih. No, tu se prvenstveno radi o 50 milijardi eura vrijednom „Ukrajinskom fondu“ za period od 2023. do 2027. godine – čijem se izdvajanju u proračunu EU i dalje protivi Mađarska (usprkos velikim naporima da se taj stav „omekša“ odmrzavanjima pojedinih sredstava koja su za nju već dulje bila na čekanju radi izostanka traženih reformi).
Ipak, uz takva zajednička sredstva, bilježi se tu još i niz višegodišnjih paketa pomoći pojedinih europskih država – Njemačka s 10,5 milijardi eura od 2024. do 2027. godine, Norveška s 6,6 milijardi eura kroz 5 godina, pa onda još i Danska, UK, Švicarska, Švedska, Portugal i Litva. Uz sve to dolaze i pojedinačne jednokratne namjenske donacije, kao što je najava davanja 619 milijuna eura iz Njemačke ili 286 milijuna eura iz Velike Britanije. Sve to bi itekako trebalo olakšati život u ratnoj Ukrajini, a ponešto bi olakšalo i čekanje do valjda skorog rješavanja političkog te proračunskog stanja u koje se bez povijesnog presedana doveo republikanski blok u Zastupničkom domu američkog Kongresa.