Dva važna čimbenika definiraju razvoj umijeća ratovanja, koliko god ova potonja sintagma bila mrska: razvoj tehnologije i genijalnost vojskovođa.
Aleksandar Veliki ustrojio je falangu u šesnaest redova naoružanih dugim kopljima, Rim ju je unaprijedio u legiju. Mongolski vođa Džingis-kan razvio je brz i široki manevar, a rat krajem 19. stoljeća počinje pratiti industrijsku revoluciju i postaje industrija ubijanja: strojnica, avioni, bojni otrovi i, što je osobito važno i najpogubnije, premještanje ratišta i u pozadinu.
Ruska agresija na Ukrajinu dosad je iznjedrila nekoliko trendova koji će mijenjati strategiju i taktiku ratovanja. Sovjetska doktrina masovnog udara krahirala je pred doktrinom Zapada koja se oslanja na precizno topništvo i mobilne jedinice koje napadaju iznenada.
Na važnosti su dobili i mobilni topnički sustavi koji su u Ukrajinu došli sa Zapada, samohodne haubice iz Francuske i Poljske. Britanska tvrtka BAE razmišlja pak o obnovi proizvodnje statične haubice M777 (mora se vući) koja se u ukrajinskim rukama pokazala izuzetno uspješnom.
Isplativa proizvodnja
Dodatnu su vrijednost oruđu dali streljivo navođeno GPS-om koje pogađa cilj u krugu četiri metra, što ga čini jeftinijim od navođenih raketa, ali i mogućnost brzog rasporeda i odlaska s položaja, što je ukrajinska vojska dovela do savršenstva ograničavajući ugrozu protuudara. Projekt M777 je pod kontrolom američke vojske, a u BAE tvrde da su dosad dobili upite za kupnju primarno iz srednje Europe te da je riječ o mogućoj proizvodnji 500 haubica (150 je dostatno da obnova proizvodnje bude isplativa).
Phillips O‘Brien, profesor strateških studija na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj, rekao je da se pretpostavlja, "kad se radi o angažiranju ruskih vojnih snaga izravno na terenu, da haubica M777 nosi veći teret". Ukrajina je dobila oko 170 komada toga oruđa.