Mnoge žene diljem Ukrajine žive u strahu od silovanja jer se pojavljuje sve više dokaza o seksualnom nasilju na područjima koja nakon okupacije napuštaju ruske snage.
Svijet je u nedjelju ostao zgrožen nakon fotografije koju je snimio fotograf Mihail Palinčak pokraj autoceste, 20 kilometara izvan Kijeva. Na fotografiji su ispod pokrivača nagomilana tijela jednog muškarca i tri žene. Žene su bile gole, a njihova tijela djelomično izgorjela, rekao je fotograf. Uznemirujuća slika još je jedan u nizu dokaza da se vrše masovna pogubljenja, silovanja i mučenja civila u područjima pod ruskom kontrolom otkako je Kremlj pokrenuo invaziju na Rusiju, piše Guardian.
Razmjeri seksualnog nasilja osobito su teški za razumjeti. Dok je trajalo povlačenje ruskih trupa iz gradova i predgrađa u blizini Kijeva, žene i djevojke prijavljivale su policiji, medijima i udrugama za ljudska prava zločine koje su, prema njihovim tvrdnjama, počinili ruski vojnici. Grupna i pojedinačna silovanja te prijetnja oružjem pred djecom neka su od najmračnijih svjedočanstava koje su prikupili istražitelji.
- Primili smo nekoliko poziva na posebnu telefonsku liniju od žena i djevojaka koje su tražile pomoć, ali u većini slučajeva nismo mogli doći do njih zbog rata, rekla je Katerina Čerepaha, predsjednica dobrotvorne udruge La Strada Ukrajine, koja pruža podršku žrtvama trgovine ljudima, obiteljskog nasilja i seksualnog napada.
- Silovanje se nedovoljno prijavljuje, a stigmatizira se čak i u mirnodopskim vremenima. Brinem se da će ono što doznajemo biti samo vrh ledenog brijega, rekla je.
SiIovanje i seksualni napad smatra se ratnim zločinom i kršenjem međunarodnog humanitarnog prava, a glavni ukrajinski tužitelj i Međunarodni kazneni sud su poručili da će pokrenuti istrage o prijavljenom seksualnom nasilju. To se sada čini kao daleka mogućnost, a pravosuđe nije učinilo puno da ublaži strah ukrajinskih žena od onoga što se još može dogoditi u ratu kojemu se kraj ne nazire.
Antonina Medvedčuk (31) rekla je da se probudila uz zvuk bombardiranja na dan kada je izbio rat, a prve stvari koje je zgrabila kada je napuštala Kijev bili su kondomi i škare kako bi joj poslužile kao oružje da se zaštiti.
- Svaku pauzu između policijskog sata i bombardiranja koristila sam da potražim hitnu kontracepciju. Majka me pokušala uvjeriti da ovo nije takav rat, da su o tome govorili stari filmovi. Ja sam feministkinja već osam godina. Plačem u tišini, jer znam da su svi ratovi isti.
Ukrajinske žene ne moraju se štititi samo od ruskih vojnika. U gradu Vinnicja na zapadu zemlje, učiteljica je prijavila policiji da ju je pripadnik službe teritorijalne obrane odvukao u školsku knjižnicu i pokušao silovati. Kasnije je uhićen.
Organizacije poput La Strada Ukrajine i mreža nazvana Feministička radionica rade online i putem lokalnih vlasti šalju informacije o medicinskoj, pravnoj i psihološkoj podršci žrtvama seksualnih napada. Također pokušavaju pružiti sigurna skloništa za žene i djevojke koje bježe od rata i obiteljskog nasilja.
Strahuju, međutim, da će trauma uzrokovana uporabom silovanja kao ratne taktike dovesti do duboke patnje u ukrajinskom društvu sljedećih godina.
- Kada žena pobjegne, izgleda kao da je na sigurnom, daleko je od oružja i muškarca koji ju je silovao, ali trauma u njoj ostaje kao tempirana bomba. Razmjeri onoga što se dogodilo su strašni, objasnila je Saša Kantser, menadžerica vanjskih poslova u podružnici Feminističke radionice u Lavovu, koji je pomogao stotinama raseljenih žena i djevojka od početka rata.