U četvrtak navečer su ukrajinski društveni mediji bili zatrpani postovima koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: "Hvala Vam, gospodine Zalužni" i "Sad smo, k vragu, svi osuđeni na propast" te mnogo drastičnijim verzijama ove potonje. Bile su to reakcije na društveno vrlo osjetljivu odluku predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog da otpusti glavnog zapovjednika oružanih snaga Valerija Zalužnog.
Otpustiti vojnu osobu na vrhu tokom aktivne faze rata, nekoliko dana ili tjedana uoči važnih međunarodnih sastanaka na vrhu gdje će se raspravljati o sigurnosnim temama i pomoći Ukrajini (Konferencija o sigurnosti u Münchenu i Konferencija o obnovi u Tokiju) te nekoliko mjeseci prije summita NATO-a u srpnju u Washingtonu, izgleda prilično iracionalno.
Međutim, veliko finale priče Zelenski-Zalužni brižljivo je orkestrirao predsjednikov tim koji iz prethodnog života u šou biznisu jako dobro poznaje dramaturgiju. Zadnjih mjesec dana ukrajinska i međunarodna javnost jasno su mogle osjetiti rastuću napetost između dva čovjeka na vrhu zemlje koja se očitovala kroz medije. Zelenski je, putem svojih izjava, apela i intervjua, govorio samo o postignućima na frontu i uspješnim operacijama, a ublažavao velike ruske udarce kao što su preuzimanje, nakon ogromnog krvoprolića, Bahmuta na jugoistoku Ukrajine. Poruke Zalužnog su, s druge strane, vrlo otrežnjavajuće, kao i njegovo shvaćanje da bi djelotvorna protuofenziva zahtijevala značajne resurse koji u ovome trenutku nisu na raspolaganju. Kad je razgovarao za The Economist o protuofenzivi u listopadu 2023., jasno je govorio o patu i nužnosti tehnološkog skoka da se prevlada zastoj. Zapovjednikova nezavisnost i iskrena evaluacija protuofenzive nisu mogle proći nezamijećeno od predsjednikovog ureda koji je već tada bio preokupiran još jednim problemom: rejtinzima. Dok je na početku totalne ruske invazije 2022. godine rejting odobravanja Zelenskog pojurio u nebo s 93-95 posto, a isto tako rejting oružanih snaga i Zalužnog kao njihovog čelnog čovjeka, pred kraj druge godine rata stanje se promijenilo: podrška Zelenskom je pala. Svježe ispitivanje javnog mnijenja 7. veljače je pokazalo da je povjerenje u instituciju predsjednika države palo na 64 posto, dok podrška oružanim snagama još uvijek iznosi gotovo 95 posto). Ispitivanje iz prosinca s pitanjem za koga bi glasali da su predsjednički izbori, također je bila loša vijest za Zelenskog: ako bi predsjednik na dužnosti i Zalužni završili u drugom krugu, prvi bi dobio 42 posto, a potonji 40 posto glasova.
Mehanizam za otpuštanje Zalužnog pokrenut je s nekoliko lažnih startova vijestima koje su procurile u medije pod konac godine (izazvavši veliko javno negodovanje), a ubrzanje je dobio početkom veljače kad je predsjednik u intervjuu RAI-Newsu najavio da će zamijeniti zapovjednika oružanih snaga, te tu transakciju zapečatio 8. veljače službeno ga smjenivši. Sad je to izazvalo stvarno negodovanje jer niti predsjednik niti njegov tim nisu jasno obrazložili racionalne razloge koji stoje iza te odluke.
Neodređena objašnjenja Zelenskoga o "o potrebi novog pokretanja sustava" odnosno "nužnosti da se revidira vojna taktika da se izbjegne stagnacija" koju je iznio njegov tim, nisu dala odgovore. Pokušaji predsjednikovog ureda da uklanjanje najvišeg zapovjednika obavi na najblaži mogući način bili su vrlo živi. Loša vijest za Zalužnog osobito je zaslađena gotovo istog trena, velikim i dugoočekivanim puštanjem 100 ukrajinskih vojnih zarobljenika koje su držali u Rusiji.
Posebice su mnogi od ukrajinskih mainstream medija pokušali ublažiti snagu tog udarca prilično manipulativnim naslovima kao "Zalužni odlazi, Sirski dolazi da ga zamijeni" (a Zalužni nije otišao, predsjednik ga je otpustio, zar ne?) ili stavljajući prvo vijest o imenovanju novog najvišeg zapovjednika, Oleksandra Sirskog, a nakon toga vijest o smjeni Zalužnog. Međutim, to nije ušutkalo javnost. Naprotiv, postalo je kristalno jasno da je rat otklizao iz vojnih rovova u političke urede a ozbiljnu napuklinu dobili su jedinstvo između svih grana vlasti, između vladajuće stranke i opozicije, što je bila društvena i politička sinergija kojoj se svijet divio te ga 2022. i potaknuo da vjeruje Ukrajini.
Mnogi koji su surađivali sa Zalužnim ili su bili pod njegovim zapovjedništvom objavili su o njemu doista tople komentare. Iz svih izbija poštovanje prema brizi Zalužnog za ljude, i za civile i za vojnike.
Za razliku od Sirskog koji je na glasu kao general koji ljude ne uzima osobito u obzir: uz u svemu uspješne operacije (braneći Kijev na početku rata, izbacivši Ruse iz Harkovske oblasti na sjeveroistoku Ukraine), on ih ima i upitnih - kao što su obrana Bahmuta koju su mnogi ukrajinski vojnici platili životom. Za razliku od pedesetogodišnjeg Zalužnog, pedeset osam godina star Sirski vojne je studije pohađao u Moskvi osamdesetih godina, gdje je bio izložen sovjetskoj filozofiji da su ljudi potrošni materijal ako se radi o postizanju nekog vojnog cilja. Ali, koliko god vojska nije odviše optimistična u vezi sa Sirskim, oni priznaju da je dugo bio na najvišim zapovjednim dužnostima te zna kako sustav funkcionira. Ironija je da mu potonje možda neće biti prednost, jer "ponovno pokretanje" sustava koje traži Zelenski teško da će uspjeti ljudima koji su s njim rasli.
Olesja Marković (1979.) je media producent i sociološki istraživač iz Kijeva. Od sredine 2022. živi u Vodnjanu. Suradnica je BBC-ja.