Epifanij Dumenko, mitropolit Ukrajinske pravoslavne crkve (službeno: kijevske mitropolije Ukrajinske pravoslavne crkve) zatražio je crkveno suđenje patrijarhu Kirilu, poglavaru Ruske pravoslavne crkve. O ovome se raspravljalo još tijekom svibanjskog sabora UPC-a, a Dumenko je ulogu suca ponudio carigradskome ekumenskom patrijarhu Bartolomeju, koji je ionako u sukobu s Kirilom.
Tri su zahtjeva odaslana 26. srpnja iz Kijeva: prvi, osuditi doktrinu "ruskog mira" i priznati je heretičkom; drugi, djelovanje patrijarha Kirila na kanonskom području Aleksandrijske patrijaršije klasificirati kao raskolničko; treći, oduzeti Kirilu Gundjajevu pravo da vodi Moskovsku patrijaršiju.
Potpisana uredba
U Kijevu znaju kako se s ovakvim prijedlogom i mogu obratiti isključivo Ekumenskoj patrijaršiji, koja je u sukobu s Ruskom pravoslavnom crkvom. Mitropolit Epifanij Dumenko izabran je 15. prosinca 2018. za primasa Ukrajinske pravoslavne Crkve, čime je postao poglavar 15. autokefalne Pravoslavne crkve u svijetu. Novoizabrani primas preuzeo je titulu mitropolita grada Kijeva i cijele Ukrajine, a prema odobrenim statutima UPC je odlučila biti autokefalna, odnosno neovisna o svim ostalim mjesnim Crkvama, uključujući i onu u Moskvi, koja nije priznala kanonsku valjanost izbora u Kijevu. Unatoč snažnom protivljenju iz Moskve, carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej ubrzo je službeno priznao Pravoslavnu crkvu u Ukrajini, dodijelivši joj punu autokefalnost kada je 5. siječnja 2019. u Carigradu potpisao odgovarajuću uredbu (tomos).
Dumenko je sada u Carigrad i sjedišta drugih lokalnih pravoslavnih crkava odaslao pismo u kojem je potanko iznio za što se točno optužuje poglavar Ruske pravoslavne crkve. On od Bartolomeja zahtijeva da "inicira na svepravoslavnoj razini osudu djelovanja moskovskog patrijarha i doktrine ‘ruskog svijeta‘ koju on propovijeda". Ta doktrina, objašnjava Dumenko, pretpostavlja da Rusi, Ukrajinci i Bjelorusi "navodno pripadaju zajedničkoj civilizaciji i kao takvi nemaju moralno pravo na daljnje povijesno samoodređenje". "Važno je biti svjestan", kaže se u apelu, "povezanosti između doktrine ‘ruskog svijeta‘ i konkretnih crkvenih odluka koje je inicirao patrijarh Kiril posljednjih godina. Počevši barem od listopada 2018., sve radnje patrijarha Kirila podložne su specifičnom političkom cilju. On nastoji radikalno povećati prisutnost Ruske pravoslavne crkve izvan Rusije i na taj način nametnuti pravoslavnom svijetu hegemoniju i diktat Moskovske patrijaršije".
Ima toga još: "Tijekom proteklih desetljeća kršćanska je vjera u Rusiji bila podvrgnuta poganizaciji - podmuklo je zamijenjena građanskom religijom koja se očito temelji na pravoslavnoj tradiciji, ali je strana duhu Evanđelja i sadržaju pravoslavne vjere svetih otaca. Mnogi vojnici Ruske Federacije koji su izvršili invaziju na našu zemlju identificiraju se s pravoslavljem. No, postupci okupatora svjedoče o njima kao o zločincima koji su izgubili živu vezu s Kristom i Njegovom Crkvom", poručili su iz Kijeva.
Paralelno s ovim, objavljeno je kako će početkom rujna Bartolomej, Epifanij i arhiepiskop atenski Jeronimos zajedno proslaviti praznik Sabora svetih s Tasosa. Trebala bi im se pridružiti i predsjednica Grčke Katerina Sakellaropoulou.
Očekivano, Epifanijev zahtjev izaziva reakcije u Rusiji, odakle stiže protuoptužba prema kojoj se taj "raskolnik nije bez razloga obratio upravo primasima grčkih crkava".
Napustio prijestolje
Podsjeća se kako su stoljećima carigradski, aleksandrijski, antiohijski i jeruzalemski patrijarsi smatrani glavnim arbitrima u pravoslavnom svijetu. Njima su se obratili moskovski biskupi 1666. kada se postavilo pitanje suđenja patrijarhu Nikonu. Četiri istočna patrijarha pozvana su u Moskvu, ali patrijarsi Aleksandrije i Antiohije nisu došli. U velikoj moskovskoj katedrali patrijarh Nikon je optužen da je bez dopuštenja napustio prijestolje te za samovolju i maltretiranje podređenih. Zbog tih zločina Nikon je naposljetku lišen ne samo položaja patrijarha, već i episkopskog čina te je postao običan monah.
Kirilu takva sudbina ne prijeti. RIA Novosti podsjećaju kako, bio to običan svećenik ili patrijarh, niti jedan jerarh druge Crkve ne može mu suditi, a još manje ga smijeniti. U pravoslavlju, za razliku od katolištva, nema centralizacije vlasti, a svaka od petnaest mjesnih Crkava potpuno je samostalna i neovisna u pitanjima kanonske i administrativne uprave.
"Čak ni Svepravoslavni sabor nema pravo svrgnuti patrijarha. Sudionici Sabora mogu ga samo priznati kao heretika i onda kao preporuku pozvati svećenstvo i vjernike njegove Crkve da takva patrijarha liše njegova položaja i ranga, ali ništa više", pojasnio je Roman Lukin, zamjenik ravnatelja Instituta Europe unutar Ruske akademije znanosti. Povelja Ruske pravoslavne crkve propisuje postupak za suđenje patrijarhu, ali tehnički je to komplicirano, a u praksi nikada nije primijenjeno, rekao je Lukin i dodao: "Štoviše, patrijarh Bartolomej ne samo da ne može suditi patrijarhu Kirilu, jer na to nema pravo, nego i sama ideja da bi on imao takva prava čini herezu papizma", prenijele su RIA Novosti. Jer, po rigidnoj pravoslavnoj doktrini heretična je i organizacija u kojoj je papa nadređen drugim biskupima.