VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Ukrajinski partizani krenuli u akciju, a potezi Rusa na jugu pokazuju pravo stanje: Očajni su...

Branitelji tiho nastavljaju napredovanja pa Rusi nikako ne mogu doći na ‘zelenu granu‘

Igor Tabak, prizor iz protuofenzive na Herson i Ukrajinci koji pucaju iz haubice Krab

 Davor Pongračić/Profimedia/

Utorak 20. rujna ujedno je i 209. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Iako se posljednjih dana i nadalje čuje o redovitim ruskim granatiranjima, raketiranjima i bombardiranjima uzduž cijele bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine, ipak je ondje zapravo relativno malo zona intenzivnih borbenih djelovanja. Pri tome, ruske snage i dalje, kao i svih prethodnih tjedana, nastoje napredovati oko Bahmuta i Donjecka u Donjeckoj oblasti istočne Ukrajine, te protunapadima nastoje oslabiti ustrajni ukrajinski pritisak na svoje postrojbe u okupiranoj enklavi sa zapadne strane Dnjepra u Hersonskoj oblasti.

Nasuprot tome, Ukrajina - osim što nadalje nastoji raditi na „stabilizaciji“ nedavno oslobođenih područja - ujedno nastavlja i vojna djelovanja uz sjeverne rubove okupirane Luganske oblasti, kako nastavljajući (doduše manjim intenzitetom) napadna djelovanja oko rijeke Oskil, tako i dalje na istok prelascima na sjever preko rijeke Siverski Donjec, te južno od te rijeke u smjeru ljetos okupiranog Lisičanska i Severodonjecka. Time branitelji definitivno imaju inicijativu na bojištu, a sva njihova djelovanja tijekom proteklih dana prati i intenziviranje akcija ukrajinskih partizana, kojih izgleda ima manje na istoku države (ponešto u Lugansku), ali su itekako aktivni na prostorima okupiranog Zaporižja (Melitopol, Berdjansk), te Hersonske oblasti (sam Herson).

Farsa s referendumima i Putinov otkazani govor

Sav ovaj ukrajinski pritisak ima niz direktnih učinaka na terenu – od činjenice da u Hersonskoj oblasti praktično pa nije uspjelo pokretanje školske nastave po ruskim programima (otvoreno manje oko 20 posto škola), preko niza atentata na viđenije kolaboracioniste u okupiranim prostorima, do navođenja preciznih noćnih napada na agresorske vojne ciljeve (recimo, prostor aerodroma kod Melitopola i ondje smještene ruske baze, koji su danima gorjeli nakon uspješnog ukrajinskog djelovanja). Zato nije bilo ni začudno da su u strahu od nastavka postojećih ukrajinskih djelovanja ovaj tjedan porasli i lokalni zahtjevi za provedbom kakvih-takvih referenduma o pripajanju okupiranih dijelova Ukrajine samoj Ruskoj Federaciji – po uzoru na Krim, koji je takav referendum održao još sredinom ožujka 2014., da bi se onda Rusiji pripojio do 1. siječnja 2015. godine - što Ukrajina i međunarodna zajednica nisu priznale, pa taj prostor vode kao okupirani dio Ukrajine.

Kako bilo da bilo, jučer iznesenim apelima iz tzv. „Luhanske Narodne Republike“ brzo su se pridružili i kolege iz tzv. „Donjecke Narodne Republike“ – da bi onda danas na taj vlak pokušali uskočiti i kolaboracionisti iz djelomično okupiranih oblasti Zaporižje i Herson. Dok vlastima Ukrajine ne pada na pamet priznati nikakvo takvo izdvajanje okupiranih komada njihove države kao regija u Ruskoj Federaciji, lokalna tijela LNR i DNR danas su izglasala provedbu takvog referenduma za razdoblje od petka 23. rujna do idućeg utorka, 27. rujna. Pri tome, odredili su da će glasovanje biti osobno ili na daljinu, tražeći da ih se tim temeljem onda i primi u Rusku Federaciju, „ako referendum bude pozitivan“.

Odmah po tome se iz okupiranih dijelova Hersonske oblasti čulo da bi i oni u istom terminu provodili referendumsko izjašnjavanje, ali im za to treba ruska „podrška“ – dok su usporedive vijesti iz okupiranog Zaporižja bile još i apsurdnije. Naime, ondje se planira referendum održati do 27. rujna, ali je u planu da će od 23 do 26. rujna po kućama obilaziti ljudi iz „brigade članova povjerenstva, u pratnji policije“. Oni bi trebali omogućiti stanovnicima glasovanje „zaštićeno od gužve, na mjestima gdje ‘nacisti‘ mogu izvesti raketni napad ili postaviti eksplozivne naprave“. O svemu tome se danas tijekom večeri očekivalo čuti i samog Vladimira Putina, u njegovom prvom tematskom obraćanju ruskoj javnosti od početka rata, no taj je „spektakl“ nakon više od dva sata kašnjenja ipak završio odgođen, navodno za sutra (ako uopće i bude održan).

Ukrajini i dalje pristiže velika vojna pomoć

Za to vrijeme, dok lokalne marionetske vlasti okupatora izvode farsu s referendumom, ipak ponešto bolje vijesti dolaze s Crnoga mora, gdje i dalje traje izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda koje su početkom kolovoza ugovorili UN i Turska. U subotu je tim putem u svijet krenulo 10 brodova (uključujući i brod s 30.000 tona pšenice za gladne u Etiopiji), a u nedjelju 18. rujna i još 10 brodova s oko 170 tisuća tona hrane. U ponedjeljak 19. rujna četiri broda s ukupno oko 179 tisuća tona poljoprivrednih proizvoda podigla su ukupni broj takvih brodova na 169, uz ukupan izvoz oko 3,9 milijuna tona robe, da bi danas bila probijena i crta od 4 milijuna tona izvoza, kada je 8 brodova u svijet odnijelo dodatnih oko 196 tisuća tona robe. Pri tome treba napomenuti kako UN-ov program za hranu planira kupiti oko 190 tisuća tona za izvoz u posebno glađu pogođene krajeve, među kojima se ističe i Afganistan – u koji bi ovih dana trebalo krenuti oko 30.000 tona pšenice. Pri tome, i sama Ukrajina je odlučila glađu pogođenoj Etiopiji i Somaliji ustupiti bez naknade oko 50.000 tona pšenice – dok je još otvoreno pitanje i mogućeg prijevoza ruskih umjetnih gnojiva kroz Ukrajinu, sve do njihova pomorskoga izvoza. Ukrajinski predsjednik Zelenski takav je promet odlučio uvjetovati ruskim oslobađanjem barem dijela ukrajinskih ratnih zarobljenika, ali takav „posao“ se službenoj Moskvi nije svidio, budući da “ljudi i amonijak“ nisu isto, kako je napomenuo Dmitrij Peskov, glasnogovornik Vladimira Putina.

Što se pristizanja vojne pomoći u Ukrajinu tiče, ono i dalje aktivno traje. Iako je prošli tjedan završio zaključen ruskim navodima kako je Velika Britanija „prošlog tjedna izvršila najveći kopneni transport streljiva za Oružane snage Ukrajine od Drugog svjetskog rata“ – posljednji dani tu ipak protiču u znaku Njemačke i njenogg obrata po pitanju pomaganja Ukrajini. Najprije je u petak 16. rujna bio objavljen konačni uspjeh tzv. „kružnog posla“ kojim bi Grčka put Ukrajine poslala 40 starih oklopnjaka BMP-1, a za uzvrat od Njemačke dobila 40 malo novijih (ali u Njemačkoj jednako tako otpisanih) oklopnjaka tipa Marder. Dan kasnije, u subotu 17. rujna njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht potvrdila je prošlog tjedna medijski spominjanu isporuku dodatnih MLRS Mars II i 50 oklopnih vozila Dingo – dok je njemačka Vlada odobrila i prodaju 18 novih samohodnih topničkih jedinica RCH-155, koje poduzeće Krauss-Maffei Wegmann tek treba do 2025. proizvesti u okviru posla teškog oko 216 milijuna eura.

Jučer, u ponedjeljak 19. rujna, na ovo su se nadovezale vijesti o slanju još 4 samohodne haubice tipa PzH2000 u Ukrajinu, čime se broj ovih oružja na tamošnjem terenu misli podići na 22 komada. To nije ni čudno ako znamo da su se ti sustavi navodno dobro pokazali u nedavnoj ukrajinskoj ofenzivi kod Harkiva, a da je upravo u tijeku i veliki napor da ih se reparira te pripremi za buduća napadna djelovanja. Dodatno je jučer objavljen i uspjeh još jednog njemačkog „kružnog posla“ – onog s nama susjednom Slovenijom, koja bi uskoro trebala put Ukrajine poslati 28 svojih starih ali temeljito dorađenih tenkova M-55S1, da bi za to od Njemačke dobila 40 drugih transportnih vozila koja im trebaju za opremanje snaga po NATO standardu (35 tegljača i 5 teških cisterni). Na ovu konkretnu pomoć se onda nadovezuju i financijske injekcije saveznika – od dodatnih 1,5 milijardi USD koje su osigurale SAD preko Svjetske banke za stabiliziranje ratom potresenih državnih financija Ukrajine i socijalnu pomoć siromašnima, pa do još novaca te iste Svjetske banke – kojima bi se kupovinom prehrambenih roba iz Ukrajine trebalo djelovati na svjetske nestašice hrane koje je rat u toj zemlji prouzročio širom planete.

Rusi udaraju na ukrajinsku kritičnu infrastrukturu

Za to vrijeme je Ruska Federacija i dalje pod sankcijama, a pozivi mađarskog predsjednika Orbana da se njihov barem dio ukine nisu pali na plodno tlo. Iz same Ukrajine takve se mađarske pozive za popustom agresoru kritiziralo izuzetno oštro – navodeći da je Mađarska „trojanski konj" koji traži kolaps EU na račun europskih poreznih obveznika, dok sanja o „ruskome svijetu“ u Europi. Istodobno, vlasti do ovog rata Rusiji sklonog Kazahstana zadnjih su dana izgleda na svojim granicama krenule zaustavljati pokušaje kršenja EU sankcija, bez da im se sama država formalno pridružila. No, to sve nipošto nije zaustavilo rusko borbeno nastojanje vidljivo zadnjih desetak dana – da se daljinskim udarima na kapitalne dijelove ukrajinske kritične infrastrukture napravi posebno teška šteta ratnome protivniku.

Nakon prošlotjednih napada na veliku termo-elektranu kod Harkiva, što je brojne dijelove države ostavilo bez struje, već danima ustrajno traju raketni napadi na brane oko grada Krivi Rih, kojima se korištenjem kombinacije projektila Kh-47M2 Kindžal, Iskander-K i Kh-22 pokušalo stvoriti razorne vodne valove niz rijeku Ingulec – i njima uzrokovati štete kako u samom Krivom Rihu, tako i nizvodno u Hersonskoj oblasti. Na ta djelovanja se u subotu 17. rujna nadovezao napad na termo-elektranu Slovjansk, da bi onda jučer došlo i do noćnog raketiranja nuklearne elektrane Pivdenoukrainsk, smještene daleko od fronte u Mikolajevskoj oblasti, oko 100 km sjeverozapadno od grada Mikolajeva. Tom je prilikom došlo do eksplozije na samo oko 300 metara od reaktora, a uz tamošnje dalekovode bila je oštećena i hidroelektrana Oleksandrivskaja, koja pripada tom energetskom kompleksu.

Prije ulaska u razmatranje stanja na ratištima Ukrajine, napomenimo i da nadalje traju napori za čišćenjem i razminiranjem oslobođenih područja. Dobar primjer za to je grad Svjatogirsk, u koji i gotovo tjedan dana po oslobođenju još nije omogućen povratak izbjeglog stanovništva, dok se one koji su čitavo vrijeme ostali u svojim kućama tek postupno snabdijeva hranom, lijekovima i ostalim nužnim uslugama. I ondje je, kao i u drugim oslobođenim prostorima, trebalo prvo odvesti zarobljenu protivničku vojnu tehniku, dok se tek postupno rješava i velik broj mina i „eksplozivnih iznenađenja“ koja su ostala iz okupatora. Ujedno, treba napomenuti kako ukrajinske vlasti na čitavim nedavno oslobođenim prostorima kreću i u poseban pilot projekt – davanja jednokratne vojne pomoći onima koji su živjeli pod okupacijom, prije nego im se uspije isplatiti zaostale plaće te mirovine.

Rusi u očaju masovno novače ljude iz zatvora

Sve se to događa u borbenom okruženju u kojem obima stranama nedostaje i kvalitetnog vojnog ljudstva. Dok Ukrajina taj problem prvenstveno rješava kroz programe inozemne obuke novih vojnika u suradnji s brojnim saveznicima, te sada i povlačenjem oko 250 svojih vojnika iz UN misije MONUSCO u Demokratskoj Republici Kongo – Ruska Federacija je najavila prebacivanje svoje 217. padobranske pukovnije iz Sirije na ukrajinska bojišta, iako će im izgleda bitno izdašniji izvor ljudstva za ratovanje biti dostupan bitno bliže, u samoj Rusiji.

Naime, kako smo prošloga tjedana spomenuli, širom Rusije je izgleda krenula akcija masovnog novačenja ljudi iz tamošnjih zatvora u privatne vojne kompanije. Uz spomen prvih oko 6.000 tako prikupljenih boraca širom 37 velikih zatvora (od kojih je navodno već oko 2.000 krenulo put Ukrajine), ukupno se nagađa da je interes zatvorenika za takve načine smanjivanja ili oprosta kazni vrlo velik – pa bi i do 50.000 ljudi tako moglo biti uvedeno u vojni sastav, iako im se za prvu silu planira povjeravati tek pomoćne uloge na ratištu. No, kad se barem djelomično riješi pitanje ljudstva – ostaje još i problem opreme, posebno one teže – tako da ne čude ni vijesti o masovnijem dovozu oklopne tehnike i protuzračnih sustava prema Ukrajini, gdje nije problem ni čistiti prostore zapada Ruske Federacije, iako se u isto vrijeme barem verbalno podgrijava priče o nekakvom predstojećem sukobu s NATO savezom.

Što se samog ratišta tiče, izgleda da je već do subote 17. rujna ukrajinskim snagama uspjelo preći rijeku Oskil u samom Kupjansku. Tako da se uz njegov zapadni dio nakon kraćih borbi uspjelo osloboditi i gradske četvrti na istočnoj obali, što je izuzetno loše djelovalo na sve pokušaje ruskog uspostavljanja neke nove borbene crte uz tu rijeku. Izgleda da je idućih dana krenulo ukrajinsko napredovanje na sjever i jug uz rijeku Oskil, šireći time mostobran, umjesto da se krene u neke ozbiljnije prodore dalje na istok. Time su onda i ruske snage dovedene u sebi neuobičajenu situaciju – da već danima po redu bombardiraju razne mostove i riječne prijelaze uzduž Oskila ne bi li time otežali dovoz ukrajinskih pojačanja i zaliha na prostore koje rijeka dijeli od njihove glavnine snaga – baš po uzoru na sve ono što im Ukrajina već tjednima ustrajno priušćuje na jugu, u Hersonskoj oblasti, gdje Ruse rijeka dijeli od njihove glavnine.

Uz to, nastavljen je i niz oslobodilačkih akcija na južnome kraju te nove fronte uz Oskil – gdje su ukrajinske snage posljednjih dana krenule u manje napade, nanovo oslobađajući krajeve preko rijeke Siverski Donjec – ne bi li time izbili u južni bok uzdrmane ruske obrane, a uskoro se onda i spojile s postrojbama kojima Ukrajina sa sjevera postupno oslobađa pojas uz rijeku Oskil. Neposredno istočno od oslobođenog grada Izjuma tako su izgleda oslobođena mjesta Oskil, Studenok i Sosnove – čime su branitelji polagano stigli u lokalnu situaciju od prije oko 100 dana, kada su ova mjesta i njihove šumovite okolice ostale opkoljene tadašnjim ruskim napredovanjima, a borbe su se vodile na rubovima šuma u mjestima Rupci, Oleksandrivka ili Jarova (iz koje su se jučer pojavile prve slike postavljanja ukrajinskih zastava). Sada su ti krajevi, jednako kao i prijelazi preko Siverskog Donjeca dalje istočno pod ruskim napadima, dok su se ondje borbe primakle okupiranom Limanu, za kojeg neki upućeni promatrači danas tvrde da je čak i oslobođen (a, naravno, za ikakvu potencijalnu potvrdu takvih vijesti trebat će još čekati, možda i više dana). Jednako se tako tek jučer službeno čulo za oslobađanje mjesta Bilogorivka na Siverskom Donjecu, o čemu se nagađalo već danima, dok je potpuno nejasno je li taj prostor sada i stvarno ishodište ukrajinskih napredovanja na sjever u zaleđe ruske obrane, na istok prema Lisičansku ili na jugoistok prema mjestu Zolotarivka (i onda dalje u zaleđe ruskih crta koje tu zadnjih mjeseci ugrožavaju prilaze Soledaru i Bahmutu sa sjeveroistoka).

Ukrajinci nastavljaju pritiskati na okupirani dio Hersonske oblasti

Kako smo spomenuli, tu onda dolazimo u predjele oko Bahmuta, koji su posljednjih tjedana poprište ustrajnih ruskih napada i koje nisu omeli ni relativno nedaleki uspjesi ukrajinskih osloboditelja. Prema nedavno oslobođenom selu Spirne, na bojištu sjeveroistočno od Bahmuta, navodno su svježe prebačene snage privatne vojske Wagner, baš kao i pojedina pojačanja iz ruskog 3. korpusa – koji je izgleda završio razbacan po Donbasu i Zaporižju, ne kao koherentna veća postrojba već više kao izvor snaga za popunjavanje raznih rupa u borbenim crtama. Iako se iz ruskih izvora već višekratno čulo o manjim napredovanjima na jugoistoku od Bahmuta – ondje se tek može sa sigurnošću spomenuti zauzimanje velike trafo-stanice istočno od mjesta Vesela Dolina, čime su napadači na oko 5 km od tamošnjih prigradskih naselja Bahmuta. Nije jasno jesu li dalje na jugozapad, uz prometnicu T0513, agresori osvojili išta od svojih ciljeva (prvenstveno Mikolaivka Druga i Majorske) – a ako i jesu, to su opet minimalni pomaci uz velike žrtve, baš kao što se bilježilo i oko Avdiivke te na ostatku bojišta oko grada Donjecka.

Za to vrijeme nastavlja se i ukrajinski pritisak na okupirani dio Hersonske oblasti na zapadnoj obali Dnjepra. Ondje ukrajinske snage i nadalje održavaju prekinutima sve mostove - a zadnjih dana su bilježili i ustrajno uništavanje niza pontonskih mostova i skela koje Rusi jednako ustrajno nastoje postavili ili popraviti. Dapače, izgleda da ruska logistička situacija ondje postaje toliko očajna da se pribjegava čak i opskrbi tako odrezanih snaga na zapadnoj obali iz zraka, korištenjem teških transportnih helikoptera Mi-26. No, i uz tako tešku dostavu materijala zadnjih dana bilježilo se pojedine ruske pokušaje kopnenih protunapada te stabiliziranja borbenih linija – što vjerojatno uz nastavak ovakvog ukrajinskog pritiska na iole duži rok ipak neće biti održivo.


(Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2022 06:27