Tri četvrtine svih poduzeća na neki način ovise o prirodi. Zbog sirovina poput drva, pamuka i usjeva, zbog mikroba i razlagača u ekosustavu koji čine poljoprivredna zemljišta održivima, zbog zaštite vrijedne infrastrukture od ekstremnih vremenskih uvjeta kroz obale i poplavna područja.
Što znači da gospodarstvo napreduje kad napreduje priroda. A kad priroda pati, pati i gospodarstvo.
Danas to vrlo jasno vidimo. Zbog klimatskih rizika došlo je do golemog povećanja premija osiguranja. Poplave su poremetile lance opskrbe i oštetile kritičnu infrastrukturu. Pad populacija oprašivača šteti poljoprivrednoj proizvodnji. Prema istraživanju Svjetskog gospodarskog foruma, klimatski rizici mogli bi poduzeća koja se u sljedećem desetljeću ne prilagode stajati i do 7 % godišnje zarade, što bi otprilike odgovaralo učinku pojave pandemije bolesti COVID-19 svake dvije godine.
Cijena je jednostavno previsoka. Vrijeme je da počnemo uvrštavati prirodu u bilancu. Da je prepoznamo i u nju ulažemo kao u imovinu, što ona i jest, koja sada i u budućnosti isplaćuje dividende.
Europska unija i njezine države članice osigurale su znatna financijska sredstva za zaštitu prirode i nastavit će to činiti. No javna ulaganja sama po sebi nisu dovoljna. Moramo stvoriti sustav kojim se privatni sektor potiče na ulaganje u prirodu. Potrebno nam je funkcionalno tržište koje nagrađuje ona poduzeća, poljoprivrednike i ulagače koji brinu o našem kopnu, moru i nebu.
Krediti za zaštitu prirode: novi alat za zelenu tranziciju
Krediti za zaštitu prirode postaju obećavajući, inovativni alat za promjenu načina na koji cijenimo prirodu. To su u osnovi poslovne prilike za ulaganje u prirodu – za poticanje bioraznolikosti i očuvanje staništa ili stvaranje novih. Zahvaljujući tim ulaganjima stvaraju se prihodi za one koji rade na zaštiti prirode, za poljoprivrednike koji diversificiraju usjeve ili podupiru močvarne ekosustave, za šumare koji štite ugrožene zalihe ugljika.
Znamo da taj model može funkcionirati jer za to imamo dokaze. Prije dvadeset godina Europska unija uspostavila je učinkovito tržište ugljika. Logika je bila jasna: tko onečišćuje, plaća, a tko želi izbjeći plaćanje, uvodi inovacije. Kroz ovaj učinkoviti i tržišno usmjereni instrument koji privatni sektor potiče na inovacije – uspjelo nam je! Tijekom protekla dva desetljeća emisije stakleničkih plinova u Europi smanjile su se za gotovo 50 %, a gospodarstvo je raslo. Kroz plaćanja koja smo odredili za ugljik prikupljeno je 180 milijardi EUR, a taj se novac ponovno ulaže u klimatske projekte i inovacije.
Iako smo u ovome uspjeli, znamo da je priroda složenija i raznolikija i da ne ovisi sve samo o ugljiku. Što je zajedničko grčkom maslinovom ulju i finskim jelama? Kako se potpora močvarnim područjima može usporediti s pošumljavanjem? Kroz uspostavu novog sustava javit će se brojna nova i zahtjevna pitanja – između ostalog i o tome kako mjeriti i kvantificirati učinak mjera koje pozitivno utječu na prirodu.
Kako bi krediti za zaštitu prirode bili uspješni, potreban nam je strog sustav mjerenja i konkretna metodologija mjerenja uspješnosti. Potrebne su nam snažne upravljačke strukture i pravedan pristup za lokalne aktere. Potrebna nam je predvidljivost kako bismo privukli lokalne ulagače. Potrebni su nam sustavi provjere i stvarna transparentnost kako bismo izbjegli manipulativni zeleni marketing. Moramo izbjeći i zahtjevna administrativna opterećenja kako bi sudjelovanje postalo lakše i privlačnije.
Složena su ovo pitanja, no rješiva. I, što je još važnije, za to je povoljan trenutak. Potražnja za kreditima za zaštitu prirode raste, u EU-u i svijetu. EU trenutačno podupire pilot-projekte u Francuskoj i Estoniji, a bit će ih i više. Neke države članice razvile su pak vlastite sustave. Lokalne vlasti i poduzeća u cijelom svijetu provode nove projekte. Prema podacima Svjetskog gospodarskog foruma, globalna potražnja za kreditima za zaštitu prirode mogla bi do 2050. dosegnuti 180 milijardi USD. Raspon potencijalnih tražitelja kredita širok je jer su izgledi obećavajući. Budući da su poplave i suše sve češće, poduzeća nastoje smanjiti rizik za lance opskrbe, smanjiti premije osiguranja i promicati pozitivne mjere u području zaštite prirode. Financijske institucije počinju tretirati rizike za bioraznolikost kao temeljne financijske rizike koje treba ublažiti.
EU kao pokretač promjene i partner lokalnim zajednicama
Europska komisija prošlog je tjedna predstavila plan za kredite za zaštitu prirode radi poticanja privatnog financiranja i stvaranja novih izvora prihoda za poduzeća. Ovo tržište želimo razvijati korak po korak, odozdo prema gore, s lokalnim zajednicama i dionicima. EU je kroz svoje jedinstveno tržište koje povezuje 450 milijuna ljudi i 25 milijuna poduzeća u idealnom položaju za širenje ovakvih inovacija, poticanje interesa ulagača i očuvanje integriteta tržišta.
Umjesto da je obnavljamo, predugo smo tek računali cijenu uništavanja prirode. Uz odgovarajuća ulaganja i prave poticaje možemo osmisliti pametnija rješenja korisna za sve. A to će biti dobro za prirodu, za poduzeća i – u konačnici – dobro za ljude.
Komentari
0