Fjodor Lukjanov, jedan od najutjecajnijih ruskih analitičara međunarodnih odnosa, glavni je urednik časopisa Russia in Global Affairs i direktor istraživanja Valdajskog kluba (Valdai Discussion Club). Dugogodišnji je komentator globalne politike i odnosa između SAD-a, Europe i Rusije, a njegove se analize redovito objavljuju u najvažnijim ruskim i međunarodnim medijima, a sada je za ruski dnevnik Kommersant analizirao trenutnu globalnu situaciju, s naglaskom na pretenzije Donalda Trumpa prema Grenlandu.
- Američki predsjednik Donald Trump, prema dostupnim informacijama, uputio je ultimatum skupini europskih zemalja: prihvatite prodaju Grenlanda Sjedinjenim Američkim Državama ili se suočite s dodatnim trgovinskim carinama - podsjetio je Lukjanov, prije nego se u srijedu navečer Trump predomislio i rekao da ipak neće uvesti carine.
Europa ima odgovor ako Trump uvede carine. Posljedice će biti razorne
To, naravno, nije prvi ultimatum u Trumpovu političkom repertoaru. Posljednjih godina bilo ih je nekoliko, ponajprije usmjerenih prema Rusiji, a mnogi su kasnije zaboravljeni. U tom smislu savršeno pristaje stara šala: Trump je čovjek od riječi. Riječ da, a zatim je povuče, piše Lukjanov.
- No ovaj put postoji važna razlika. Zašto je ovaj put drukčije? Trumpova iritacija zapadnoeuropskim saveznicima nije nikakva tajna. Jednako je otvoreno i njegovo uvjerenje da Europa Washingtonu duguje gotovo sve, dok istodobno nije sposobna postići ništa ozbiljno bez američkog pokroviteljstva. Ako Trump u nečemu pokazuje dosljednost, onda je to upravo u tom smjeru.
Pitanje je, dakle, zašto baš Grenland?
Prvi motiv: taština i politički simbolizam
Prije svega - taština. To je možda i ključni element Trumpove osobne psihologije. On želi ući u povijest kao predsjednik koji je Ameriku učinio drugom najvećom državom na svijetu po teritoriju. Za njega geografija nije tek karta, nego simbol veličine. U tom smislu, ideja o Grenlandu predstavlja spoj političkog brendiranja, imperijalne nostalgije i osobne ambicije, tvrdi Lukjanov.
Drugi motiv: hladna strategija Arktika
- Strateška vrijednost Grenlanda nije izmišljena. Arktik se sve jasnije oblikuje kao zona dugoročne globalne konkurencije. U igri su minerali, vojna infrastruktura, nove logističke rute, ali i podatkovni centri, kojima hladna klima donosi očite energetske prednosti. Teoretski, Washington bi velik dio svojih interesa mogao ostvariti pregovorima s Danskom. No, Trump ne razmišlja kao diplomat. Njegov je instinkt bliži onome građevinskog developera: sigurnije je posjedovati nego unajmljivati.
U širem smislu, riječ je o reakciji na svijet koji Trump vidi kao nestabilan i sve neprijateljskiji. U takvom svijetu nijedan sporazum nije trajan. Vrijedi samo izravna kontrola, smatra Lukjanov.
Treći motiv: povratak Monroeove doktrine
- Grenland se savršeno uklapa i u Trumpovo obnovljeno tumačenje Monroeove doktrine u njezinu izvornom duhu - isključivanje europskih sila iz zapadne hemisfere. U toj logici Danska djeluje kao anakronizam, posljednji kolonijalni ostatak u regiji. Zašto bi Grenland, udaljen tisućama kilometara od Kopenhagena, i dalje ostao pod danskim suverenitetom?
Ovdje dolazimo do šireg i daleko važnijeg pitanja: kakve su posljedice svega toga za NATO, pita se Lukjanov.
- Sama pomisao da bi NATO jednog dana mogao prestati postojati djeluje zapanjujuće. Većina ljudi danas nije nikad živjela u svijetu bez njega. Od sredine 20. stoljeća Savez je bio jedan od temeljnih stupova međunarodne politike, prvo tijekom Hladnog rata, a zatim i u desetljećima nakon njegova završetka. Njegova se uloga mijenjala, ali je njegova institucionalna težina samo rasla.
Ipak, povijesno gledano, ujedinjeni ‘politički Zapad‘ nije postojao sve do druge polovice prošlog stoljeća. Nastao je u okolnostima koje danas više ne postoje u istom obliku, kaže ruski analitičar.
NATO neće sutra nestati, ali pitanje ostaje
- To ne znači da će se NATO sutra raspasti. Kompromis je i dalje moguć, osobito zato što uvjerenje da je NATO suvišan ne prevladava u Sjedinjenim Američkim Državama. To je prije svega stav Trumpovih sljedbenika, a ne konsenzus američke politike.
Zapadna Europa, s druge strane, nije sposobna brzo izgraditi neovisni vojno-politički blok. Čak i kada bi se takva ambicija i formalno proglasila, ostaje pitanje bi li se mogla ostvariti bez američke potpore. Europski interesi međusobno se razilaze, a percepcije prijetnji snažno se razlikuju od države do države.
NATO će, po svemu sudeći, opstati, jednostavno zato što velike institucije imaju vlastiti zamah i inerciju. No, ako se gotovo sve ključne institucije nastale u drugoj polovici 20. stoljeća danas nalaze u krizi zbog promijenjenih okolnosti, jedno pitanje postaje neizbježno: zašto bi NATO bio iznimka, zaključuje Lukjanov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....