Kardinal Angelo Sodano (94) umro je danas u Rimu, u klinici Columbus, privatnoj ispostavi Sveučilišne polikliničke bolnice Agostino Gemelli. Uz ostale bolesti, tipične za njegovu dob, prispio je i covid-19, kojemu nije odolio.
Angelo Sodano će u Hrvatskoj biti zapamćen najviše i najbolje po tome što je u pontifikatu sv. Ivana Pavla II, prvo kao tajnik za odnose s državama (naime šef diplomacije) od 1989, a od 1991 kao kardinal državni tajnik (što u diplomatskom preseansu odgovara funkciji premijera) snažno podržavao međunarodno priznanje samostalnosti i suverenosti Hrvatske i Slovenije, aktivno angažirajući u tom smislu diplomaciju Svete Stolice, naravno u skladu s odlukama sv. pape Wojtyłe. Sodano je, striktno provodeći politiku tog pape, agitirao za međunarodno priznanje Slovenije i Hrvatske i zato što je tako bilo pravedno, a i zato što je sv. Ivan Pavao II očekivao da će te dvije države s katoličkom većinom pomoći Katoličkoj crkvi u Evropskoj uniji. Dogodilo se da je politika predsjednika Franje Tuđmana onemogućila ulazak Hrvatske u Uniju kada je ušao veliki ešalon bivših socijalističkih država, zbog čega je sv. Wojtyła višeput ljutito kritizirao Hrvatsku.
Zauzeo se za Bozanića
Za Hrvatsku nije nebitan podatak ni da se upravo kardinal državni tajnik Sodano zauzeo da kardinala Franju Kuharića na zagrebačkoj mretropolitanskoj nadbiskupskoj katedri naslijedi tadašnji krčki biskup Josip Bozanić, u nekim aspektima blizak kardinalu Sodanu.
Sodano je bio državni tajnik dvojice papa: i sv. Ivana Pavla II, i Benedikta XVI do 2006. Istodobno je na prestižnoj dužnosti dekana Kardinalskog zbora naslijedio baš kardinala Josepha Ratzingera kad je 2005 izabran za papu.
Dekan Kardinalskog zbora, koga automatski ide (i) biskupski naslov Ostije (u čijoj je papinskoj bazilici ukopan sv. Pavao), saziva konklav za izbor novog pape te predvodi misu za izbor novog pape, kada u homiliji na osobit način daje smjernice kardinalima izbornicima. Tako je i kardinal Ratzinger dao smjernice uoči konklava u kojemu je baš on izabran za papu. Kardinal dekan ipak ne upravlja Crkvom u interregnumu između dvojice papa, nego je to dužnost kardinala kamerlenga (komornika).
Kao vješt i iskusan diplomat Sodano je znao i novinarima precizno i koncizno izlagati političke pozicije Svete Stolice u pojedinim složenim pitanjima. Do pape Frane podjela rada je bila jasna: papa izlaže principe, pozivajući se na Sveto Pismo, a kardinal državni tajnik to prevodi na jezik političkog opredjeljenja i političke akcije, uvijek u skladu s evanđeoskim smjernicama, dakako - ali u evanđeljima se nađe raznih akcenata, od kojih neki bivaju istaknuti u prvi plan u nekim situacijama, a neki u drugima. Papinska diplomacija jest u svrsi evangeliziranja, ali ona nije teologija nego politika, osobito u odnosima s državama. Papa Frane je i to promijenio, izravnim zauzimanjem pozicija u intervjuima i na konferencijama za novinare u zrakoplovu.
U rujnu 2020 papa Frane je toplim riječima pohvalio kardinala Sodana u čestitci za 70-godišnjicu njegova svećeničkog ređenja. Izrazio mu je zahvalnost za vjerno i marljivo služenje Crkvi i Svetoj Stolici. Čestitku je objavio i vatikanski oficiozni dnevnik Osservatore Romano.
Ta je čestitka tipična za javne odnose u Katoličkoj crkvi. Onima koji su pratili vatikanska zbivanja nije moglo promaknuti da je baš papa Bergoglio godinu ranije privolio tada 92-godišnjeg Sodana da se odrekne dužnosti i časti dekana Kardinalskog zbora. Papa Frane je tada objavio dekret motu proprio (samoinicijativan) po kojemu kardinal dekan ima petogodišnji mandat, eventualno jednom obnovljiv, nakon čega postaje dekan emeritus. Papa je pritom Sodanu zahvalio na "visokoj službi".
Teške optužbe
Kardinal Sodano našao se te 2019 na udaru novih žestokih javnih kritika, kada ga je bečki nadbiskup kardinal dominikanac Christoph Schönborn optužio izravno i oštro da je bio glavni krivac što je Sveta Stolica zabašurivala ogavne pedofilske zločine dijela klera pa i istaknutih prelata. Schönborn je neizravno ali jasno dio krivice, barem po liniji zapovjedne odgovornosti, pripisao sv. Ivanu Pavlu II. Kardinal Schönborn je u tom kontekstu podsjetio na dva slučaja. Prvi se odnosi na njegova prethodnika na bečkoj nadbiskupskoj katedri kardinala benediktinca Hansa Hermanna Groëra, drugi na utemeljitelja Kristovih legionara Marcela Maciela Degollada.
Sodano je 2010 Schönbornu u lice rekao da laže o žrtvama, a zatim je izazvao svjetsku sablazan svodeći tvrdnje o pedofiliji na "ogovaranje" (ciacchiericcio), i to nakon niza sudskih presuda svećenicima pedofilima u USA. Papa Benedikt XVI je ukorio Schönborna što je optužio Sodana, navevši da kardinalu smije prigovoriti ili ga optužiti jedino papa. Schönborn se morao javno ispričati Benediktu XVI - ali ne i Sodanu.
Papa Frane se o tragove Sodanova djelovanja spotaknuo i u Čileu, gdje je - nakon istrage koju je provodio nadbiskup Malte Charles J. Scicluna (prethodni dugodišnji promotor pravde, tj. tužilac u Kongregaciji za nauk vjere, u čijoj su nadležnosti pedofili u redovima klera) natjerao na ostavku kompletan biskupski zbor. Dok je ondje 1977-1988 bio nuncij, Sodano je bio blizak s o. Fernandom Karadimom, koga je je Kongregacija za nauk vjere 2011 definitivno kaznila i osudila na "život molitve i pokore" kao serijalnoga pedofilskog silovatelja. Zločinčev brat Óscar Karadima u "željezni krug" oko svog brata ubraja četvoricu njegovih učenika. To su: Juan Barros Madrid (koga je Frane branio povjerovavši biskupima, pa se uistinu naljutio kad je shvatio kako su ga biskupi nasanjkali), zatim Andrés Arteaga Manieu, Tomislav Koljatić Maroević, te Horacio del Carmen Valenzuela Abarca.
"Prst i nokat" s pedofilom
Óscar Karadima tvrdi da su svi ti pedofili postali biskupi baš zahvaljujući Sodanovu utjecaju, jer da je tadašnji nuncij s njegovim bratom pedofilom bio "prst i nokat". Nije zaboravljen detalj kako je nuncij Sodano, organiziravši apostolski pohod sv. pape Wojtyłe u Čile, naveo tadašnjeg Papu da se na balkonu predsjedničke palače Monede pojavi zajedno s Pinochetom, što je u Čileu iskorišteno kao propagandni dokaz da krvavog diktatora podržavaju ne samo domaći biskupi nego i sâm rimski papa, pa se sv. Ivan Pavao II "prao" od tog dojma već pred novinarima s kojima je letio iz Santiaga u Rim. Ipak, baš je svetac imenovao Sodana prvo šefom papinske diplomacije, a onda kardinalom državnim tajnikom.
O pokojnom kardinalu Sodanu jamačno će biti još rasprava, jer su u rimskim glasilima one ponovo otvorene i na sam dan njegove smrti.