U devedeset i trećoj godini u Tübingenu u Njemačkoj, preminuo je Hans Küng, svećenik, crkveni disident i jedan od najpoznatijih katoličkih teologa u dvadesetom stoljeću.
Rodio se 19. ožujka 1928. godine u švicarskom gradu Luzernu. Küng se školovao u Njemačkoj i Rimu, a za svećenika je zaređen 1954. godine. Teologiju je doktorirao 1957. godine na Sorboni u Parizu. Najprije je nekoliko godina služio kao svećenik, a nakon toga počinje djelovati kao profesor.
Iako je već 1960. javno doveo u pitanje opravdanost dogme o papinoj nepogrešivosti, Ivan XXIII imenovao je Hansa Künga za perita, teologa-savjetnika u pripremanju i održavanju Drugog Vatikanskog koncila, koji je trajao od 1962 do 1965. Küng je nastavio stavljati pod upitnik temeljne rimokatoličke dogme kao što je nezabludivost pape (ex cathedra), Kristovo božanstvo i bezgrešnost Djevice Marije, obrazlažući »Ne obvezuje me terminologija, nego stvar o kojoj svjedoči Novi zavjet: sam Isus Krist«. Razumije se da je izazvao Vatikan i doveo do optužbi da u svojim knjigama negira osnovne vjerske istine i nauk Katoličke crkve.
Kao odgovor, Kongregacija za nauk vjere pod vodstvom Franje Šepera, poništila je 1979. odobrenje da predaje u svojstvu rimokatoličkog teologa, mada je spomenuta odluka izazvala prosvjede i osude i unutar Rimokatoličke crkve, a Kung je postao popularan u međunarodnim razmjerima. Ipak mu je 1980. dopušteno da nastavi predavati u Tübingenu kao sekularni predavač.
U istrazi o Küngovim tezama bitnu ulogu imao je kardinal Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI. Njihov međusobni odnos bio je zanimljiv. U mladosti su bili prijatelji i obojica su sudjelovali na Drugom vatikanskom koncilu, a krajem šezdesetih godina su zajedno djelovali kao profesori u Tübingenu. Međutim, Küng će kasnije oštro kritizirati Ratzingera, koji je uzvratio u svojoj knjizi „Sol zemlje“, u kojoj je napisao kako „poštuje put na koji je Küng krenuo, ali da za njega ne bi trebao tražiti Crkveno odobrenje“. Kada je Joseph Ratzinger izabran za papu, Küng je rekao „kako njegov izbor predstavlja ogromno razočarenje za sve one koji su se nadali reformističkom i pastoralnom papi“. Međutim, svojevrsna pomirba dvojice prijatelja iz mladosti dogodila se u rujnu 2005. godine kada je papa Benedikt neočekivano primio Hansa Künga u osobni posjet u Castel Gandolfu. Večera je trajala oko dva sata, a Küng je razgovor opisao kao „znak nade za sve katolike“. Papa i Küng razgovarali su o etici, dijalogu među religijama i drugim temama, ali su izbjegavali sporne teme.
A kakav je bio Küngov odnos prema crkvenim autoritetima, objasnio je prije jednog desetljeća u razgovoru s teologom Zoranom Grozdanovom:
„Prvo morate biti poslušni Bogu, prije nego ikojem čovjeku. Moja osobna poslušnost je prvo Bogu samome. Mislim da svako ljudsko biće, a posebno svaki kršćanin prvo mora biti poslušan Bogu i njegovoj volji. To je osnova naše poslušnosti. Kada to proširite na ljudska bića, to postaje očitim u odnosu djece spram njihovih roditelja, no čak se ni roditelji ne smiju postavljati nad djecom poput Boga, kao da imaju bezuvjetnu vlast nad djetetom“, objasnio je Hans Küng. Ne čudi da ga Vatikan nije volio.