- Tražimo ih da peru ruke, a dobro znamo da nemaju čak ni vode, ne treba se zavaravati - kaže Ndithini Tyhido, zadužen za južnoafričko divlje naselje u kojem se prevencija epidemije Covida-19 čini unaprijed izgubljenom bitkom.
U tom južnoafričkom townshipu Khayelitsha, prevencija širenja iluzorna je kao uostalom u svim sirotinjskim slamovima kojih ne nedostaje ni u Južnoafričkoj Republici ni drugdje u svijetu.
Nastao 80-ih godina u suton rasističkog režima apartheida, Khayelitsha se širio poput gljivica uz rub megalopolisa Cape Towna. Prema popisu stanovništva iz 2011. bio je dom za 400.000, a danas vjerojatno oko milijun ljudi.
Najmanje dvije trećine njih žive jedan drugome na glavi u spletu straćara sklepanih od kojekakva materijala, bez tekuće vode, bez struje, bez zahoda.
Khayelitsha
Ako naselje i raspolaže kakvim bazičnim uslugama, one su manjkave.Ukratko, gradić je za lokalne sanitarne vlasti izvor nevolja, a otkako je potvrđena epidemija koronavirusa početkom ožujka nevolja je prerasla u noćnu moru.
Prvi slučaj zaraze Covidom-19 dijagnosticiran je prošli tjedan u Khayelitshi.
Južnoafrička Republika službeno ima gotovo 1400 zaraženih Covidom-19 od čega je pet osoba umrlo.
U pokušaju da uspori širenje bolesti, predsjednik Cyril Ramaphosa naredio je da 57 milijuna stanovnika budu u izolaciji u vlastitim domovima do 16. travnja.
No u prenapučenim predgrađima, izolacija je neprovediva zadaća unatoč policijskim i vojnim ophodnjama pa sirotinja zbog te odredbe i ne razbija glavu.
Ni vode ni WC-a
Takvo je stanje i u Khayelitshi. Irene Tsetse (55) ipak se trudi učiniti sve da je njezin sin posluša. "Moramo izaći iz kuće kad god nam što zatreba", žali se ta umirovljenica.
- Nemamo zahoda. Dakle moramo obaviti nuždu vani. Nemamo vodu. Izlazimo van. Pokušavamo ostati u našoj kolibi, ali to nije nimalo lako". Čak i ostanak kod kuće ne znači mnogo, objašnjava ona.
- Imamo samo jednu prostoriju bez ijednog prozora. Ne možemo cijeli dan biti unutra, u mraku. U nekom trenutku moraš otvoriti vrata i vidjeti malo što se događa vani...".
U kolibama u kojima se tiskaju obitelji od šest do sedam članova te u uskim ulicama koje su jedina igrališta za mnoštvo dječice svaka izolacija iluzorna je.
Na periferiji "townshipa", najnoviji doseljenici nemaju ni pristupa vanjskoj pumpi s vodom niti javnom WC-u. Vodu mogu nabaviti tek kad prođe kamion cisterna.
- Već tri dana nismo imali vode - kaže Yandisa Gxokhwe (24), ruku pretrpanih plastičnim kantama koje je zgrabila čim je čula dolazak kamiona. "Nemamo ovdje ni vode ni WC-a".
Nemaju izbora
Bez posla, mladi otac živi u kolibi sa suprugom i kćeri. Otkako su vlasti objavile epidemiju Covida-19, on se boji.
- Zabrinut sam - kaže. "Rekli su nam da moramo ostati u kući. Ali ja nemam vode i moram izaći da je pronađem, negdje", objašnjava kao da se ispričava pa dodaje kako "nema izbora".
Vlada je ovih dana obećala dobavljati vodu za svo stanovništvo "divljih naselja".
Ministar zdravstva Zweli Mkhize ustvrdio je da su njegove mobilne ekipe angažirane dijagnosticirati zaražene u satelitskim naseljima kao što je Khayelitsha.
Unatoč prijetnji, Ndithini Tyhido, koji je na čelu saveza za razvitak Khayelitshe, ne može zamjeriti nijednom od stanovnika što se ne drži propisa.
Khayelitsha
- Ljudi bi ovdje rado postupili prema naputku, čak pokušavaju, ali to je jednostavno nemoguće - kaže.
Otkrivanje zaraženih u ovom naselju nemoguća je misija jer "ako i otkriju slučaj koronavirusa, kako će uopće znati u kojoj je kući?".