Laura i Adrian, neočekivani par koji se upoznao tijekom planinarenja Machu Picchuom, ispričao je za CNN kako je njihova ljubav preživjela udaljenost od skoro 6 tisuća kilometara između Kostarike, gdje živi Adrian, i Laurinog rodnog grada Milwaukeeja. Oboje vjeruju da ih je na neki način spojila i sudbina, s obzirom na to da nakon planinarenja nisu razmijenili kontakte, već su se susreli na mjestima za koje su najmanje očekivali da bi se oboje istovremeno mogli nalaziti.
Postoji grupna fotografija Laure i Adriana na dan kad su se upoznali u jesen 2010. godine, na stazi Inka. Oboje se smiješe s ogromnim ruksacima na leđima, na suprotnim stranama skupine. Tada su bili stranci, razmijenili su tek nekoliko riječi tijekom prvog ručka, ali ne svrstavaju ih pod pravi razgovor.
- To je naša prva slika, sada je smiješno gledati unatrag i razmišljati o onome što će se tek kasnije dogoditi - rekla je Laura.
Ona se odlučila na putovanje jer se nakon diplomiranja osjećala neispunjeno, nesigurno i zaostalo u usporedbi sa svojim vršnjacima, iako je tek bila u ranim 20-ima. Njena najbolja prijateljica Liz nagovorila ju je na planinarenje jer joj je to oduvijek bilo putovanje iz snova i trebala joj je pratnja.
Vjerovala je da bi planinarenje moglo biti poetična metafora za njenu odluku o kretanju novim putem u životu, a voljela je i učiti o drugim kulturama i mjestima. Kad su stigle u Peru, pridružile su se turističkoj grupi za četverodnevno putovanje. Tada je Adrian prokomentirao kako sanja o ovom planinarenju još od djetinjstva.
Tijekom prvog ručka, Lauri se činio prijateljski nastrojen, entuzijastičan i drag. Na početku staze, razgovarala je o svom poslu s jednim od putnika iz Južne Amerike i počela se mučiti s objašnjavanjem na španjolskom jeziku. Odjednom je Adrian uskočio u razgovor.
- Prišao nam je i na engleskom rekao: "U redu, ovo vam pokušava reći." A onda je to sažeo na španjolskom i rekao: "U redu, ovo ti ona pokušava reći." Bio je prevoditelj za oboje - govori Laura.
Bila je impresionirana, a zatim je saznala da oboje rade u području osiguranja. Započeli su razgovor o svojim karijerama i prvi put se povezali na temelju neke zajedničke teme. Kroz par dana, sve češće su planinarili jedno uz drugo. Ipak, njihova dinamika bila je prijateljska, a ne romantična. Kad je stigao kraj putovanja, skoro svi su putovali natrag u Calientes, grad najbliži Machu Picchuu, rano poslijepodne.
Slučajno se pogodilo da su ipak Adrian, Laura i Liz imali rezervirane autobusne karte za večernje linije. Proveli su dan šetajući kroz grad i kasnije se morali rastati jer je autobus djevojaka kretao ranije.
- Sjećam se da sam razmišljala, trebamo li razmijeniti kontakte ili ne? - govori Laura.
Naposljetku je odlučila da bi njihovo prijateljstvo trebalo ostati samo dio putovanja. Adrian je također na sekundu požalio kad je Laura krenula prema autobusnoj stanici, ali je ignorirao svoje osjećaje. Kad su izašle iz autobusa u Aguas Calientesu, djevojke su se uputile u kafić i naručile pivo. Sjedile su na terasi i čavrljale o putovanju, kad su par sati kasnije, na Laurino iznenađenje, ugledale Adriana s druge strane ceste.
- Kad sam ga vidjela, mislila sam si da je to znak da trebamo provoditi više vremena zajedno - prisjeća se Laura.
Adrian je planirao ići ravno na željezničku stanicu kako bi se iz Aguas Calientesa vratio u Cusco. Umjesto toga, proveo je sljedećih nekoliko sati s Laurom i Liz. Razgovarali su o svojim domovinama i dogovorili se da će ga ugostiti u SAD-u tijekom zime, jer želi doživjeti pravu hladnu zimu, a on je htio iskusti zime u Kostariki preko ljeta.
Ubrzo su shvatili da se dogodila još jedna slučajnost - rezervirali su isti let sljedećega dana iz Cusca za Limu. Dogovorili su ponovno okupljanje u zračnoj luci sutradan i zajedno sjedili na letu. Kad su stigli, razmijenili su podatke za kontakt.
- Ponovni nasumični susret s Adrianom djelovao je kao nebeska intervencija - vjeruje Laura.
Kad se Adrian vratio u Kostariku, odmah je poslao Lauri mail i ubrzo su prešli na telefonske razgovore. Bili su samo bliski prijatelji, iako su se svakodnevno čuli. Često su se prisjećali obećanja koje su si dali u kafiću u Agua Calientesu - o Adrianovom dolasku u SAD i Laurinom putovanju u Kostariku.
Laura je većinu novca potrošila na putovanje u Peru, stoga nije bila sigurna da će se moći uskoro vidjeti. Onda je u prosincu 2010. godine Adrian spontano rezervirao putovanje u SAD, kako bi posjetio Liz i Lauru tijekom Nove godine. Tijekom putovanja u Milwaukee, Adrian je prvi priznao svoje osjećaje prema Lauri, iako mu je trebalo par dana da skupi hrabrost. Htio je biti siguran da nije krivo protumačio situaciju.
- Bila sam malo zbunjena - prisjeća se Laura svoje reakcije.
Vjerovala je da bi se njihovo prijateljstvo moglo pretvoriti u nešto više, ali nije bila sigurna. Adrian se nekoliko puta vraćao u SAD i Laura je napokon uspjela otputovati u Kostariku u svibnju 2011. godine. Tijekom svakog putovanja postajali su sve bliži, iako nisu odredili što se točno događa među njima. Za Lauru je Kostarika bila posebno iskustvo. Voljela je vidjeti Adrianovu domovinu kroz njegove oči, s obzirom na to da joj je bio vodič.
- Voli Kostariku, tako je ponosan na nju. Bilo je stvarno lijepo vidjeti, iz njegove perspektive, kakav je dragulj ova zemlja - prisjeća se.
Upoznala je njegove prijatelje i obitelj, slušala priče o njemu iz djetinjstva. Većina ih je smatrala da se radilo o kratkoj avanturi, iako im se svidjela. Njene prijateljice su također bile uvjerene da njihova veza ima kraj, zbog velike fizičke udaljenosti.
- Rekle su mi: "Ti si luda. Kako će to završiti?" Nije da mi nisu bile podrška, samo nisu htjele da uložim vrijeme u nešto što je imalo malu vjerojatnost dugoročnog ishoda - objašnjava Laura.
Prisjeća se kako je svima rekla da zna da se to čini ludo, ali stvarno je vjerovala da imaju jaku vezu i da je uz Adriana bolja verzija sebe. Sljedećih godinu dana su si ponovno slali mailove i razgovarali telefonom. Zaručili su se 2012. godine u Milwaukeeju, na mjestu s pogledom na jezero Michigan.
Godinu dana kasnije, u prosincu su imali svadbu u Kostariki koja je trajala cijeli vikend i uključivala dvojezičnu ceremoniju koja je završila tradicionalnom proslavom. Nakon vjenčanja Laura se preselila u Kostariku. Bila je to velika, ali laka odluka - nakon dugog razdoblja udaljenosti, bili su oduševljeni što su zajedno. Počeli su i zajedno raditi, dok se Laura prilagođavala na život u malenom gradu na rubu džungle.
Par godina kasnije, preselili su se u SAD, kako bi bili bliže Laurinoj obitelji. Adrian je morao čekati da dobije američku vizu, pa su opet bili udaljeni neko vrijeme. Prilagodio se na hladniju klimu i pronašao nove aktivnosti kojima se bavio uz Laurinog tatu, kao što su lov i skijanje.
Laura i Adrian danas žive u Milwaukeeju i imaju trogodišnju kćer. Žele da upozna i zavoli Kostariku, stoga je uče o kulturi zemlje i španjolski jezik. Namjerno su odabrali i ime koje se na oba jezika piše i izgovara na isti način.
- Htjeli bismo se vratiti u Cusco, pokazati joj mjesto gdje smo se upoznali i ispričati joj našu priču. Mislim da bi bilo super pješačiti s njom po stazi Inka i pokazati joj gdje je sve počelo - kaže Adrian.
Laura se i danas čudi što je skoro dopustila Adrianu da ode iz njenog života.
- Jednostavno se čini kao nešto što je moglo biti tako beznačajno, a umjesto toga je promijenilo tijek našeg života. To je najsretnija slučajnost na svijetu - zaključuje.