Da, "crveni telefon" za kontakt između Washingtona i Moskve postoji i danas, samo što nije, dakako, riječ o telefonu (nikada i nije bila riječ o telefonskoj vezi - prvo se koristio telegrafski stroj, potom telefaks), a pogotovo ne crvenom, nego je od 2008. godine u funkciji sigurna kompjutorska veza. Washington i Moskva komuniciraju e-mailom.
Ovih je dana uvedena i dodatna, direktna krizna linija za komunikaciju između Pentagona i ruske vojske. Dva anonimna vojna izvora za Times su rekla da je komunikacijska linija otvorena na traženje Pentagona kako bi se spriječilo da piloti ili ratni brodovi dviju sila slučajno zapucaju jedni na druge dok izvode misije na istoku Europe.
'Važno je ne riskirati'
Veza ide iz Stuttgarta u Njemačkoj, tamošnjeg sjedišta zapovjedništva američke vojske u Europi. Otvorena je 1. ožujka. "Važno je da ne riskiramo nenamjerni napad ili pogrešnu kalkulaciju", istaknuo je jedan od izvora.
Nije prvi put da su dvije vojske uspostavile pozadinski komunikacijski kanal. Posljednji su put to učinile 2015. godine zbog rata u Siriji.
A legendarni "crveni telefon" između dviju tadašnjih supersila prvi je put uveden nakon kubanske krize, dogovorom između predstavnika dviju strana u Ženevi 1963. godine. Dvije zemlje odlučile su da to ne bude telefonska veza, što vrijedi i danas, jer je zaključeno da je mudrije ne razgovarati putem telefona. Naime, u slučaju usmene komunikacije postoji opasnost od pogrešnog usmenog prijevoda i nesporazuma. U slučaju kriznih kontakata između dviju sila i najmanji detalj može biti poguban.
Ta vruća linija stavljena je u funkciju 30. kolovoza 1963. godine slanjem prvih poruka. Zanimljivo je da su stručnjaci na obje strane surađivali na dotad nezamisliv način uspostavljajući kontakt. Dijelili su, među ostalim, savjete i trikove kako bi sve što bolje profunkcioniralo. Prva poruka odaslana je iz Washingtona u Moskvu. U prijevodu s engleskoga glasila je: "Brza smeđa vjeverica preskočila je leđa lijenog psa 1234567890". U engleskoj verziji ta poruka sadržava sva slova i brojeve američke abecede, a svrha je bila potvrditi da rade sve tipke. Sovjeti su odgovorili poetskim opisom zalaska sunca u Moskvi.
Stalno provjeravanje
Kanal je prvi put iskorišten 1967. godine u vrijeme Šestodnevnog rata kada su supersile obavještavale jedna drugu o vojnim potezima koji su mogli biti provokativni i dvosmisleni. Cilj je bio spriječiti neželjeni sukob između dviju mornarica.
Idući kontakt dogodio se 1971. godine tijekom rata Indije i Pakistana, pa onda 1973. u vrijeme Jomkipurskog rata, 1974. kada je Turska napala Cipar, 1979. kada je Sovjetski Savez napao Afganistan i nekoliko puta u vrijeme Reaganove administracije kada su se Rusi raspitivali za događaje u Libanonu i kada je SAD komentirao stanje u Poljskoj.
Linija je u nekoliko navrata slučajno prekinuta, među ostalim i zato što je jedan finski zemljoradnik oštetio kabel orući njivu. Zbog toga se linija i njezino funkcioniranje stalno provjeravaju.
To nije jedina izravna linija za krizne situacije Amerike i Rusije. Ronald Reagan uspostavio je još jednu 1988. nakon katastrofe u Černobilu. Povezuje Američki centar za smanjenje nuklearnog rizika i Ruski nacionalni centar za smanjenje nuklearnog rizika.
Od 2007. uvedena je veza između Pekinga i Washingtona, a postoji i izravna veza Pekinga i Moskve.