Je li tvrdnja kako se treba vratiti loženju drveta kao izvoru topline tijekom zime ipak netočna, iako su je počele promovirati čak i pojedine agencije kojima je posao zaštita okoliša?
S obzirom da se trenutačno čak 40 posto europske energije iz tzv. obnovljivih izvora dobiva iz izgaranja drveta, to pitanje ima izuzetnu težinu, a odgovor je vrlo prozaičan: Ideja da eksploatacija drveta može imati tzv. neutralan ugljični otisak zapravo je sumanuta, što je lako dokazivo. Nejasno je zapravo kojom lakoćom pojedine državne i nadnacionalne birokracije podliježu ideji o ekološkoj opravdanosti eksploatacije drveta za proizvodnju energije iako tako nešto nema i ne može imati ozbiljnu znanstvenu podlogu. Pri tome se pogled ekološke isplativosti korištenja drveta za ogrjev ne može nipošto gledati na lokalnoj, pa ni kontinentalnoj razini, nego globalno.
Primjerice, veći dio drveta koji se trenutačno sagorijeva u EU siječe se u šumama sjeverne Amerike, što je proces koji oslobađa u svojim segmentima enormne količine CO2. Te su količine tolike da se ne mogu neutralizirati desetljećima. Uz pomoć ogromne mehanizacije šumarska industrija SAD-a obara ogromne količine trupaca sa zavidnom učinkovitošću, tovari ih na ogromne kamione pogonjene dizel gorivom, a značajni dio tih trupaca završava u tvornicama peleta. U tvornicama trupci se suše, obrađuju pod visokim pritiskom, što ne samo da troši značajne količine energije, nego već pri proizvodnji otvara pitanje zagađenja okoliša. Nakon toga proizvedene pelete još treba transportirati do luka, natovariti na brodove te prevesti preko oceana. Kad stignu u EU, ti peleti se koriste kao gorivo, a emitiraju više CO2 prema jedinici proizvedene topline nego bilo koje drugo gorivo. Kako je uopće moguće povjerovati u tezu europskih regulatora da kompletni ovaj proces može biti ugljično neutralan, čak i ako se zaboravi na ključnu posljedicu sječe – opustošena prostranstva koja su zahvaljujući šumama nekada bila pluća Zemlje?
Teorija prema kojoj su drvo ili drveni paleti ekološki poželjni izvor toplinske energije bazira se na tezi ‘ugljične neutralnosti‘ koja zanemaruje pitanje kako je drvo posječeno, kako je transportirano te kako je pretvoreno u palete te dostavljeno potrošačima. Uz to, u kalkulacijama ukupne emisije ugljika polazi se i od točne pretpostavke kako izgaranje drveta (peleta) u velikim energetskim postrojenjima smanjuje potrošnju ugljena, pa se stoga dolazi do ‘modernog‘ zaključka kako je izgaranje drveta za energiju eco-friendly. Ali nije. Naime, uz pitanje sječe i transporta podcjenjuju se posljedice sječe velikog drveća koje se nadomješta sadnicama. U kalkulacija ‘ugljične neutralnosti‘ tu nema razlike između mladice i ogromne bukve, iako veliko drveće, kojem se vijek drastično skraćuje, na sebe veže daleko veće količine CO2 nego mladice.
Čak je pomalo nevjerojatno kako institucije EU, koje već godinama vode fokusiranu propagandu o prelasku na ‘zelene izvore energije‘ zanemaruju cijeli niz ozbiljnih pitanja oko globalne eksploatacije šuma. S jedne strane EK diže paniku oko neodržive (previsoke) razine ugljičnih emisija, a s druge strane pušta globalnu eksploataciju drveta za ogrjev. Nema ozbiljnih reakcija administracije iako je još 2018. godine 800 znanstvenika upozorilo na greške javnih politika oko iskorištavanja drvne biomase te se, stoga, biznis i dalje zahuktava, posebno nakon invazije Rusije na Ukrajinu.
Primjerice, velike američke kompanije, poput Envive, ulažu ogromne organizacijske napore da zadovolje sve veću potražnju iz EU za ‘ugljično neutralnim‘ drvetom. Nedavno je ta Enviva ponosno objavila kao veliki poslovni uspjeh svoje širenje na ogromno tržište Njemačke te potpisivanje više ugovora s njemačkim energetskim operaterima. Tako ta ista Njemačka – zemlja koja iz ekoloških razloga zatvara nuklearne elektrane – sada sagorijeva enormne količine drveta i uopće ne poštuje lekcije koje je čovječanstvo naučilo oko pretjerane eksploatacije šuma još prije 300-400 godina. Razlika između sadašnjosti i davno naučenih lekcija u tome je što je danas eksploatacija šuma upakirana u priče o ‘dogovornom menadžmentu šumama‘, ‘odgovornom korporativnom upravljanju‘, ‘niskom utjecaju na lance opskrbe‘…, a zanemaruje s činjenica da bi količina uranija koja stane na vrh kažiprsta u njemačkim nuklearnim elektranama oslobodila više energije nego tona ugljena, a kamoli drveta, dok bi šume ostale sačuvane bez štetnih emisija eksploatacije i sagorijevanja.
Nova studija - Wood pellets: Renewable, but not carbon neutral - sugerira kako čak i slučaju da se svako drvo pretvoreno u pelete zamijeni novom sadnicom, opet ne možemo računati da će šumske plantaže osigurati istu ugljičnu neutralnost kao stare, postojeće šume. Naime, potrebno je 40 do 100 godina da nove šume ‘uhvate‘ istu razinu CO2 odnosno ugljične neutralnosti kao stare, ali se ipak većina novih pošumljenih terena eksploatira u intervalima od samo 20 godina.
"Ukoliko se ne zajamči da će šume ponovno izrasti do pariteta ugljika, proizvodnja drvenih peleta za gorivo vjerojatno će rezultirati s više CO2 u atmosferi i manjim brojem vrsta nego što ih ima danas", piše William Schlesinger, predsjednik emeritus Cary Instituta za studije ekosustava.
Nejasno je kako su eurobirokrati olako zaboravili što se, primjerice, dogodilo Britaniji kad je u 16. stoljeću zapala u energetsku krizu, a koristila je glavni izvor energije drvo. Britanija je doslovno ostala bez šuma, država se našla u energetskom deficitu, što je bio okidač vrlo visoke inflacije i ekonomskih nevolja. Britanci nisu uspijevali uvesti dovoljno drva iz ostatka Europe, pa su se vremenom zadovoljili energetski učinkovitijim ugljenom, dok su drvo nastavili koristiti u velikim količinama prvenstveno u građevinarstvu. Drugim riječima, lekcija je jednostavna – izvori energije s višom razinom ‘energetske gustoće‘ puno su bolje rješenje za ekonomije i okoliš. To pravilo se više puta potvrdilo kroz povijest: s drveta se prešlo na ugljen, pa na dizel, pa na nuklearnu energiju… Stoga je nevjerojatno da se EU vraća primitivnom konceptu spaljivanja drveta kao izvoru energije. Jedno je bilo kad su to činila relativno malobrojna nomadska plemena prije 10.000 godina, a nešto je potpuno drugo kad to rade ogromna energetska postrojenja industrijskih nacija poput Njemačke.