Zaoštrila se situacija na granici Bjelorusije i Poljske! Poljski mediji otišli su toliko daleko da javljaju da je stanje kraj žičane granice takvo da i oružani sukobi nisu isključeni.
Poljaci tvrde da Bjelorusi tjeraju migante prema granici i da namjerno žele izazvati incident. Kako god bilo, s granice stižu uznemirujuće snimke stotina migranata kako hodaju uz žicu koju su Poljaci stavili na granicu. I s jedne i druge strane stoje do zuba naoružani specijalci.
- Bjelorusi žele incident. Žele pucnjavu i žrtve. Znamo točno i gdje - na prijelazu Kuznica Bialostock, bez previše ograda rekao je zamjenik ministra vanjskih poslova Piotr Wawrzyk.
Zbog sve teže situacije na granici s Bjelorusijom Poljska gradi čeličnu ogradu visoku 5,5 metara, stavlja kamere i bodljikavu žicu, a u Varšavi kažu da bi do sredine 2022. godine ona trebala biti gotova na cijeloj dužini poljsko-bjeloruske granice.
I Litva je počela s gradnjom čelične ograde prema Bjelorusiji, visine četiri metra. Protezat će se na dužini od oko 500 kilometara i stajati više od 150 milijuna eura, stoga Vilnius traži pomoć Bruxellesa.
Kako kažu u tamošnjemu Ministarstvu obrane, ograda bi trebala biti gotovo da kraja 2022. godine. I Latvija je najavila da će pojačati vojne snage prema Bjelorusiji te rastegnuti bodljikavu žicu jer se primjećuje sve veći migrantski pritisak i na tom dijelu granice.
Poljska optužuje ne samo Aleksandra Lukašenka da stvaranjem migrantske krize na vanjskim granicama EU želi destabilizirati Poljsku, baltičke države i cijelu EU, nego upiru prstom i u Rusiju. Poljska smatra da Lukašenku u svemu suflira i pomaže Moskva, pogotovo jer su Bjelorusija i Rusija pred sporazumom koji će Rusima omogućiti kontrolu bjeloruske granice.
Osim toga, Rusiju prokazuju da migrante preko svog teritorija propušta u Bjelorusiju. I Minsk i Moskva sve odbacuju tvrdeći da se ne bave švercom migranata, a iz Kremlja poručuju da to pitanje Bruxelles mora riješiti "oči u oči" s Lukašenkom. Bjeloruski autoritarni predsjednik čak kaže da su svi ti napadi na njega samo propagandni rat te da ne postoji nikakva bjeloruska migrantska ruta, a pogotovo da je ne sponzorira režim.
Kako bilo, granično područje Bjelorusije prema europskim susjedima prepuno je očajnih ljudi koji se nastoje dokopati EU. Nitko ne zna koliko zapravo migranata ima u Bjelorusiji, iako se spominju deseci tisuća, jer je Lukašenko omogućio mnogima s područja Bliskog istoka, iz središnje Afrike, Irana i Afganistana da na samom ulasku u Bjelorusiju mogu kupiti vizu.
No, nakon što su Poljska, Litva i Latvija pojačale osiguranje granica te počele vraćati uhićene migrante u Bjelorusiju, a pogotovo dolaskom zime Lukašenko se našao u nezgodnoj situaciji. Velik broj migranata više ne može tako lako prijeći granicu, a on im ne želi osigurati nikakve izbjegličke kampove, niti dati bilo kakvu skrb.
Zbog toga mnogi upozoravaju na prijeteću humanitarnu krizu. Rijetke bjeloruske nevladine organizacije upozoravaju na migrante koji tumaraju uz granicu bez adekvatne odjeće i obuće te pothranjeni jer im se ne osigurava ni hrana ni voda.
Osim toga, sve ih je više u Minsku i ostalim bjeloruskim gradovima gdje prose ili se skutre po haustorima kako bi prespavali i odmorili se, pa se primjećuje i sve veće nezadovoljstvo bjeloruskih građana zbog takve situacije.
Neki su upozoravali Lukašenka da bi mu se igra s migrantima mogla vratiti poput bumeranga, pa je on sada obustavio izdanje viza na aerodromu u Minsku te zabranio bjeloruskim turističkim agencijama da prodaju aranžmane u tim zemljama, a nacionalnoj zrakoplovnoj kompaniji dao naređenje da ne primaju putnike bez viza.